Svi volimo čuti riječi ljubavi.
Da li je to baš neophodno?
Kazuje li se ljubav riječima?
Ne.
Ali volimo riječi.
Kad nam netko pogledom kaže da smo centar njegovog svijeta,
kad zadivljen zastane u hodu pri pogledu na nas, treba li išta reći?
Kad njegov ovlašni dodir sadrži toplinu sunca, kad poljubac ima
vrelinu svih vulkana, treba li nešto reći?
Ne.
A kad sve to ne postoji, kad se oči radije susreću s nekim drugima,
kad se zamišljeni pogled ukršta sa beskonačnošću, a ne s
dubinom naših očiju, vrijede li riječi?
Kad se na jednostavno pitanje danas dobije jedan odgovor,
a sutra drugi, vrijede li knjige reči, beskonačne izjave ljubavi?
Ne.
Ispred mene izbor, jedan topli pogled ili tona praznih ljubavnih riječi.
Što biram?
Pogled, jasno.
Što biste vi izabrali?
(iz moje knjige "Tango" objavljene 2013.)
Post je objavljen 09.03.2019. u 05:09 sati.