Let lastavica

08.06.2018., petak

Baksuz

Baksuz Anica je moj pacijent preko dvadeset godina. Sada ima 84. Kad je došla do mene, već je imala iza sebe operirana i zračena dva teška raka sa posljedicama, ali sačuvanom glavom. Posljedice sam joj godinama krpala. U međuvremenu u rajska naselja odoše svi koji su je liječili, osim zasad mene. Agresivna u nastupu, svima nezadovoljna, veoma zahtjevna, uspjela je da se zamjeri većini ljudi, pa je ostala vuk samotnjak. Stalno je žurila na neka suđenja, svaki čas bi nekoga tužila. Čak ni kćer, liječnica, više nije htjela da joj ponešto uradi u svojoj ustanovi, jer je uspjela sa svima da je posvađa. Nisam to ni željela znati, ali uvijek se žalila da ne razumije zašto se kćer okreće od nje. Jednostavno, ona je uvijek vidjela samo sebe, a druge ljude i njihove potrebe uopće nije primjećivala. Ako bi tražila da bude primljena, išla je preko drugih pacijenata kao da su zrak, najradije bi kroz njih. Ljudski, teška mi je bila kao crna zemlja, ali nije uslišila moju želju da pređe kod drugog liječnika. Na moj odjel smjestila sam supruga u završnoj fazi maligniteta. Kasnio je s liječenjem i nije se više moglo nešto naročito uraditi. Na kraju svoje smjene krenula sam da ga obiđem, kad je Anica uletjela kao „hitna“. Njeno je uvijek bilo hitno... Uradila sam joj ono što je tražila, a ona je odmah zahtijevala još, pa još dok joj nisam rekla: „Dosta je, moram kod muža koji umire.“ Pogledala me s izrazom nevjerovanja, kao da sam smislila loš izgovor. Nakon mjesec dana suprug je tonuo i tog dana su počele komplikacije na dijalizi. Teško stanje, pitanje sati. Obavijestili su me i ja sam požurila da završim preglede da bih i njemu pomogla. Utom je uletjela Anica, opet „hitno“. Nije bilo nevažno, neka infekcija, ali moglo je da čeka. No nju ne možete odbiti. Završila sam traženo i napisala što treba da radi, pa ustala da krenem kod supruga. „Niste mi izmjerili tlak!“ zahtijevala je. „Žurim da izmjerim tlak mome mužu koji umire!“ „Zar je on još živ? Pa to ste mi rekli i prošlog puta!“ Mog supruga odavno nema. Razgovarali smo o teškim ljudima i sinu sam ispričala ovo. On me, sa suzom u oku, pitao da li sam je izbacila. Nisam, jer ni to ne vrijedi s takvim ljudima. Onda je zatražio da napišem priču. Napisala sam. (iz moje knjige "Tango" 2013.) "Neka je napisana, neka vide koji ne znaju kroz šta šutke i s osmijehom na licu čovjek prolazi. A takvi ljudi..... Nesretni sami sa sobom 24h" (Just me)

- 05:49 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (38) - Isprintaj - #