U ljubavi ne smijemo mjeriti tko je koliko dao. Čim se time počnemo
baviti, od ljubavi nema ništa. Ali kad ljubav (ili ono što smo smatrali
da tu riječ zaslužuje) okrene leđa, počnemo razmišljati zašto je otišla,
tko ju je povrijedio. I ponekad se iznenadimo kad shvatimo da smo
voljeli previše, da onaj drugi nije mogao podnijeti tu količinu
davanja, jer takvo nešto nikad nije imao. Kad u ljubav uložimo cijelog
sebe, očekujemo to i od druge strane. Ali ponekad, ma ne ponekad,
često, druga strana ne umije, nema snage, ne snalazi se... utopi se
u našoj ljubavi kao u viru. I ako ispliva, još dugo hvata zrak kao
utopljenik. Poslije nekog vremena oporavit će se, sastaviti se sa sobom
i shvatiti da ga nitko nije tako volio... a za to vrijeme i mi ćemo sastaviti
krhotine svog polomljenog ponosa, da izgleda kao da se nikad nije
slomio, i nastaviti dalje. I nikad se više ta dva svijeta neće ponovo
sresti s onim istim žarom...
(iz moje knjige "Tango" objavljene 2013.)
Post je objavljen 01.03.2019. u 06:07 sati.