utjeha hrane

Kako sam cijeli dan sva nikakva počela sam razmišljati što bih mogla jesti za večeru, nešto zasitno jer moram progutati tabletu, ogromnu, ajd lijepo od njih što su se sjetili u zadnje vrijeme praviti ih ovalne, jednom mi je ostala u grlu jedna ogromna okrugla....a i ova koju sam jutros popila je stajala negdje između neko vrijeme i čim sam je popila, nakon par minuta mi je postalo slabo, vruće i počelo mi se vrtjeti u glavi, tek sam se onda sjetila da nisam ništa jela pa nisam to htjela ponoviti i večeras.

I tako sam razmišljala što imam u frižideru, nije mi se jeo nikakav sendvič, uvijek zamišljam što je sve smljeveno u tim salamama, nekako im ne vjerujem kad ih reklamiraju da ih prave od čistih komada mesa, zamišljam svašta unutra, od hrskavica pa nadalje....moja baka je uvijek govorila da nije pojela salamu otkad je dida otišao u penziju i prestao ih raditi.

A kako je finu govedsku juhu kuhala....mmmmm.....nikad mi nije takva ispala, stavljala sam i ja klinčiće i sve ostalo što i ona, i onda mi je napokon jednog dana sinulo, ja nemam meso od životinje koja je jela samo travu i kuham je s vodom punom kamenca a ne s mekanom vodom iz bunara. A i godinama je nisam ni kuhala, jer su moja djeca rekla da ne žele dobiti kravlje ludilo..kakvo je to meso inače bilo, mekano, topilo se u ustima, pa uz to restani krumpir i sos od višanja, mmmmmmmmm...

Malo sam skrenula s teme, zapravo sam krenula s utjehom u hrani....zanimljivo je kako nas kad smo skroz nikakvi ne može utješiti nešto zdravo, da li vas može utješiti porcija kuhanog povrća pa makar koliko ga voljeli inače jesti...teško da može, ako volite slatko, komad čokoladne torte ili nekog drugog kolača sigurno će djelovati utješnije....ali kako ja baš i nisam neki ljubitelj slatkog, a i obično nakon jedenja slatkog imam potrebu pojesti nešto slano, mene uvijek utješi nekakvo slano smeće od hrane tipa hamburgeri i to ne domaći, baš čisti junk food iz mcdonaldsa.

Kako hamburgera baš i nisam imala pri ruci, razmislila sam što još imam u frižideru i oko njega, flašu paradajza kojem je valjda isticao zadnji rok od onih nekoliko dana koliko kao traje nakon otvaranja, komad sira koji sam kupila prije tjedan dana jer sam planirala napraviti jedno jelo koje na kraju nisam napravila a on je u onom najlonu u kojem je bio zapakiran počinjao lagano pljesniviti, i pola kruha od jučer kojeg naravno nitko nije htio jesti.

I tako narezah taj kruh na šnite, namazala ga paradajzom, posipala ribanim sirom i origanom kojeg zaboravljam kupiti već par mjeseci pa sam poslala sina u dućan tijekom pripreme večere.

Stavila u vruću pećnicu na desetak minuta, pojela dva komada, danas sam bolesna i miješam ugljikohidrate i proteine, kvragu trebala mi je utjeha , nakon toga popila čudovišnu tabletu i nisam osjetila nikave čudne nuspojave.