cat woman

ja sam ovisnik, čisti, 100%-tni

popila kavicu ujutro, malo pregledala što ima na netu, otišla kupiti perilicu suđa, yes, yes, već se dvije ture danas oprale...

nakon spajanja perilice i stavljanja prve ture, lijepo sjela, upalila laptop i hop, nema interneta, sve živo ispokušavali, od muke se otišla prošetati, prvo po bundeku, pa do a malla, bez ičega pri sebi, pa tako nisam mogla ništa ni potrošiti, samo razgledavala i čituckala knjige u algoritmu

doma opet svašta ispokušavala s modemom, na kraju nazvala službu za korisnike, lijepo se izrazgovarali bez zaključka :D, probala resetirati bezobraznu stvarčicu, ali se ne da, rekao dečko iz korisničke podrške da će napisati da je hitno i poslati tehničara

sad sam se dočepala vip usb-a, što će djeci internet kad imaju mamu ovisnicu....baš i sin kaže, bez interneta sam k'o bez....

sve ovisnici oko mene

još kad bi se mogao objaviti post otprve, bilo bi fenomenalnoooo

poštenje

sjetila sam se danas ovog citata, pa sam ga potražila....a sjetila sam ga se u trenutku kad sam stala jutros na vagu i vagica pokazala 2 kg manje nego neki dan, a nisam ništa prčkala po njoj, stvarno, stoji na istom mjestu u istom stanju nedirnute nule

razmišljala sam da si kupim digitalnu jer mi je ova koju imam ružna, a onda si opet mislim da je digitalna preprecizna, na ovu se uvijek mogu ljutiti da ništa ne valja i ne pokazuje istinu

Najbolji dokaz čovjekovog poštenja nije njegovo redovno plaćanje poreza, nego namještena nula na kućnoj vagi.

nemam pojma tko je autor, ali mi se citat baš sviđa, a i tko normalan ne pokušava platiti što manje poreza

ovaj blogec je jako gladan, stalno ždere rečenice smijeh pa ja mazohistički objavljujem post nekoliko puta

danas nema nikakvog recepta, jučer su se jeli pire i faširanci vulgaris i za divno čudo nijednom nisam umočila prst u vruće ulje a danas ću napraviti pretpostavljam rižoto s bukovačama, još nisam sigurna što će sve završiti u njemu cerek

čista ekskluziva :P

obavijest svekolikom blog pučanstvu i širem čitateljstvu

pojavio se novi blog kojem nećete moći odoljeti, jedna stara blogerica znana i kao nonsense i kao berlinerica stvorila je/otvorila je/pokrenula je ili kako se već kaže, ponovno blog, na novoj adresi, zvan shepard's pie, ili utjerivanje fikcije gdje možete doznati i što je kupila i gdje je bila i što će doručkovati usred londona i što se zanimljivo događa u njenom životu i karijeri...

mislim, ovo je inače čisti nepotizam, tko će drugi dobiti ekskluzivu na objavu ove vijesti nego rođena sestra

i zato kliknite na ovaj link i čitajte, ne

White Bean and Chicken Chili

A evo i kako je ispalo i kako je tekla priprema:

Ovo je originalni recept:
White Bean and Chicken Chili
Recipe courtesy Giada De Laurentiis
Ingredients
• 2 tablespoons olive oil
• 1 large onion, chopped
• 4 garlic cloves, minced
• 2 pounds ground chicken
• 1 teaspoon salt, plus more for seasoning
• 2 tablespoons ground cumin
• 1 tablespoon fennel seeds
• 1 tablespoon dried oregano
• 2 teaspoons chili powder
• 3 tablespoons flour
• 2 (15-ounce cans) cannellini or other white beans, rinsed and drained
• 1 bunch (about 1 pound) Swiss chard, stems removed, leaves chopped into 1-inch pieces
• 11/2 cups frozen corn, thawed
• 4 cups low-sodium chicken stock
• 1/4 teaspoon crushed red pepper flakes
• Freshly ground black pepper for seasoning
• 1/2 cup grated Parmesan cheese
• 1/4 cup chopped fresh flat-leaf parsley
Directions
In a large heavy-bottomed saucepan or Dutch oven, heat the oil over medium-high heat. Add the onion and cook until translucent, about 5 minutes. Add the garlic and cook for 30 seconds. Add the ground chicken, 1 teaspoon salt, cumin, fennel seeds, oregano, and chili powder. Cook, stirring frequently, until the chicken is cooked through, about 8 minutes. Stir the flour into the chicken mixture. Add the beans, Swiss chard, corn, and chicken stock. Bring the mixture to a simmer, scraping up the brown bits that cling to the bottom of the pan with a wooden spoon. Simmer for 55-60 minutes until the liquid has reduced by about half and the chili has thickened. Add the red pepper flakes and simmer for another 10 minutes. Season with salt and pepper, to taste.
Ladle the chili into serving bowls. Sprinkle with the Parmesan cheese and chopped parsley.

Ovo su neki od sastojaka u tijeku pripreme

Nasjeckana blitva

Nasjeckana piletina

Ne znam što rade tim pilićima da im je bijelo meso raznih boja, neko roskasto, neko žućkasto....no, ajde sve se skuha

Ovako izgleda nakon što sve stavite u lonac

A ovako u tanjuru

Što se tiče sastojaka, nisam stavila kim u prahu i sjemenke komorača, nisam imala doma, a nisam ih još nikada ni koristila pa da ne pretjeramo prvi put sa začinima s ukućanima nenaviklim na čudne okuse, ne vole kim ni kad ga posipam po kiflicama za razliku od mene.

Smanjila sam i malo količinu origana i chillija iz već navedenih razloga i ostavila malo jušnije.

U svakom slučaju da ne izgubite previše vremena na pripremu svakako savjetujem da koristite mljeveno meso a ne da se zajebavate sa sjeckanjem skoro kile piletine. Jedini razlog zbog kojeg sam ja prošla taj postupak je taj što je piletina stajala par dana u frižideru i morala se potrošiti, možete inače kupiti onu mljevenu pakiranu puretinu, ne bi trebalo biti prevelike razlike u okusu, a inače je dobra, ja ju stalno koristim za faširance.

Okus? Kad je muž stavio prvu žlicu u usta izjavio je - kako je ovo dobro! Nakon par žlica, zašto to nisi prije kuhala ( pa valjda jer sam jučer naišla na recept). Nakon ispražnjivanja prvog tanjura i punjenja drugog, kuhaj ovo bar jednom tjedno, hoće ostati i za sutra?

Zapravo sam se sjetila da sam nešto relativno slično već i kuhala, u pitanju su bile one nekakve meksičke konzervice s grahom, koje sam bacila na prodinstanu piletinu, dodala još malo paradajza i vode i ukuhala noklice...pa sam još na kraju zaključila da ja ustvari oduvijek kreativno kuham i izmišljam recepte iako uvijek govorim da ne volim kuhati :D a možda mi i nije tlaka kuhanje, nego ono prije i poslije, trebao bi mi pomoćnik da sve pripremi i sve raspremi :D

I zbog toga sam odlučila da ovaj vikend idem kupiti ovo (iako me njihova veš mašina živcira kako pripomenuh neki dan, briga me koliko dugo pere suđe, glavno da ga ja više ne perem), jer nikako da dočekam kuhinju koja je trebala biti u sklopu stana jer je jelte recesija pa je investitor ostao bez para, ako kuhinja i dođe jednog dana čemu se kao nepopravljivi optimist još uvijek nadam, imam ja kamo s perilicom, ne moram na godišnjem više prati suđe kad odem na more.

opet kuham

Kako sam krenula još će ovaj blog promijeniti ime iz leeloo u sobici u leeloo u kuhinjici

A stvarno nikad nisam nešto voljela previše boraviti u kuhinji, pogotovo ne za štednjakom, to mi je uvijek bila tlaka, pogotovo dok nisam radila pa se normalno od mene očekivalo da svaki dan nešto skuham kad sam već doma i mogu reći da sam većinu tih obroka skuhala samo zato što sam 'morala' a ne zato zato što sam htjela.

Kad sam počela raditi, posao bez ikad znanog kraja radnog vremena, kuhati mi je dolazila mama i tako par godina dok joj nije dopizdilo.

I tako zadnje, mislim da su u pitanju otprilike dvije godine, opet kuham ja, tu i tamo, par puta tjedno, nikako da se uspješno organiziram i nekako nemam volju kuhati baš svaki dan, na što sam uspješno i naviknula ukućane pa su to prestali i očekivati...istina znaju pitati ima li što skuhano za ručak a ako nema, pojedu nešto iz frižidera.

Ali ne znam iz kojeg razloga, prije negdje oko godinu dana kad sam baš bila u fazi da nisam skoro uopće kuhala, počela sam kupovati kuharice, luda žena, ne kuha a kupuje kuharice, sviđalo mi se gledati slikice :D

I tako imam ih dosta, mislim da nisam iz njih isprobala niti jedan recept, ali stignem.
Za neke koje imam sam i našla slikice

Ovu mediteransku sam kupila na jednom od sajmova knjiga, mislim za 60 kn jer je imala malo poderan omot, danas sam vidjela da košta skoro 400, ovu španjolsku iz razloga što mi je baš lijepa, ima prekrasne korice od nekakvog platna :D, a bračnu iz razloga što ima 'normalne' recepte koje bi moji ukućani sigurno jeli.
Sad me nešto uhvatilo kuhanje pa sam jučer provela na net-u par sati gledajući recepte, i izabrala ovaj recept za današnji ručak

Javit ću vam kako je ispalo

utjeha hrane

Kako sam cijeli dan sva nikakva počela sam razmišljati što bih mogla jesti za večeru, nešto zasitno jer moram progutati tabletu, ogromnu, ajd lijepo od njih što su se sjetili u zadnje vrijeme praviti ih ovalne, jednom mi je ostala u grlu jedna ogromna okrugla....a i ova koju sam jutros popila je stajala negdje između neko vrijeme i čim sam je popila, nakon par minuta mi je postalo slabo, vruće i počelo mi se vrtjeti u glavi, tek sam se onda sjetila da nisam ništa jela pa nisam to htjela ponoviti i večeras.

I tako sam razmišljala što imam u frižideru, nije mi se jeo nikakav sendvič, uvijek zamišljam što je sve smljeveno u tim salamama, nekako im ne vjerujem kad ih reklamiraju da ih prave od čistih komada mesa, zamišljam svašta unutra, od hrskavica pa nadalje....moja baka je uvijek govorila da nije pojela salamu otkad je dida otišao u penziju i prestao ih raditi.

A kako je finu govedsku juhu kuhala....mmmmm.....nikad mi nije takva ispala, stavljala sam i ja klinčiće i sve ostalo što i ona, i onda mi je napokon jednog dana sinulo, ja nemam meso od životinje koja je jela samo travu i kuham je s vodom punom kamenca a ne s mekanom vodom iz bunara. A i godinama je nisam ni kuhala, jer su moja djeca rekla da ne žele dobiti kravlje ludilo..kakvo je to meso inače bilo, mekano, topilo se u ustima, pa uz to restani krumpir i sos od višanja, mmmmmmmmm...

Malo sam skrenula s teme, zapravo sam krenula s utjehom u hrani....zanimljivo je kako nas kad smo skroz nikakvi ne može utješiti nešto zdravo, da li vas može utješiti porcija kuhanog povrća pa makar koliko ga voljeli inače jesti...teško da može, ako volite slatko, komad čokoladne torte ili nekog drugog kolača sigurno će djelovati utješnije....ali kako ja baš i nisam neki ljubitelj slatkog, a i obično nakon jedenja slatkog imam potrebu pojesti nešto slano, mene uvijek utješi nekakvo slano smeće od hrane tipa hamburgeri i to ne domaći, baš čisti junk food iz mcdonaldsa.

Kako hamburgera baš i nisam imala pri ruci, razmislila sam što još imam u frižideru i oko njega, flašu paradajza kojem je valjda isticao zadnji rok od onih nekoliko dana koliko kao traje nakon otvaranja, komad sira koji sam kupila prije tjedan dana jer sam planirala napraviti jedno jelo koje na kraju nisam napravila a on je u onom najlonu u kojem je bio zapakiran počinjao lagano pljesniviti, i pola kruha od jučer kojeg naravno nitko nije htio jesti.

I tako narezah taj kruh na šnite, namazala ga paradajzom, posipala ribanim sirom i origanom kojeg zaboravljam kupiti već par mjeseci pa sam poslala sina u dućan tijekom pripreme večere.

Stavila u vruću pećnicu na desetak minuta, pojela dva komada, danas sam bolesna i miješam ugljikohidrate i proteine, kvragu trebala mi je utjeha cerek , nakon toga popila čudovišnu tabletu i nisam osjetila nikave čudne nuspojave.

osjećam se popišano :D

cijeli dan, tj. otkad sam se vratila od doktora, ležim na trosjedu, zamotana dekicom, s laptopom u krilu....gledala malo gilmorice, nešto pojela....i otišla valjda na wc minimalno 30 puta....jako uzbudljiv dan

sad me još i glava počela boljeti jer imam nekakvu šugavu temperaturu od 37,3

idem sad opet, valjda po 31. put

muški ručak

jednom sam pročitala da je prema nekakvom istraživanju muškarcima najdraži ručak pire krumpir i pohano meso...iz vlastitog iskustva života s tri muška primjerka, mogu potvrditi da im je istraživanje točno....sve bi oni jeli nešto novo, nešto drugačije ali bi bilo najbolje kad bi imalo okus navedenog poznatog ručka....

i tako što bih drugo onda danas napravila za ručak nego pire krumpir i pohano meso smijeh

e, ali za mamu nešto malo drugačije....stvarno moram skinuti par kila jer imam jedne jedine hlače koje me ne zatežu, ne stišću, ne uvlače se tamo gdje im nije mjesto... iz jedinog razloga što su nedavno kupljene i isprobane sa sadašnjom kilažom...pa sam onda sinoć proučavala dijete na netu i zaključila da su sve bezveze, previše komplicirane, predrastične...i onda sam odlučila probati dijetu s nemiješanjem ugljikohidrata i proteina, izgleda normalno-jedino ne papati zajedno krumpir i meseko na primjer, znači mogu papati meso s povrćem, a kad tamanim tijesto, krumpir i njih jedem samo s povrćem, to mi se ne čini predrastično i prekomplicirano....i zato sam sebi napravila drugi prilog, prvo sam mislila na roštilj tavi prepeči si tikvice i paprike, naravno zaključila da imam i previše posla s pohanjem kile filea i lijepo pomiješala tikvice i papriku, malo posolila, popaprila, poprskala maslinovim uljem i ubacila u pećnicu...na kraju još posipala sjeckanim vlascem...

bilo je dobro

nakon malo vina uz ručak, dalje se pije zeleni čaj, šalica prazna, moram si opet skuhati i natakati se tekućinom....ne znam otkud odjednom, ali od sinoć idem na wc svako malo, par kapi i peče u .....to valjda jer sam si poželjela nekakvu laganu boljeticu da malo odmorim od posla

nisam normalna

sad sam se skoro išla svađati s t-com službom za korisnike, već sam i nazvala i slušala koji broj trebam odabrati...i onda uočila da se radi o računu za flat internet a ne za max tv.....a već sam se bila pripremila za rafalnu paljbu smijeh

a ne bi mi prvi put bilo da ih gnjavim...tako jednom nikako da se spojim na internet, pa ih davim dva sata, pa mi mijenjaju lozinku....pa nakon svega toga ustanovimo da sam ušla u windowse s username-om u kojem mi je zaštita dragog kompjutera branila pristup ip adresi za spajanje...nisam im to rekla smijeh

tko im kriv, takav im je posao...a i sličan mome, i mene gnjave glupostima po cijeli dan, pa znam kako im je smijeh

kupaonska meditacija

nakon doze stresa, dolaska kući, popijene kave i msn-iranja s najdražom i jedinom sestrom, odlučih da je vrijeme za jedan kućni wellness&spa, pa krenuh put kupaone

usput sam se natjerala i prebrala nešto prljavih majica, čarapa, gaća da malo smanjim nagomilavanje prevelike gomile prljavog veša naslagane na poluprazne košare za prljavi veš…jer je izgleda problem staviti veš u njih umjesto na njih…da problem je i papire ostavljene na komodu spremiti u ladicu te iste komode…vas sigurno ne muče takvi problemi, sigurno u vašoj kući svi sve stavljaju na predviđeno mjesto bez da nekom drugom govore da ih tamo stavi…ajme, sad sam se sva upetljala u ovaj začarani krug pa ću i zaboraviiti o čemu sam zapravo počela pisati…

i tako uvalim se ja u kadu, pa malo listam časopis, pa otpijem malo bambusa, pa si zapalim cigaretu….pa malo razmišljam o ljudima koji me živciraju, pa malo razmišljam o ljudima koji me ne živciraju (ima i takvih, vjerovali ili ne)…pa malo duže razmišljam o ljudima koji me ne živciraju jer sam premalo o njima razmišljala u zadnje vrijeme, jer oni koji me živciraju češće zaokupljaju moje misli….pa onda opet malo listam časopis, pa si opet zapalim cigaretu, pa otpijem malo bambusa….pa se onda malo zagledam u veš mašinu jer gledanje u veš koji se okreće u bubnju mašine baš pogoduje meditaciji, i tako gledam ja, gledam i gledam…i namačem se već sto godina u kadi….a mašina pere i pere i pere…i sad me već počne živcirati, pa dokle ćeš više prati pobogu, to je šareni veš, 40°c, glupa mašina….nismo se valjali u blatu u toj odjeći, nošena je jednom, možda koja majica dvaput….nema fleka, svi već dovoljno odrasli u kući da se ne zaflekavaju baš svakodnevno dok jedu….i počnem se ljutiiti na samu sebe zato što sam strau mašinu odnijela na drugo mjesto, kao uzet ću si ovu, ova je nova….a na staroj sam imala normalne programe koji nisu trajali kao film zameo ih vjetar, koji su se još i mogli skratiti pritiskom na gumb za eko pranje….jedino je malo počela lupati kad je centrifugirala a problem je bio pozvati majstora……i eto tako je završio moj antistresni večernji program….idem sad objesiti jadni veš kojem se valjda i duša oprala ako ju je ikad imao

stres naš svagdašnji daj nam danas...

nakon jednosatne borbe s alarmom na mobitelu, nakon što popijem kavu i stavim nešto od odjeće koja me ne stišće na sebe, krećem po svoju dnevnu osmosatnu dozu stresa

jebem ti jackpot, opet ga nisam dobila, kak uvijek prekrižim broj za jedan manji ili veći, pa ne dobijem bar šesticu da malo oporavim tekući, ovak sam zaradila za kutiju cigareta smijeh

opet buljim u komp

cijeli dan na poslu, proučavam nekakve kartice i gledam u brojkice, to će mi bar biti plaćeno, ne

dođem doma, proučavam zemljišno knjižne uloške, to mi neće biti plaćeno, ali je puno zanimljivije....svašta čovjek nađe...da ne povjeruješ kako to može biti zanimljivo štivo ako te se izravno tiče i onda vidiš da nemaš samo ti iste probleme, pa ti bar po tom pitanju bude malo lakše...a možda pomogne i boljem spavanju

umorna...umorna sam...

jedva se dignem svako jutro, osjećaj kao da me pregazio valjak za asfalt, oči jedva vire iz natečenih kapaka...kad odem spavati navečer toliko sam umorna da imam osjećaj da ću zaspati čim se spustim u horizontalu a onda se vrtim bar sat vremena jer ne mogu nikako zaspati...pa kad već kasnim, u stilu jebe mi se, bar sam na miru popila kavu pa sad kasnim još i više smijeh

valentinovo :D

Nakon nabrzinskog seksa, vrijeme je za kuhanje....zašto je dobar nabrzinski seks...ne oduzima vam previše vremena :D

Jebiga, ne možete si uvijek priuštiti dva sata usred bijelog dana...jedino ako imate ručak koji ste pripremili dan unaprijed ili taj dan mislite postiti ili nešto naručiti...što je uvijek najbolje izbjeći, jer garantiram vam da ćete za te novce sami sigurno nešto ukusnije skuhati, čak i ako ne volite kuhati kao ja

Čitam inače trenutno, među desetak knjiga koje trenutno čitam-nikako da se popravim po tom pitanju i čitam knjigu po knjigu, nego ih počnem više odjednom-knjigu naslova jebe mi se...duhovni vodič za zapadnjake :D

I tako sam ja rekla jebe mi se što ne volim kuhati, pa kuham unatoč nevoljenju i čak sam vam počela i slikice pokazivati...kako sam krenula, još ću početi i kuharicu pisati...

I eto, ovo su glavni sastojci današnjeg ručka, uz jednu primjedbu vindiji, kad vam je pileći file bio skoro duplo jeftiniji bio je i puno bolje očišćen

Nasječete sastojke po vlastitoj volji, veličina i oblici nebitni, na vruće ulje prvo bacite piletinu, dinstate ju dok ne ispusti sok i dok sok ne ispari, pozačinjavajte je kako vam se svidi, ja sam je danas začinila mješavinom začina za pečenu piletinu, vinom, paprom. Nakon toga dodajte papriku, pa to ovako nekako izgleda...

Dinstate dalje, podlijevate vodom ako treba dok paprika nije pomekanila ali ne previše...i onda razmišljate što ćete sad staviti u to da postane saft, pasiranu rajčicu ili vrhnje za kuhanje? Zaključite, daj se sredi, ne moraš baš u svako jelo staviti rajčicu...pa ovaj put stavite vrhnje, dukat ako hoćete rjeđe, meggle ako hoćete gušće, a vindijino valjda ako hoćete srednje :D

I onda to izgleda otprilike ovako...

Možete poslužiti s kuhanom rižom kao ja danas i to čak integralnom da je napokon potrošim dok nije nakupila crve i moljce, nekakvom tjesteninom, kuhanim krumpirom...a možete jesti i bez priloga, baš je fino

i uživajte u svemu u životu, prekratko traje ili bolje rečeno prebrzo prolazi, pogotovo kad uđete u malo zrelije godine...pa ako vam se baš nešto i ne sviđa i nije vam po volji, prijeđite preko svega i recite...ma jebe mi se

instant mađarica

taj kolač mi nikad nije bio nešto posebno i nije mi baš jasno zašto ga toliko ljudi koje znam obožava...

ništa posebno, prhko tijesto s kremom od ukuhanog brašna, kakaa i šećera u mlijeku, nema nikakvih divnih okusa tipa prženi lješnjaci, slasne jagode...

nekako mislim da je nastao iz natjecanja, tko će od komada tijesta napraviti više kora...aha, ja mogu izvaljati pet tankih kora....a ja mogu šest...itd.itd.

napravila sam i ja jednom pravu mađaricu, uspješno ispekla 5 kora i zaključila da kolač s takvim neposebnim okusom ne zaslužuje toliko vremena....vrijeme je možda nekome novac....ali vrijeme je kava i razgovor s prijateljicom, igranje s djecom u parku, čitanje knjige, dobar seks....pa čemu ga gubiti na nešto što završi u želucu i nakon nekog vremena u wc školjci..

i zato kad pravim mađaricu, kupim gotove kore, kremu napravim od pudinga od čokolade, ulijem i malo ruma tj. koliko mi izleti...i kolač je super okusa i gotov za pola sata

dobar tek

ah, odmah je lakše...

pogled na sunce kroz prozor

i miris pileće juhe koja se kuha a za koju kažu da je lijek i za tijelo i za dušu

i sve je odmah ljepše....

na prašinu na namještaju koja sad dolazi do izražaja nećemo trenutno obraćati pažnju smijeh

malo ponavljanja

ne mogu reći da me ljuti, ali ne sviđa mi se odnos nekih ljudi prema poslu, mislim da za one od kojih ti ovisi plaća uvijek moraš naći vremena, makar toliko da im kažeš kako trenutno stvarno nemaš vremena ali da ćeš pokušati riješiti problem čim stigneš, ali mislim da mi se to odavno ne sviđa u ovom mentalitetu gdje ljudi većinom posao shvaćaju kao nešto što moraju, a ne što žele raditi, pa se tako i odnose prema njemu
ne vidim u čemu je problem i ako imaš mogućnosti usavršavati se i naučiti i nešto iz nekog drugog područja a ne samo iz onoga za koje si zadužen, neki bježe od toga, meni je to super...ako nekome pomognem u jednom segmentu, zar nije bezveze nekome reći, oprostite o ovom drugom ja nemam pojma ( i u sebi misliti ni ne želim ništa ni znati o tome, neka to rješava netko drugi) pitat ću kolegu/icu da li ima vremena to riješiti...krajnji rezultat, nezadovoljne stranke...

zalutala sam malo na svoj blog otprije skoro 3 godine i slatko se nasmijala pročitavši ovo...mogu reći da sam se sada potpuno uklopila u mentalitet....ne pada mi više na pamet napraviti nešto umjesto nekog drugog....nikakve koristi od toga, jedino se naradiš k'o konj, a obično bolje prođu oni koji prepuštaju drugima da rade umjesto njih...konačno sam se opametila i sve što mogu s radošću i veseljem uvalim nekom drugom....to se zove sazrijevanje i odrastanje cerek

malo ponavljanja

ne mogu reći da me ljuti, ali ne sviđa mi se odnos nekih ljudi prema poslu, mislim da za one od kojih ti ovisi plaća uvijek moraš naći vremena, makar toliko da im kažeš kako trenutno stvarno nemaš vremena ali da ćeš pokušati riješiti problem čim stigneš, ali mislim da mi se to odavno ne sviđa u ovom mentalitetu gdje ljudi većinom posao shvaćaju kao nešto što moraju, a ne što žele raditi, pa se tako i odnose prema njemu
ne vidim u čemu je problem i ako imaš mogućnosti usavršavati se i naučiti i nešto iz nekog drugog područja a ne samo iz onoga za koje si zadužen, neki bježe od toga, meni je to super...ako nekome pomognem u jednom segmentu, zar nije bezveze nekome reći, oprostite o ovom drugom ja nemam pojma ( i u sebi misliti ni ne želim ništa ni znati o tome, neka to rješava netko drugi) pitat ću kolegu/icu da li ima vremena to riješiti...krajnji rezultat, nezadovoljne stranke...

zalutala sam malo na svoj blog otprije skoro 3 godine i slatko se nasmijala pročitavši ovo...mogu reći da sam se sada potpuno uklopila u mentalitet....ne pada mi više na pamet napraviti nešto umjesto nekog drugog....nikakve koristi od toga, jedino se naradiš k'o konj, a obično bolje prođu oni koji prepuštaju drugima da rade umjesto njih...konačno sam se opametila i sve što mogu s radošću i veseljem uvalim nekom drugom....to se zove sazrijevanje i odrastanje cerek

malo ponavljanja

ne mogu reći da me ljuti, ali ne sviđa mi se odnos nekih ljudi prema poslu, mislim da za one od kojih ti ovisi plaća uvijek moraš naći vremena, makar toliko da im kažeš kako trenutno stvarno nemaš vremena ali da ćeš pokušati riješiti problem čim stigneš, ali mislim da mi se to odavno ne sviđa u ovom mentalitetu gdje ljudi većinom posao shvaćaju kao nešto što moraju, a ne što žele raditi, pa se tako i odnose prema njemu
ne vidim u čemu je problem i ako imaš mogućnosti usavršavati se i naučiti i nešto iz nekog drugog područja a ne samo iz onoga za koje si zadužen, neki bježe od toga, meni je to super...ako nekome pomognem u jednom segmentu, zar nije bezveze nekome reći, oprostite o ovom drugom ja nemam pojma ( i u sebi misliti ni ne želim ništa ni znati o tome, neka to rješava netko drugi) pitat ću kolegu/icu da li ima vremena to riješiti...krajnji rezultat, nezadovoljne stranke...

zalutala sam malo na svoj blog otprije skoro 3 godine i slatko se nasmijala pročitavši ovo...mogu reći da sam se sada potpuno uklopila u mentalitet....ne pada mi više na pamet napraviti nešto umjesto nekog drugog....nikakve koristi od toga, jedino se naradiš k'o konj, a obično bolje prođu oni koji prepuštaju drugima da rade umjesto njih...konačno sam se opametila i sve što mogu s radošću i veseljem uvalim nekom drugom....to se zove sazrijevanje i odrastanje cerek

jako me zanima...

zašto uvijek kad pečem faširance uspijem barem jednom umočiti prst u vruće ulje dok ih stavljam u tavu....

bili su baš fini bez obzira na ozljedu njami

uz pire krumpir (instant ovaj put-jedva sam se prisilila i napraviti ručak, kronično sam umorna-treba mi jackpot da mogu u penziju thumbup ), zelenu salatu i čašu crnog vina

nisam dugo kukala....

ako ova zima ne izvoli završiti do kraja ovog tjedna ja ću blago rečeno od akutnog dobiti kronični popizditis...

dosta više snijega, dosta više zime, dosta, dosta, dosta.....psihički i fizički me ubija, dobila sam herpes koji se vuče danima, jučer sam napokon skinula krastetinu...

nisam se našminkala više od tjedan i ne da mi se ni leće stavljati...danas nisam ni autom otišla na posao jer mi se nije dalo zajebavati više vožnjom po snijegu....hoću sunce, hoću život...bar 15°C...nek se priroda nauči mirovati i na višim temperaturama...

mislim, tko bi rekao da sam rođena u zimi, vjerojatno nitko

gdje je nestao.....peršin, gdje se skriva on....

ja sam jedna ljenguza i nastojim si osigurati što više vremena u kojem ne radim ništa, mislim ništa što koristi nekom drugom....znači volim imati vremena za visiti na net-u, za buljiti u zid i razmišljati o glupostima vezanim uz smisao života, čitati knjige, listati časopise...namakati se satima u kadi, prodavati zjake.....

i zato obično skoro nikad ne idem na plac, nego sve što mi treba od hrane i svih ostalih kućanskih potrepština nastojim kupiti na jednom mjestu pa je moj izbor nekakav veliki market ili šoping centar...ali sad me počelo nešto kopkati....u dućanima nigdje ne vidim peršin, nema ni komadićka.....u gotovim grincajgima ima po deset mrkvi i neki sasušeni komadićak peršina i celera, nešto peršinovog lišća, pa je na kraju svaka juha kao da ste je pošećerili...kvragu, zapitam se svaki put, zar je izvršen peršinocid u ovoj zemlji?!

imam problem i sa salatom, u svim dućanima se prodaje po 5 kuna za glavicu, obično jadnu s par listova...

ako mi netko kaže da na placu ima peršina i salate koja se prodaje na kile, svečano obećajem da ću ovu subotu otići na plac pa makar sjekire padale....

ali nemojte mi reći da vi na placu kupujete i piliće, sir i vrhnje....jer me na to nikad nećete natjerati.....ne nakon što sam vidjela prodavačicu koja svako malo umače prst u vrhnje i liže ga i nakon što sam čula razgovor dvije kumice u kojem jedna kaže da joj se kokoš samo srušila odjednom u dvorištu i da ju je donesla na plac jer ju ona sigurno ne bu jela

tako da mi to ne preporučujte....samo mi recite ima li igdje peršina

prijedlog za ručak ako nemate ideju: francuski krumpir+zelena salata (po pet kuna glavica, naravno smijeh )

testosteron uzvraća udarac

izgleda da je ovih dana estrogen imao napad na mene....događa se....valjda napada vikendom...ponekad... zbog grižnje savjesti poradi neredovitog hranjenja vlastite djece domaćom kuhinjom...

danas napada testosteron....dođeš doma....presvučeš se u trenirku, nema smisla da te zatezanje hlača slučajno podsjeća da rupice remena u koje si prije zakopčavala hlače sve više bježe prema bočnoj strani tijela....legneš na trosjed....malo gledaš tv....malo čitaš...podivljaš čim ti muž nešto kaže jer baš nisi najbolje volje....mislim kaj pita da li ima čistih čarapa...DVADESET GODINA PREBIREM PO SMRDLJIVIM ČARAPAMA, MOŽEŠ IH I TI STAVITI U MAŠINU...a kaj ti misliš sad samo ležat i debljat se...#%&/$""#% TI SI LEŽAO GODINAMA DOK SAM JA.......

nevjerojatno kako nekim ljudima smeta kad si dozvolite ono što za sebe smatraju normalnim...mislim, zašto sad ja ne bih malo ležala i debljala se...ima li možda neki zakon koji mi to brani?...koliko znam nema, ne postoji zakon o provođenju patrijarhata u kućanstvima lijepe naše i šire....očito postoji u glavetinama nekih koji bi valjda najradije živjeli u doba inkvizicije i spaljivanja vještica....jebate, zapalili bi me onda samo tako preko nekoliko puta...

ali i kad odjebete estrogen, ipak morate nešto jesti i onda napravite ručko-večeru za pola sata uključujući silazak do dućana po potrebne namirnce

špagete s umakom od tunjevine, ne budem pisala recept, glavni sastojci umaka tunjevina i pasirana rajčica, začini po želji prema ukusu kuhara

testosteron uzvraća udarac

izgleda da je ovih dana estrogen imao napad na mene....događa se....valjda napada vikendom...ponekad... zbog grižnje savjesti poradi neredovitog hranjenja vlastite djece domaćom kuhinjom...

danas napada testosteron....dođeš doma....presvučeš se u trenirku, nema smisla da te zatezanje hlača slučajno podsjeća da rupice remena u koje si prije zakopčavala hlače sve više bježe prema bočnoj strani tijela....legneš na trosjed....malo gledaš tv....malo čitaš...podivljaš čim ti muž nešto kaže jer baš nisi najbolje volje....mislim kaj pita da li ima čistih čarapa...DVADESET GODINA PREBIREM PO SMRDLJIVIM ČARAPAMA, MOŽEŠ IH I TI STAVITI U MAŠINU...a kaj ti misliš sad samo ležat i debljat se...#%&/$""#% TI SI LEŽAO GODINAMA DOK SAM JA.......

nevjerojatno kako nekim ljudima smeta kad si dozvolite ono što za sebe smatraju normalnim...mislim, zašto sad ja ne bih malo ležala i debljala se...ima li možda neki zakon koji mi to brani?...koliko znam nema, ne postoji zakon o provođenju patrijarhata u kućanstvima lijepe naše i šire....očito postoji u glavetinama nekih koji bi valjda najradije živjeli u doba inkvizicije i spaljivanja vještica....jebate, zapalili bi me onda samo tako preko nekoliko puta...

ali i kad odjebete estrogen, ipak morate nešto jesti i onda napravite ručko-večeru za pola sata uključujući silazak do dućana po potrebne namirnce

špagete s umakom od tunjevine, ne budem pisala recept, glavni sastojci umaka tunjevina i pasirana rajčica, začini po želji prema ukusu kuhara

gablec

dok sam prala suđe jučer, odjednom mi je sinulo da se danas ne moram dići kao inače jer idem sat kasnije na posao, pa mi je palo na pamet da bih si mogla i prirediti kakav gablec

što obično jedem/o za gablec/užinu/marendu

netko ode u dućan pa pojedem sendvič, naručimo pizzu ili ćevape, ili nekakvu tjesteninu ili salatu....ili najgore od svega ne pojedete ništa nego dođete doma s vrtoglavicom na rubu snaga....

izbor baš i nije neki, osim ako ne radite negdje gdje postoji nekakav restoran unutar firme/institucije pa možda postoji i nekakvo varivo ili nešto slično

sendvič se obično svede na liziku s nekakvom salamom, pizza-u ovom gradu ili nitko više ne zna ispeći finu pizzu ili imaju posebno loše primjerke za dostavu, ćevapi obično polupečeni i zlo ti je od njih satima, tjestenine obično plivaju u nekakvom umaku pa imaš osjećaj kao da jedeš gustu juhu sa špagetima, salate čak znaju biti ok ali pobogu skoro 40 kn za sastojke koji ne vrijede više od 10-15 kn...

pa kako je i tako recesija, nemoj/te biti lijene guzice pa si spremite doma nešto za idući dan, varivo, rižoto, neki umak i tjestenina, sve se to može spremiti u frižider i ponijeti drugi dan na posao...

ili malo pogledajte u frižider pa vidite da ste spremili kuhano meso od kojeg ste jučer napravili juhu, da još imate zelene salate koju treba potrošiti ili ćete sve to za par dana baciti kad pronađete zaboravljeno u frižideru...i na posao

nasjeckajte meso, može biti i kuhano i pečeno, nasjeckajte zelenu salatu na rezance, sitno isjeckajte pola malog luka, dva kuhana jaja-----količine po želji

malo posolite, pouljite, dodajte još kakvih začina po želji, promiješajte, probajte kakvog je okusa, dodajte ako što treba, usput pojedite jednu trećinu jer vam je baš fino, a ostatak spremite u fižider i ne zaboravite ponijeti drugi dan na posao

a danas i recept, blog vam pomogao

hahaha, na naslovnici leeloo ispekla štrudlu....ljudi moji, ma nije to samo za naslovnicu, to već spada u rubriku vjerovali ili ne

a ovo je današnji ručak, slijedi i nešto što bi se moglo nazvati receptom

prije kuhanja operite i pronađite sav potreban pribor jer inače neće ispasti kako treba

nemojte odustati od pranja teflon voka u kojem inače radite rižoto i umjesto njega uzmete duboku tavu od inox-a, teflon je dobar jer se za njega ništa ne lijepi, a možda daje i dodatni okus rižotu jerbo je gospođa majka kad ga je koristila imala običaj koristiti i metalne predmete pa ga je malo izgrebala pa se vjerojatno komadići tijekom kuhanja prožmu s jelom..

ostavljajte dasku za sjeckanje uvijek na istom mjestu da je ne morate bezglavo tražiti po kuhinji, prije sjeckanja luka odrežite nokte ili pazite da vam ne podlete pod nož...

temperaturu za kuhanje smanjite dok dinstate luk ukoliko niste na vrijeme izrezali svo meso koje želite staviti unutra da vam luk ne zagori, nakon što meso poprimi boju koju treba poprimiti tijekom termičke obrade, dodajte i grašak, začinite, solju, paprom, bijelim vinom, nekakvim provansalskim travama, stavite pasirane rajčice, podlijte malo vodom i dinstajte dok grašak nije dovoljno mekan...

isperite rižu pod vodom, i uvijek koristite kvalitetnu rižu jer se rižina sluz jede samo kad imate problema s proljevom, za cjedilo vrijede iste upute kao i za dasku za sjeckanje, operite ga nakon jučerašnjeg ručka i odložite na predviđeno mjesto a ne da ga bezglavo tražite po kuhinji....

nakon što ste rižu istresli u ono meso i grašak koji se već dinstaju, malo je promiješajte pa dolijte vodu....ni u kom slučaju nemojte početi čitati nekakva tehnička uputstva za neki kućanski aparat, nego pazite na svoj ručak....inače ćete početi psovati sami sebe što ipak niste oprali svoj teflonski vok jer sad morate presipavati rižoto u drugu posudu jerbo u ovoj imate sloj zagorene riže...u svakom slučaju samo presipajte, nemojte strugati onu zagoretinu...

nakon svih tih muka, probajte svoj rižoto, dodajte još malo soli, vina, papra s mješavinom začina....ako ni to ne pomogne, stavite vegete, ako ni po čemu drugom, rižoto će imati bar neki okus po njoj...

dobar tek vam želim

ja idem prati suđe

jesam rekla da ću još peći i štrudlu, i jesam...

evo dokaza wink

i opet sam došla do zaključka da je kuhanje gubljenje vremena, izgubiš sate da sve skuhaš i ispečeš, a onda nestane u par minuta...i ostane hrpa suđa....ma, svi ti kućanski poslovi, možeš cijeli dan čistiti, prati, peglati...i onda sutra sve opet ispočetka...u mladosti sam uvijek maštala da će sve to umjesto mene raditi netko drugi, a ja ću za to vrijeme moći raditi što mi se sviđa...nisam si to valjda dovoljno dobro vizualizirala smijeh

dobar tek

skuham i ja nešto tu i tamo....a danas čak još mislim i ispeći štrudle sa sirom i s jabukama....kad mi se ne da nikud izaći van po ovom šugavom vremenu, pa da bar jedan dan dobro nahranim ukućane

subotnje jutro

nakon pogleda kroz prozor sinoć prije spavanja na uliicu okupanu kišom i obasjanu uličnom rasvjetom što je djelovalo baš smirujuće....ustajanje danas ujutro i pogled kroz prozor na gomile snježnih pahuljica na depresivno sivoj podlozi mislim da nije baš dobro djelovalo na mene

prvi jutarnji kapučino i uspijem kuhalom za vodu tako opaliti po čaši koja je stajala blizu njega da se čudim da je nisam do kraja uništila

dosta više ove zime, loše utječe na mene u svakom pogledu

ajoj, još sam se jučer zaboravila pohvaliti...sin mi je dao sve ispite i to sve s 5, sunce mamino pametno kiss znam na koga je pametan, ali na koga je vrijedan, nemam pojma smijeh

ajme koji gušt

nema boljeg dana od petka popodne....dođeš kući, skuhaš si kavu, ili natočiš čašu vina i uživaš u saznanju da se sutra ne moraš ujutro ustati i ići raditi....a neće te nitko ni probuditi jer imaš veeeeliku djecu koja spavaju vikendom do popodnevnih sati...divota

pauza

od pisanja danas….prčkam po laptopu, instaliram programčiće, živciraju me microsoft aplikacije kao i obično…i tako…još kad su u simbiozi njihove i aplikacije iz firme gdje radim, onda tek nastaje rusvaj…a moji živci polako pucaju i sve više ne podnosim svoj posao

vau, izgleda središe ovaj ulaz u bog editor

a koliko god da me rušenje microsoft aplikacija zna živcirati, windows live writer mi omogućuje postanje tutekarce leeloo u sobici i tutekarce leeloo u sobici u dva klika

tako da me ima posvuda u internetskim bespućima, možda budu isti postovi...a možda tamo bude i nešto što ne želim da je previše čitano na ovim prostorima

aleluja, aleluja, aleluja, aleluja, aleluja....

ovo bi mi jedna igrica pjevala kad bih napokon prešla nivo, a ja sam zapjevala kad sam napokon ušla u blog editor smijeh

no nisam htjela o tome, ovo je reakcija na emisiju koju sam maloprije gledala, a sad u europu by goran milić....pa čovječe božji, nisi li postao već sam sebi dosadan postavljajući bivšem britanskom veleposlaniku i dvama lordovima pitanja poput...imate li batlera ili slugu, da li vaš sat košta 10000 ili 20000 €, nosite li armani odijela, sigurno si možete priuštiti rols royce....i tralalalalalalala....

milsim znamo su ljudi u sjevernim zemljama normalni iako imaju para i ne razmeću se njima...pobogu znamo već godinama i da se švedski kralj vozi na biciklu na posao..i da u toj zemlji jedini ferrari vozi onaj nogometaš koji nije šveđanin rođenjem wink ..pa čemu ta pitanja...znamo jako dobro da u domovini lijepoj našoj žive malograđani i snobovi koji svoje pare moraju pokazivati jer je najvažnije što selo/lijepa naša priča

pa ako si time želio pokazati hrvatima da mogu i drukčije, sumnjam da je doprijelo do onih na koje se ciljalo....a da je bilo iritantno bilo je....nadam se da si ljude prije toga upozorio iz kojeg razloga im postavljaš takva idiotska pitanja

magla svuda, magla oko nas....

Onaj pogled kroz prozor od neki dan na 'neostaljinističko' okruženje čisto pristojno izgleda prekriveno velom magle...fali samo neki jack trbosjek...

Sinoć prije spavanja

ulogiravanje...naravno ista priča....mi smo fakat mazohisti...a ima stvarno super blog poslužitelj...radi savršeno, opcija koliko želiš, umetanje linkova koje čitaš

vau, od četvrtog pokušaja ulogiravanje uspjelo, popravlja se, popravlja...

kako ne volim izmišljati naslove ovo ulogiravanje mi super dođe da odmah malo kukam i u naslovu smijeh

nikako da se počnem pridržavati onoga da ću pripaziti na prehranu kako bi mi trbuščić prestao rasti, moram nečim usrati

bananica, pa narandžica pa ops, pola pizze, pa onda opet malo zdrave prehrane doma, mahunice na lešo, malo začinjene uljem, soli, paprom i par kapi kvasine i pileći file na grilu s ops malo previše kruha smijeh

super to meni ide, samo čekam kad ću malo prigricnuti napolitanke koje stoje na stolu, čips koji je nekim čudom neotvoren danima, koji orah, lješnjak....

nemam ja baš neki višak kila, zapravo imam normalnu težinu i još uvijek idealni indeks tjelesne mase koji jedino od onih donjih granica normale nešto zadnjih mjeseci ubrzano stremi prema gornjim granicama...a imam osjećaj da što više mislim na to što jedem, da se sve više širim i sve teže zakopčavam sve svoje hlače, a šosevi se sve više dižu i postaju sve kraći i kraći a ne smijem nositi minice na posao cerek i onda ujutro muku mučim što da stavim na sebe a da poštujem dress code i osjećaj udobnosti...

krenula ja i na nekakvo vježbanje, ali sve nekako preskačem, te nemam vremena, pa me boli koljeno, pa mi se ne da ići jer izgubim dva sata, a doma bih kao nešto pametno napravila za to vrijeme a obično ne napravim ništa...i sve u svemu vrijeme mi je da se pokrenem jer mi se ne da kupovati novu garderobu, zapravo pod ovo ne da, ide ne da mi se prazniti tekući račun, dovoljno je ispražnjen, trebala bih dobiti na lotu, što me podsjetilo na jedan razgvoor s kolegicom...pitam ja kad ćemo na cugu, nismo bile sto godina, veli ona kad dobijem na lotu...rekoh, stvarno ti se povećao kapacitet

<	veljača, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

ja sam ovisnik, čisti, 100%-tni

poštenje

čista ekskluziva :P

White Bean and Chicken Chili

opet kuham

utjeha hrane

osjećam se popišano :D

muški ručak

nisam normalna

kupaonska meditacija

stres naš svagdašnji daj nam danas...

opet buljim u komp

umorna...umorna sam...

valentinovo :D

instant mađarica

ah, odmah je lakše...

malo ponavljanja

malo ponavljanja

malo ponavljanja

jako me zanima...

nisam dugo kukala....

gdje je nestao.....peršin, gdje se skriva on....

testosteron uzvraća udarac

testosteron uzvraća udarac

gablec

a danas i recept, blog vam pomogao

jesam rekla da ću još peći i štrudlu, i jesam...

dobar tek

subotnje jutro

ajme koji gušt

pauza

aleluja, aleluja, aleluja, aleluja, aleluja....

magla svuda, magla oko nas....

vau, od četvrtog pokušaja ulogiravanje uspjelo, popravlja se, popravlja...

mail

fejs i okolica