31
nedjelja
siječanj
2010
dajte više pobogu sredite to ulogiravanje
iz 10. pokušaja sam se uspjela ulogirati...kvragu stranica postoji i točka, dosta mi je tog ooooops
morala sam danas uložiti trud i napor, morala sam u dućan, nisam imala što skuhati danas....morala sam izaći iz pidžame 
a baš mi je bilo lijepo, razmišljala sam čak o tome da odem u dućan u pidžami, crna je a i napokon sam uspjela pronaći pidžamu s dovoljno dugačkim nogavicama, mogla bi čak proći i kao trenirka...ali eto ipak sam se presvukla...
jučerašnja subota mi je bila jedna od ljepših u zadnje vrijeme, digla se nešto prije 2 i cijeli dan se izležavala, i pomoglo je, danas me koljeno više ne boli, imam još samo neki malo neugodan osjećaj zatezanja
sad ću staviti pile da se peče, nema ipak smisla da se nakon prizdarvljenja previše gnjavim nekakvim ručkom koji oduzima vrijeme, kad se uz ovakav ručak mogu i dalje izležavati i gledati tv, visiti na net-u...za ukućane, koljeno me i dalje malo boli i ne mislim ništa čistiti, prati, peglati....
nedjelju i tako ne volim previše iz razloga što je iza nje ponedjeljak, a ponedjeljak znači odlazak na posao....po meni bi vikend trebao trajati tri dana ili bi bar svaka srijeda trebala biti neradna da se lakše izdrži tjedan
komentiraj (18) * ispiši * #
30
subota
siječanj
2010
malo boja u ovo sivilo
slikica posuđena od moje sestre, neće mi valjda zamjeriti 
, zapravo ni ne znam da li je baš njena
jedino je malo bockavo
inače, stalno imam probleme s ulogiravanjem, podsjeća me sve na blog prije 5 godina kad su stalno bile nekakve tehničke poteškoće
ajd, bar me koljeno manje boli, fakat je najbolji lijek provesti cijeli dan ležeći
komentiraj (5) * ispiši * #
ah...
dok pijem drugi 'jutarnji' kapučino pogled kroz prozor izaziva samo želju neizlaženja van negdje do 4. mjeseca
zima mi se uvijek sviđala samo na slikama švicarskih alpa
ustala sam prije dva sata, pola noći provela zauzimajući najbolji položaj da ne osjetim postojanje desnog koljena, ustajala usred noći i mazala ga gelom protiv bolova, a nemam pojma što sam mu napravila....pada mi jedino na pamet da sam prekjučer provela cijeli dan u preuskim trapericama sjedeći satima...valjda koljenu nije bilo baš najudobnije...a i traperice prije koji mjesec nisu baš bile toliko uske...moram se stvarno ozbiljno posvetiti vježbanju kad prođu ovi bolovi i prestati grickati sranja uz tv...to nisam nikad prije jela...ne znam što mi je došlo zadnjih par mjeseci...
komentiraj (3) * ispiši * #
29
petak
siječanj
2010
postala sam vidovita
boli me koljeno cijeli dan, sjedenje 9 sati na poslu mi baš i nije odgovaralo
u što god da sam takla na poslu mogu reći da sam takla čisto sranje
'ajd' jedino što se pozitivno dogodilo je da je temperatura u jednom trenutku bila malo iznad 0°
prema prognozi za vikend, mislim da ću ga provesti ležeći ne izlazeći iz pidžame...
nadam se da ću idući put kad bude noć muzeja biti u boljoj tjelesnoj formi i da će vanjska temperatura biti sličnija sobnoj, ovako mi se ne da prijeći ni st otinjak metarado msu-a
komentiraj (6) * ispiši * #
divan dan
- vani je -9°
- danas nisam imala problema s buđenjem, probudila me bol u koljenu
- na poslu me čeka hrpa sranja za napraviti i tka zna kad ću biti gotova
- još jedan prekrasan dan je preda mnom, unaprijed uživam u hladnoći, boli i ostalim sranjima
kategorija:kukanje
komentiraj (2) * ispiši * #
28
četvrtak
siječanj
2010
hm...još ću pomisliti i da su u pravu ljudi koji...
...kažu u stvarnom životu da se stalno nešto žalim
čitajući jučerašnji post još bi čovjek pomislio i da su u pravu
ma ne bih ja to uopće nazvala žaljenjem, samo nemogućnošću da ne kažem ono što mi tog trena smeta, suzdržim se od toga možda u 0,1-0,5% slučajeva i mislim da takvo ponašanje pogoduje mom zdravstvenom stanju jer imam osjećaj ako nešto prešutim da će mi tijelo prestati normalno funkcionirati
ali kako bih ipak poštedjela ljude u stvarnom životu, možda počnem češće pisati, oni neće morati slušati a vi i tako možete nakon prve rečenice posta zatvoriti moj blog...jedino možda to postane inspirativno pa mi padne na pamet još više stvari koje mi smetaju, pa će nadrapati i stvarni i virtualni promatrači
iako uvijek kažem kad bi kažu 'opet se žališ', joj, falilo bi vam da prestanem, to je dio mog šarma 
komentiraj (4) * ispiši * #
27
srijeda
siječanj
2010
e pa mislim...
prvo se ne mogu ulogirati, kao stranica je uklonjena, pa probam napisati komentar...to prodje, pa ga probam obrisati i usput obrisem i neke prethodne...sorry, ne znam vise ciji su bili ali koliko se sjecam to bas prije nije bilo moguce kroz komentare...
a prvo me naravno izivcirao t com, gledam cougar town i max tv crkne preko nekoliko puta, tako da sam vidjela valjda frtalj epizode.naravo i internet je crkavao..a bas sam danas nekim cudom nekako dospjela na njihovu stranicu u maticnoj domovini i jos me vise izivciralo kad sam se se sjetila tamosnjih cijena paketa i brzina interneta, mogu samo reci...sram vas bilo
a jos me i tipkovnica zajebava jer sam trenutno na linuxu direkt s cd/a
ocito sam jako zivcana i vise nemam pojma sto sam zapravo htjela pisati
moram ovo nadodati, slu;ajno sam piknula u arhivu i prvo sto sam vidjela je bio ovaj post
utorak, 27.02.2007.
držite mi fige
znam da sam kao nakanila krenuti u samostalne vode, ali nisam mogla odoljeti da se ne javim na jedan oglas za posao....firma u kakvoj sam oduvijek htjela raditi, posao kakav sam zamišljala i željela raditi...uglavnom, molim vas da mi držite fige sutra u 16 a ja ću misliti pozitivno cijelo vrijeme
unaprijed zahvaljujem
ova recenica koja pocinje s firma i zavrsava sa zeljela raditi, sad mi je jako smijesna u stilu, da se ne smijem plakala bih
komentiraj (8) * ispiši * #
16
subota
siječanj
2010
naslov
Zanimljivo je to što kad nemam mogućnosti nešto napisati na blogu, imam nevjerojatno puno ideja, misli lete, scenariji se roje u glavi i sve bi to htjelo nekako izaći i nekamo se smjestiti crno na bijelo.
A onda kad imam mogućnosti nešto napisati, sjednem u trosjed, laptop u krilu, a ja surfam a da sama ne znam što zapravo tražim...prekrasan način za izgubiti par sati.
Zapravo, mislim da imam problem s temama. Nisam baš sigurna da želim napisati baš sve što mi padne na pamet onda kad nemam laptop pri ruci jer su obično teme o kojima razmišljam privatne prirode i nekako više nemam želju to sve podijeliti s mogućim čitateljima. Uvijek netko može shvatiti tko piše i onda to reći nekome kome ne treba. O temama iz društva ne da mi se ni misliti a kamoli pisati, zapravo izbjegavam vijesti, uostalom sve se uvijek sazna među ljudima, a ako počnem pisati o tome što mi sve smeta u okruženju u kojem živim, jedino se mogu dobro iživcirati.
Izgleda da mi ne preostaje drugo nego izabrati nekakvu neutralnu temu, tipa kuhanje, početi kuhati i pisati recepte. Koliko je to u skladu sa mnom, baš nisam sigurna.
A dobro, i kuhanje je dio života pa bi moglo proći, ne moram uvijek o sebi. O meni bi za ovaj put bilo dosta i ovo: shvatila sam bar nešto o sebi, godinama živim kako mi se ne sviđa iz čistog komoditeta i stalno sam na granici da to prekinem, a nikako da prijeđem granicu. Stavrno sam odlučna, nema što. Uporno donosim odluke koje mi se ne sviđaju. Ali tu i tamo dogodi mi se i nešto što mi da malo volje da idem naprijed, ako ništa drugo, uvijek ostanu sjećanja. I mogućnost da kažeš da ova pjesma ima nekakvog smisla.
Pjesma
komentiraj (3) * ispiši * #