Mnogo volimo našeg trenera plesa. Izuzetan plesni pedagog,
kroz humor a opet ozbiljno prenosi nam svoja plesna znanja.
Srce od čoveka.
Godinama njegov rođendan obeležimo ako smo u plesnoj
školi, na pravi način, veselo i plesno. Ovo je i treći rođendan
nove plesne škole, pa je zato na torti svećica br 3.
Bratanica je bila prvo unuče moje majke i prvo „tetino mezimče“,
pa sam joj rado darivala ljubičastu garderobu, koju je nosila kao
mala manekenka. Vjerojatno zato posebno voli ljubičasto. Jednom
je brat uslikao u maloj plavoj haljini, kao lutku u slikarskom maniru.
Fotografija za pet. I kažu mi moji: „Evo D. u tvojoj haljini!“ Ja se
zbunila, kad sam ja njoj kupila plavu haljinu? Uvijek donosim ljubičasto.
Ma, svakako sam zaboravila. I nisam pitala. Svaki put kad bismo
zajedno gledali tu fotografiju uramljenu na zidu, dobila bih isti
komentar, D. u mojoj haljinici.
Prođoše godine i mama moje D. mi reče da zatvorim oči, ima
iznenađenje za mene. Kad sam otvorila, ona drži veliki plavi ram
u kojem je mala plava haljina, ona ista, a iznad nje piše godina,
dvije godine nakon mog rođenja!
„Seko, vraćam ti tvoju haljinu!“ reče snajka.
I tek sam tada shvatila, moja haljina nije bila moj dar nego haljinica
koju sam nosila u istom uzrastu kao moja bratanica, a moja je
majka sačuvala i dala joj! Razjasnila se misterija moje haljine.
Tek je prošla premijera, pa da vidimo novu predstavu u
Ateljeu 212: "Ovaj će biti drugačiji". Danas je Međunarodni
dan kazališta.
"Drama „ Ovaj će biti drugačiji “ Staše Bajac u režiji Đurđe Tešić
je praizvedba domaćeg savremenog dramskog teksta na repertoaru
Ateljea 212. „Ovaj će biti drugačiji“ je pobednička drama petog
Hartefaktovog regionalnog konkursa za najbolji angažovani
celovečernji dramski tekst 2017. godine."
Uvijek se nadamo, ovaj će biti drugačiji, biće bliži našim
zamišljanjima muškarca, našim željama. Trudimo se da za njega
budemo lijepe, jedinstvene, da ne poželi drugu. A na kraju, zalud
sav trud, on je sve, samo ne ono što želimo. I to je realnost...
Vjerovatno se može napraviti predstava o tome što očekuju
muškarci, a ne dobiju, ali to nije ova predstava.
Muzej iluzija je jedan od najnovijih beogradskih muzeja.
Suveniri su na ulazu
U beskonačnoj sobi ogledala, kako naći izlaz?
A dalje... ovisi koliko je dijete sačuvano u vama.
Igrajte se.
Mnoge iluzije ne možemo snimiti.
Kako biste voljeli biti servirani?
Evo Einstaina
Ako upotrebite blic, u kaleidoskopu dobijete mnoštvo samih
sebe. Tko vas voli, obožava to, tko vas ne voli, nikako mu se
neće dopasti. Idealan poklon nekome tko vas ne voli, zar ne?
Kragujevačke priče su posebno posvećene nisan EL DIABLO.
Kragujevac se budi.
Doručkujmo, pa krenimo.
Memorijalni park Šumarice su park prirode i sjećanja. Posvećen je
streljanim građanima Kragujevca od strane Vermahta 21. 11. 1941.
godine u Kragujevcu. Oko 3000 njegovih stanovnika, među kojima
oko 300 učenika i petnaestoro djece od 8-12 godina je streljano
u Šumaricama. Po njemačkim izvorima streljano je 2.795 osoba
uključujući i oko 300 đaka.
Kroz tek lako ozelenjelu šumu prilazimo spomenicima, s mjerom
smeštenim u prirodi, na mjestima koja sjećaju na kragujevačku tragediju.
Ako tužni spomenici mogu biti lijepi, meni je ovaj najljepši. Spomenik
bola i prkosa - vajar Ante Gržetić, mramor, podignut 1959. godine
na mjestu gdje je 21. 10. 1941. godine u Šumaricama streljana jedina
žena - Nada Naumović. Kroz čistoću obrade mramornog bloka
predstavljene su figure muškarca i žene u samrtnom grču. Ženski lik,
snažno izvijen unatrag, još uvijek prkosi smrti, a muški, bolno savijen
u oštrom luku naprijed polako pada ka zemlji.
Spomenik streljanim đacima i profesorima (Prekinut let) - vajar
Miodrag Živković, beton, izgrađen 1963. godine, nalazi se na mjestu
gdje je streljana najveća grupa učenika zajedno sa 18 profesora.
To je grandiozna skulptura u kojoj se moćni, razgranati blok od bijelog
betona preobražava u nježnu pticu slomljenih krila, prekinutu u letu.
Simbolizira polet i snagu mladosti presječene u trenutku kada se
spremala da se otisne u život.
Pored grobnice u kojoj su sahranjeni streljani čistači obuće, Romi,
dječaci od 12 do 15 godina, nalazi se spomenik "Kristalni cvijet".
Geometrijski svedenim formama cvijeta i zaobljenim čašicama
simbolizira tek razvijeni pupoljak, presječen na dva dijela. Bjelina
cvijeta ističe moralnu čistoću dječaka, a crne čašice, pored boje
njihovog tena, asociraju na smrt i tamu podzemnog svijeta.
I crkvica je podignuta kragujevačkim mučenicima
Rano ujutro prvo srećete trkače, pa šetače pasa pa šetače djece.
Vrhunska edukacija treba da bude i zadovoljstvo. Bar Ljiljana i ja
godinama radimo na tome. Dakle, stigle smo u Kragujevac dan
uoči seminara i vratile se dan kasnije. Što smo za to vrijeme vidjele,
doživjele, podijelit ćemo s vama.
Prvo se smještamo u hotel "Kragujevac", vrhunska pozicija u centru,
udoban i miran, mjesto odakle vam je sve na dlanu.
Slijedi šetnja do restorana " Stara Srbija", preko trga kod
Krsta do spomenika vojvodi Putniku
pa samo pravo do hotela Zelengora i još malo pravo, levo u ulici.
Udoban veliki sto, vrhunska usluga, uzimamo punjenu pljeskavicu
zapečenu krckavu lepinju, kupus salatu, bijelo vino i kavu.
Ukusi su božanski. Merak, ako znate što je to.
Danas je "Svjetski dan lastavica, vjesnika sreće i boginje proljeća"
Kuća na kojoj je lastavica gnijezdo svila, sretna je i blagoslovljena
kuća.
"Ukoliko danas podignete pogled ka nebu, vjerojatno ćete vidjeti jata
lastavica koje se vraćaju na naše prostore i svojom cvrkutavom grajom
svakog 19. ožujka najavljuju zvanični dolazak proljeća"
(slika s neta)
Lastavice nam neće ispričati što su sve vidjele na svojim
dalekim putovanjima. Zamislimo to.
Ova Lastavica i dalje će vam pričati o svojim doživljajima.
Ciga u vojsci. Pošalje ga kapetan u izvidnicu na neki most da
provjeri da li tenkovi i vozila mogu proći. Cige nema dva dana.
Vraća se sav pocijepan i krvav i raportira:- Drug kapetan, vid'o sam
...dobro je... mož' da prođe i kamion...i tenk...mož' šta 'oćeš....
samo pješadija ne mož' da pređe...
- Kako bre Cigo, sve može da prođe, samo pješadija ne može?!
- Pa...ima neki crni ker... mnogo opasan!
Kondukter pregleda karte u vozu.
-Pa ovo je dječja karta, a vi ste odrasli!
-Sad Vam je jasno koliko voz kasni!
Ginekolog poslije pregleda plavuše:
-Gospođice, vi ste trudni već treći mjesec!
-Nemoguće! Jeste li sigurni da je moje?
Pričaju dva debeljka:
- Baš sam se udebljao.
- Pa poduzmi nešto!
- A što? Niš' ne pomaže.
- Moraš na dijetu.
- Jesam i to na dvije.
- Zašto na dvije?
- Moram, jer se od jedne ne najedem!
Atelje 212 zaista ima sjajne predstave. Zadivljena sam ovom
novom, samo dva dana poslije premijere. Ostavila me je bez
daha. Glumci perfektni, Svetozar Cvetković maestralno glumi,
ali ni ostali iz ekipe ne zaostaju. I cijela priča kaže ono što
odavno govorim: ništa nije slučajno. nijedan susret, nijedan
dobitak, nijedan gubitak. Sve ima svoj razlog koji ćemo jednom
shvatiti, ma koliko se borili da dokažemo kako je sve slučaj,
kao što uporno i bezuspješno dokazuje Walter Faber.
Premijera predstave “HOMO FABER " Maxa Frischa u režiji
Ane Tomović izvedena je 07.03.2019. na Sceni “ Mira Trailović
Pozorišta Atelje 212.
Igraju:
VALTER FABER – SVETOZAR CVETKOVIĆ
HERBERT HENKE / PUTNIK NA BRODU / DOKTOR / MAKRO /
INŽINJER – STEFAN BUNDALO
IVA / KUBANKA / STJUARDESA – JELENA PETROVIĆ
SABET – JOVANA STOJILJKOVIĆ
HANA – RADMILA TOMOVIĆ
MUZIČAR / IZVOĐAČ – MLADEN LUKIĆ
"Valter Faber protogonista ovog romana prolazi kroz niz incidentnih
i nesvakidašnjih situacija u svom fizičkom i duhovnom kretanju kroz
život. On je švajcarski inženjer sa burnom prošlošću koja otpočinje
velikom ljubavlju sa jevrejkom Hanom u osvit Drugog Svetskog rata,
a koji na putovanjima kroz Severnu i Južnu Ameriku prolazi kroz
uznemirujuću introspekciju pri sagledavanju svog života, svojih
pogleda na svet, ideoloških previranja i emotivnih nestabilnosti."
"Roman Homo Faber je prvi put objavljen 1957. godine, a po istom
romanu je snimljen i čuveni film Vojadžer u režiji Folkera Šlendorfa (1991)."
Volim Osmi mart ako ima dobar koncert ili igranka. Nekad su mi
koncerti Dragana Stojnića bili nezaobilazni. Sad mi je ponuda
neinteresantna (novokomponirani zabavljači) pa mi je druženje uz muziku,
ples
i dobru klopu daleko privlačnije.
Dame su dobile po jednu dobru knjigu i po jednu ružu.
Svi volimo čuti riječi ljubavi.
Da li je to baš neophodno?
Kazuje li se ljubav riječima?
Ne.
Ali volimo riječi.
Kad nam netko pogledom kaže da smo centar njegovog svijeta,
kad zadivljen zastane u hodu pri pogledu na nas, treba li išta reći?
Kad njegov ovlašni dodir sadrži toplinu sunca, kad poljubac ima
vrelinu svih vulkana, treba li nešto reći?
Ne.
A kad sve to ne postoji, kad se oči radije susreću s nekim drugima,
kad se zamišljeni pogled ukršta sa beskonačnošću, a ne s
dubinom naših očiju, vrijede li riječi?
Kad se na jednostavno pitanje danas dobije jedan odgovor,
a sutra drugi, vrijede li knjige reči, beskonačne izjave ljubavi?
Ne.
Ispred mene izbor, jedan topli pogled ili tona praznih ljubavnih riječi.
Što biram?
Pogled, jasno. Što biste vi izabrali?
Tematsko veče posvećeno ženi - U susret 8. martu održano
je u Društvu književnika Beograda.
Oko neiscrpne teme, žene kao inspiracije, majke, ljubavi,
kćeri, prijateljice - okupili su se poetski i prozno članovi
Društva knjiženika Beograda.
Pjesmu osnivača Tomislava Miloševića čitala je Ljiljana
Surić Lambić.
Zatim su o ženi kazivali: Anka Stanojčić
Anka Dinić, Sandra Nogić, Slađana Belko
Poseban aplauz dobio je Ljubomir Vujović s pjesmom "Čudan način."
ČUDAN NAČIN
Volim te
Na neki čudan način
Teško i lako
Ispunjen pesmom
Ispod sunaca i kiša
Metaforama grlim
Ulicama mašte ljubim
Preko barikada reči neizgovorenih
Stihovima hrlim
Mislima mazim, milujem i pazim
Kroz vrevu i tišinu, nadom i setom
Volim te čitavim svojim svetom
Volim te
U gradovima dalekim
Sred pustoši dina
Vrh kukova krasa
U šumama gorskim, špiljama morskim
Hramovima prolaznosti i večnog spasa
Pred ikonama svetim i draguljima Faberžea
Dok hodam i letim, u vozovima metroa
Po čekaonicama urbanih miljea
Ispred slika naive i Slobode Delakroa
Volim te uz zamišljeni žubor izvora bistrih
U odrazu sećanja idilično čistih
Volim te
Na neki čudan način
Ma gde bio
Toplo, silno, umilno
Nežno i tiho, plahovito, strasno
Danju i noću, rano i kasno
Vremenom prošlim
I budućim, volim
Kroz planine, sa neba kojim plovim
Dok prave reči tražim i važem
Volim te i volim
I ćutim, jer ne umem to da ti kažem
Nastavili su: Jelica Danković, Gordana Rusinkov Marković
Slavka Stanikić, Vjera Raičević, Olivera Šestakov
Dušan Živančević, pa gost Igor Čurašev
Zorica Milosavljević, Simo Vasić, Miša Lazar
Jagoda Nikačević, Milivoje Jozić, Srećko Aleksić
i konačno predsjednik Zoran Ilić.
U drugom krugu još poneku pjesničku riječ dodao je dio
prisutnih. Doviđenja za 14 dana!
Ako sada nešto imamo, što vrijedi, treba se bar povremeno sjetiti
i tko su bili pioniri, koji su prvi radili poslove koji se danas podrazumijevaju.
"Tokom čitavog 19. veka lekari stranci, računajući i austrijske Srbe,
premošćavali su dubok jaz između realne potrebe za lekarima
i mogućnosti da ih Srbija sama školuje (prvi Medicinski fakultet
u Srbiji otvoren je u Beogradu tek 1920. godine). Uprkos
ogromnim teškoćama u radu (loši sanitetski uslovi, materijalna
i opšta nesigurnost, nepoštovanje naroda, neretko i državne elite),
mnogi od tih lekara našli su u Srbiji svoju novu domovinu i ostali
zabeleženi kao moralni uzor i nepokolebljivi borci za narodno
zdravlje. Među njima se izdvaja i ime Herrmann August Meinert
(1805-1858), doktora medicine rodom iz Litomnjeržica u Češkoj
(tada Lajtmeric u Austrijskom carstvu)."
Autor izložbe i besjednik bio je Nenad Karamijalković, koji je držao
pažnju skupa izuzetnim predavanjem.
Skupu su prisustvovali i Petra Feikova, konzulka u Ambasadi Republike
Češke i Milan First, predsjednik "Češke besede".
Krajem veljače svake godine Izletnik održi saborovanje, sumira
rezultate postignute u prethodnoj godini, izvuče zaključke i lijepo
se druži. Ovo je bilo jubilarno 45. saborovanje.
Predsjednica Izletnika Keti podnijela je izvješće
o radu u 2018. godini uz finansijski rezime.
Gosti i članovi iznosili su svoje impresije o "Izletniku".
Govorila je domaćica slave ove godine, Slađana.
Predstavljen je program za 2019. godinu, u kojoj će biti
održana i svečana proslava 45-godišnjice rada.
U muzičkom dijelu programa nastupio je kvartet Janković,
Katarina, Milana, Svetislav i Janko.
Zatim nas je pjesmama uz gitaru razgalio Mikica Antonić.
Evo još malo nedjeljnog humora. Lastavici pomaže mecabg.
Muškarci kažu: "Žene, ne uzbuđujte se ako trčimo za vama.
Trčimo i za loptom, pa je na kraju šutnemo."
Ali zato žene kažu: "Muškarci, ne uzbuđujte se ako se zaljubimo
u vas. Zaljubimo se i u par cipela, pa kupimo još jedan,
za svaki slučaj."
Pokazujem babi kako se koristi viber, a ona kaže:
-Auu ala je dobra stvar. Cijeli dan mogu da imam goste
a nikomu ne moram kavu kuvati!
Baba pita doktora:
-Doktore, što mi je ovo ispod lijeve sise?
-Gospođo, to vam je koljeno.
-Bako, kako te služi slušni aparat?
-Pola tri, sine.
Baba se prijavljuje za liječenje u bolnici, pitaju je:
-Hranu ste ponijeli?
-Da.
-Sapun, deku, pidžamu?
-Da.
-A taj pored Vas, tko Vam je to?
-Doktor, za slučaj da ga nemate...
Sjede dvije babe ispred zgrade:
-Prekjuče ulazim ja u našu zgradu, kad tamo, manijak!
-Jao, užas!
-I on je isto rekao!
Baba (baca novine):
-Jebem ti život, ala sam ja ćorava, maloprije čitam, piše: "Rastu
penzije." Stavim naočale, kad ono "Rastu tenzije." Džaba radost.
Što radi baba prva dva dana kada dobije penziju?
Krije se ...
U ljubavi ne smijemo mjeriti tko je koliko dao. Čim se time počnemo
baviti, od ljubavi nema ništa. Ali kad ljubav (ili ono što smo smatrali
da tu riječ zaslužuje) okrene leđa, počnemo razmišljati zašto je otišla,
tko ju je povrijedio. I ponekad se iznenadimo kad shvatimo da smo
voljeli previše, da onaj drugi nije mogao podnijeti tu količinu
davanja, jer takvo nešto nikad nije imao. Kad u ljubav uložimo cijelog
sebe, očekujemo to i od druge strane. Ali ponekad, ma ne ponekad,
često, druga strana ne umije, nema snage, ne snalazi se... utopi se
u našoj ljubavi kao u viru. I ako ispliva, još dugo hvata zrak kao
utopljenik. Poslije nekog vremena oporavit će se, sastaviti se sa sobom
i shvatiti da ga nitko nije tako volio... a za to vrijeme i mi ćemo sastaviti
krhotine svog polomljenog ponosa, da izgleda kao da se nikad nije
slomio, i nastaviti dalje. I nikad se više ta dva svijeta neće ponovo
sresti s onim istim žarom...
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.