Iz parka se silazi na izvor i slap Mokranske rijeke.
Na jezeru na stijeni je spomenik koji nije zadovoljio naše
estetske kriterijume. Predstavlja djevojku Belu po kojoj se
Bela Palanka danas zove, a koja se nije htjela udati za
turskog agu pa se utopila na svadbi na ovom mjestu.
Naše domaćice iz turističke organizacije testiraju naša
stečena znanja i za točan odgovor dobijamo poklone.
Dobila sam lijepu majicu za točan odgovor o rimskoj
dinastiji Sever. Majica je taman za moju novu snajku :)
Nastavljamo u restoran "Vožd M". Jelovnik: sir u paprici,
čorba od koprive
sarmica od vinovog lista
(bila bi savršena da je nisu tri kuvara solila!)
seoska vješalica
goveđi repovi
(specijalitet, nisam baš shvatila zašto).
Dabogda nam uvijek bilo ovako lijepo u ovom dobrom društvu!
Nazdravimo!
U rimsko vrijeme se zvala Remesiana i bila je jedan od
najznačajnijih gradova rimske imperije na putu Via Militaris.
Tu je živjela i vladala dinastija Sever.
U centru Bele Palanke je i dobro očuvan miljokaz, čitač kilometara
koji datira sa početka trećeg stoljeća nove ere. Kameni stub je visok
2,4 m i dobro je očuvan. Miljokaz je inače najrjeđe arheološko otkriće,
jer ih je bilo relativno malo i postavljani su obično na raskrižjima
ili na mjestima gdje su putnici zamjenjivali umorne konje. Postavljen
je 230. godine na glavnom vojnom rimskom putu Via Militaris u
vrijeme cara Aleksandra Severa, posljednjeg cara iz dinastije Sever
koja je 42 godine vladala Rimom. Miljokaz pokazuje udaljenost
od Niša 22 milje, odnosno 35 km, što se poklapa sa sadašnjom
udaljenošću tog mjesta od Niša.
Spomenik Septimiju Severu u obliku tvrđave od bijelog mramora.
(okolica se uređuje)
Obilazimo ostatke rimske bazilike.
Šetamo kroz ekološki rekreativni centar Banjica na ulasku u grad.
Obilazimo spomenik fudbaleru Crvene zvezde Rajku Mitiću
Spomenik: Belopalančanka s banicom. Dani banice održaće se
10-12.8.2018.
Ovo je testija, posuda za vodu. I ona zaslužuje spomenik.
Obilazimo crkvu Vaznesenja Gospodnjeg
Bela Palanka se uređuje u suradnji s Bugarskom, u regionalnim
projektima, pa je bugarski turisti često posjećuju.
"Pirotski ili Momčilov Grad je gradsko utvrđenje pored Nišave i
nalazi se u samom gradu, odnosno na ulazu u Pirot iz pravca Niša."
"Grad je podigao Vojvoda Momčilo za vreme vladavine kneza Lazara
ovim prostorima. Osmanlije su uspele da ga zauzmu, ali ga je 1386.
godine povratio vojvoda Dimitrije, što je bio jedan od povoda za
Kosovsku bitku 1389. godine."
"Tokom prve polovine XV veka nalazio se na prostoru srpsko-osmanlijskih
sukoba, tako da se povremeno nalazio u posedu srpskih despota Stefana
i Đurđa, nakon čega je trajno priključen Otomanskoj imperiji. Utvrđenje je
bilo u vojnoj upotrebi sve do prve polovine XX veka."
"Obzirom na starost tvrđave i izuzetno veliki broj nemirnih događaja može
se reći da su zidine grada prilično dobro očuvane."
"Trenutno se radi na uređenju Momčilovog grada i vidljivi su jasni pomaci
na platou ispred tvrđave, uređene staze, posađena trava i uređeni parkovi."
Jutro je lijepo i najbolje je prošetati preko Nišave
pa obići tvrđavu. Posvećen joj je poseban post.
Vrijeme je za doručak i onda sjajnu kavu.
Imamo dovoljno vremena, pa ćemo u jednosatno panoramsko
razgledanje Pirota taksijem. Za nas je jeftin, a taksista je
inspiriran da nam dostojno prezentira svoj lijepi grad.
Muzej Ponišavlja s krčmom „Ladna voda”.
Tijabarska crkva, velika i lijepa Saborna crkva
Spomenik oslobodiocima "Kod Orla".
Željeznički most s aktivnom prugom prema Sofiji.
Pa prelijep etno kompleks „Nišavska dolina”.
O sebi oni kažu:
"Taman kada je Pirot postao Grad, kada je dobio počasnu
nagradu Evropa Nostra za projekat zaštite kulturne baštine
i postao član ove organizacije; kada je sve više turista u
Pirotu u potrazi za autentičnim doživljajem tradicije, hranom
i tradicionalnim zanatima; baš kada smo odlučili da ponudimo
našim putnicima autentičan program koji spaja sve ove
elemente;
...onda kada je Pirotu zaista bio potreban pristojan, elegantan,
ali tradicionalan, prostor sa duhom „starog Pirota“, mesto sa
dobrom hranom i uslugom, mesto sa kojim će se ponositi i tamo
rado dovoditi svoje porodice, prijatelje i goste našeg grada -
otvorio se Etno kompleks „Nišavska dolina“.
U povratku lijepa crkva Roždenja Hristovog, Pazarska,
u dijelu Pirota koji se zove Pazar.
Nastavljamo na Divljansko jezero, na 5 km od Bele Palanke,
pogodno za kupanje.
Pazi, snima se!
Pošto Bela Palanka nema dovoljno veliki hotelski kapacitet,
na noćenje ćemo u Pirot, garni hotel “Alma".
Taksi je jeftin pa ćemo napraviti panoramsko razgledanje grada.
Tvrđava se restaurira.
Most ljubavi, preko brze Nišave
Obilazimo lijepi centar grada i skulpturu rimskog imperatora
Septimija Severa.
Skulptura "Žena i muzika"
Po ovoj šari sa nadaleko čuvenog pirotskog ćilima
znate da ste u Pirotu.
Veče završavamo u preporučenoj slastičarni "Rekord". Da
li se baš ovdje zaljubila moja prabaka (po kojoj sam u rodu
s Petrom Preradovićem), stvarno nisam sigurna.
Ali sam sigurna da su odlični bili: boza, sladoled i "kačamak"
(šampita sa sladoledom).
U selu Divljana nastavljamo do najstarijeg hrasta na Balkanu,
starog 1030 godina, s centralnom šupljinom u koju može stati
15 ljudi i otvorom ka nebu, a koji je živ i zelen.
Blizu njega je drugi hrast star 600 godina.
„Divljanski manastir, Manastir Divljane, a neki ga zovu Manastir
Svetog velikomučenika Dimitrija je manastir Srpske pravoslavne
crkve u Eparhiji niškoj, u selu Divljane, blizu Divljanskog jezera,
na 5 kilometara južno od Bele Palanke u podnožju jugoistočnog
dela Suve planine, na 450 mnv. Posvećen je Svetom velikomučeniku
Dimitriju mirotočivom koji se slavi 8. novembra.
Prvi put je 1394. godine izgrađen pravoslavni manastir na ovom
mjestu koji postaje zadužbina braće Mrnjavčevića krajem 14.
veka, nakon njegovog prethodnog rušenja.”
Nastavljamo na najveću plantažu lavande u Srbiji, koju je
u selu Tamnjanici 2010. godine osnovala Ljiljana Petrović,
bivša estradna menadžerka.
"Za odlazak sa estrade odlučila se posle pogibije popularnog
pevača Tošeta Proeskog. Posle toga nudili su joj da bude
menadžerka pevačima sa Balkana i iz evropskih zemalja, ali je odbila."
"Plantaža se nalazi u ataru sela Crvena Reka, nedaleko od Bele
Palanke u podnožju Suve planine na levoj obali Nišave."
"Na preko trideset hektara zasadila je 600.000 biljaka originalne
francuske lavande "vera" koja se koristi kao podloga svih parfema
i u medicini. "
"Plantažu je proširila smiljem i melisom na po pet hektara, pa tako
sada pod lekovitim biljem ima preko četrdeset hektara. Poznavaoci
kažu da je to najveća plantaža u Srbiji, jedna od tri najveće u Evropi
i da tako velikih zasada nema mnogo u svetu.“
"Plantaža se nalazi na području koje zbog specifične ruže vetrova
ima mediteransku klimu, a tu je i inače prirodno stanište žalfije,
takođe mediteranske biljke."
Prošetajmo kroz more mirisnog plavetnila!
Evo i zasada borovnice.
Dolje se vidi selo Crvena reka. Ovo su predeli fascinantne
ljepote.
Ljiljana je zasadila i plantažu ruža. Odatle se beru latice i
pravi sok i džem od ruže te ružina vodica.
Mjesto Crvena reka se logično zove, po rijeci crvenkastih
obala.
U Crvenoj reci dalje idemo do lijepe crkve posvećene
Sv. Kirilu i Metodiju, sagrađene 1933. godine.
Građena je kao crkva-kosturnica jer se u oltaru crkve nalaze
52 skeleta srpskih vojnika koji su život izgubili u ratu 1915. godine.
Pored crkve je parohijski dom-etno-muzej gdje se mogu vidjeti
stari predmeti vezani za crkvenu djelatnost.
Konačno idemo na ručak u Crvenu reku, restoran „Špaj”.
Ambijent jako lijep, u bašti.
Tu je pozitivno jezgro Izletnika, zaduženo za dobru atmosferu.
Belopalanački brendovi su belopalanačka banica i paprika vrtka.
Predjelo su nam: punjene vrtke, banica, srpska salata, hleb iz
vurune, prevrelo mlijeko... kakav raj za oči!
Glavno jelo: kobasica i pljeskavica, za desert vanilice.
Trebam li naglasiti da je sve bilo savršeno?
Svake godine izletnici valjano obilježe krsnu slavu "Izletnika"
Sv. Nikola ljetni, u Vaznesenjskoj crkvi, sječenjem slavskog kolača.
Ove godine domaćica slave bila je lijepa Zorica, a slavu predaje
Slađani za sljedeću godinu.
Nakon obreda u crkvi, dio izletnika je nastavio na slavlje u
restoran "Savski venac", gdje smo uz svečani ručak i dobru
muziku proslavili ovaj poseban dan.
Za dva dana mnogo toga ćemo vidjeti, pa ću vam pričati
u nastavcima.
Kod Niša skrećemo u Sićevaćku klisuru.
Stižemo u mjesto Crvena reka, koje presijeca rijeka
crvenkastih obala.
Tu se održava turistička manifestacija Dan proje 2018.
Napravili su čak i male magnet suvenire.
"Manifestacija „Dan proje“ čuva od zaborava stare kulinarske recepte
i prenosi ih dalje kako su se oni od davnina i prenosili – s kolena na
koleno. Ove godine učestvovalo je dvadesetak takmičara koji su se
nadmetali za najbolju proju, a održan je i revijalni deo gde su svoje
proizvode izložili članovi udruženja „Miris zavičaja“ iz Bele Palanke"
Njihove mame su ovo mijesile, a djeca prodaju.
Tko ne bi kupio?
Probamo ih nakon prolaska komisije koja ocjenjuje.
Tu je i TV.
Obratite pažnju na tipični suvenir ovog kraja, pirotski ćilim.
Brat je rekao sestri, isto si vidjela u Beogradu kao i ja, samo ti
još nedostaje "Lorenzo i Kakalamba". Pa, to ćemo ispraviti!
To je restoran koji ne liči ni na jedan drugi. Toliko šašavog kiča
nigdje se ne može videti. Svakako, prepoznatljivi su po
namjernom i tendencioznom kiču, perfektnoj usluzi i klopi.
Volim stol sa jabukama i violinom. A svaki se razlikuje.
Stolice su najblesavije. Dopast će se NF :)
Šekspir na sve budno motri.
Kat niže je kuhinja, možete zaviriti kroz staklo na podu.
Da izaberemo što ćemo danas jesti!
Kao malo predjelo ide krem sir sa vrućom lepinjom
Za glavno jelo preporučujem staroplaninski gulaš,
mada je sve ukusno i nema greške...
"Godine 1895, tri stotine godina nakon spaljivanja moštiju svetog
Save, u Beogradu je osnovano Društvo za podizanje hrama svetog
Save na Vračaru, čiji je cilj bio da se na mestu spaljivanja moštiju
podigne hram. Arhitektonsko rešenje arhitekte Bogdana Nestorovića
proglašeno je za najuspešnije" (slika je iz 2011.)
"Četrdeset godina nakon početne zamisli, i 340 godina nakon
spaljivanja moštiju svetog Save, izgradnja hrama je konačno
započela 15. septembra 1935. godine."
Pratim ga otkad sam u Beogradu, a tu sam od 1972. Tada sam
zatekla prvi metar zidova koji nije rastao godinama i za koji sam
se pitala od čega su ruševine. Rekoše mi, nisu ruševine, nego će
se graditi najveći hram. A onda je počeo nezadrživo rasti i
rascvjetavati se (slikano 2015).
"Patrijarh German dolazi na čelo Srpske pravoslavne crkve
1958. godine i obnavlja ideju o podizanju hrama. Nakon 88
ponovljenih molbi - i isto toliko odbijanja - dozvola za nastavak
gradnje je dobijena u leto 1984. i od republičke i od gradske vlasti.
Profesor Branko Pešić, koji je imenovan za novog arhitektu
hrama, prepravio je prvobitni projekat da bi se bolje iskoristili
novi materijali i građevinske tehnike."
Piše Wikipedia: "Hram svetog Save je najveći srpski pravoslavni
hram, najveći pravoslavni hram na Balkanu i jedna od najvećih
pravoslavnih crkava na svetu. On se nalazi u istočnom delu
Svetosavskog trga, na opštini Vračar, u Beogradu. Podignut je
na mestu za koje se smatra da je Sinan paša 1595. godine spalio
mošti svetog Save, osnivača Srpske pravoslavne crkve. Izgradnja
crkve je finansirana dobrovoljnim prilozima i ubiranjem novca
putem doplatnih poštanskih maraka."
"Najveće postignuće je bilo podizanje centralne kupole teške
4.000 tona. Ona je bila napravljena na zemlji, a zatim je, zajedno
sa pokrivačem od bakarnog lima i velikim pozlaćenim krstom visokim
12 metara i teškim 4 tone, podignuta i postavljena na zidove.
Podizanje, koje je trajalo 40 dana, završeno je 26. juna 1989. godine."
Sjećam se uzbuđenja i stotine promatrača kad se kupola
sa tla u jednom komadu postavila na vrh. To je radila firma
mog pok.supruga pa je i on dao doprinos značajnom događaju.
"Izgrađen je u srpsko-vizantijskom stilu, sa četiri zvonika visoka
44 m. Visina vrha kupole iznosi 70 m, dok je glavni pozlaćeni
krst visok još 12 m, što vrhu hrama daje ukupnu visinu od 82 m,
a nadmorsku visinu od 134 m (64 m iznad nivoa reke Save).
Zbog toga ova crkva zauzima istaknuto mesto na beogradskom
horizontu i vidljiva je sa svih prilaza gradu."
"Gradnja eksterijera je završena 2004. godine. Postavljena su
zvona i prozori, a fasada je takođe završena. Radovi na unutrašnjoj
dekoraciji tek su počeli. Uređuje se unutrašnjost hrama i
povremeno služi svojoj svrsi" (slikano 2011.)
"Ispod poda hrama je izgrađena riznica i kripta svetog Save,
kao i grobna crkva svetog kneza Lazara, ukupne površine oko
1.800 m2."
Prvo je završena kripta hrama, tako lijepa da ljudi sada pitaju
"Jesi li bio u kripti Hrama Sv.Save?" kao što se pita za najveći
kulturni i umjetnički događaj.
Sada se u kripti redovno održava služba, dok se iznad nje
nastavljaju radovi koji će dugo trajati. Neka sljedeća generacija
pričat će o završenom hramu...
Prije 12 godina stigla nam je nenadano, saobraćajnom nesrećom,
crnobijela maca. Imala je bar godinu dana, vjerojatno i više.
Izgleda da je udario auto prije nego ju je snajka našla pored puta.
Mislila je da je mrtva, sva krvava i jadna, ali kad joj je prišla
da to provjeri, maca je počela presti! Odnijela je veterinaru
koji reče da mačke imaju devet života i da će sada potrošiti
tri - četiri. Brižnom njegom uspjela je snajka da je oporavi.
Poslije mjesec dana razbijeno lice dobilo je normalni oblik,
ali jedno oko je bilo uništeno, na drugo je slabo vidjela. I takva,
brzo je pokazala da je njegovana kućna maca. Jako brzo se
navikavala na sve izmjene u kućnom rasporedu i na promjenu stana.
Nijednom nije napravila grešku u higijenskim navikama. Čuvala sam
je kad god bi snajka putovala.
Nove ukućane maca je dočekala sa strpljenjem. Unuci su rasli
uz nju. Čista i njegovana, maca koja ne izlazi iz kuće, nije im
bila opasnost, a pomogla im je da se nauče izražavanju emocija.
Godine su prolazile, ona je starila mačjom brzinom. Kad je
navršila 11 godina, njeni domaćini su otišli. Tamo gdje su sada,
za macu nije bilo mjesta. Ostavili su je meni. Uklopila se brzo, mada
imam dojam da je patila za svojim domom. Poslije devet mjeseci
samo se počela tiho gasiti, sa jasnim znacima starosti i bolesti.
I danas je tiho otišla njena nježna mačja duša u neki mačji raj,
nastojeći do kraja da nikog previše ne uznemiri...
Na njenoj humci sada leži cvijet.
"Beogradski krug kredom" je drugi časopis Društva književnika
Beograda. U njemu i časopisu "Beogradske balkanske vertikale"
svi članovi DKB imaju se šansu iskazati na adekvatan način.
Kao krug kredom, svatko može da ostavi svoj trag u vremenu.
Izlaženje prvog broja promovirali smo 15.5.2018.
Oglasio se glavni i odgovorni urednik, Zoran Ilić.
U časopisu je predstavljena i poezija Anke Stanojčić,
zamjenika urednika.
Prvo se predstavio Srđan Simeunović Sendan, urednik
"Beogradskih balkanskih vertikala", s kojim je Zoran Ilić
vodio intervju.
Novi autori su se u časopisu predstavili po prvi put:
Slađana Belko, Stanko Janjušević i Jasminka Bašić.
Ivan Petrović nam je ispričao priču o neostvarenoj ljubavi.
Ima tu i kronologije sastanaka DKB.
U nastavku sastanka, članovi DKB i gosti čitali su svoje radove.
Dr Predrag Dugalić je prvi put prikazao Društvu
književnika Beograda svoj poetski trenutak.
Veče izuzetne književne i pozitivne energije mnogi će
dugo pamtiti.
"Ako ste nekada bili u Beogradu, onda znate da je njegov simbol
velelepna Beogradska tvrđava koja se uzdiže na belom grebenu
iznad ušća Save u Dunav i kao da se i dalje nadvija nad gradom
i štiti ga."
Niste bili u Beogradu ako niste prošetali Kalemegdanom,
pa sam svoje goste prvo ovuda provela.
Krećemo iz Uzun Mirkove
"Beogradska tvrđava, građena na belom grebenu iznad ušća dve
velike reke, više puta rušena i ponovo podizana tokom 16 vekova,
danas je zaštitni znak glavnog grada Srbije."
Prolazimo kroz vanjsku Stambol kapiju
Unutrašnja Stambol kapija (Stambol= Istanbul)
Evo nam i Sahat kule
Ulazimo u unutrašnji dio Beogradske tvrđave.
Stižemo do česme Mehmed Paše Sokolovića
Bacamo pogled na kulu Nebojšu i ušće Save u Dunav
Pogled na Veliko ratno ostrvo i Zapadnu kapiju Beograda
Nastavimo šetnju Kalemegdanom, obilazimo unutrašnje
utvrđenje. "Beogradska tvrđava građena je u dugom rasponu
između 2. i 18. veka. Mnogo je puta rušena i ponovo građena
i postala je simbol grada koji se uvek iznova podiže i stvara."
Pogled ka astronomskoj opservatoriji i Ušću
Pogled prema Centru Ušće i prvom spajanju Save s rukavcem
Dunava.
Pobjednik nas čeka.
"Na platou Gornjega grada nalazi se model zamka despota
Stefana Lazarevića čiji je autor Kolja Milunović. Ova maketa
prikazuje izgled srednjovekovnog despotovog zamka sa
kulama, kapijama i pokretnim mostom iznad rova, u čijoj se
unutrašnjosti posebno isticala donžon kula zvana Nebojša."
Pogled na Vojni muzej levo (Euro ga obožava!) i Veliko
stepenište u sredini
Prelazimo preko mosta pored Rimskog bunara
Mnogo volim ovu ljepoticu u balkanskom stilu, Zavod za zaštitu
spomenika kulture.
Dolje Sava hrli u zagrljaj Dunavu
Ispred nas je veliko stepenište s vidikovcem, mjesto idealno
za modne revije na otvorenom i fotografije za uspomenu.
Tko se sve nije pentrao na ovog lava...
Nastavimo šetalištem pod starim borovima, s pogledom na
beogradske mostove.
Jedna skulptura više od stotinu godina povezuje Beograd i Zagreb.
Vajaru Simeonu Roksandiću javili da je brod sa skulpturom potonuo,
a on iz kalupa izlio još jednu...
Pored spomenika umjetnicima napuštamo Kalemegdan...
Ljudi se odavno bave eliksirima mladosti, nastoje ih pronaći
i naravno prvi na sebi primeniti. Nauka tome sasvim ozbiljno
prilazi. I što pronalazi? Da je ples učinkovitiji od drugih vrsta
fizičke aktivnosti. Pa, plešimo! Sad to i nauka potvrđuje!
Ovaj tekst mi je poslao Deseta umjetnost-enigmatika, hvala!
Autorica je Ankica Tomić. Objavljen je u Kviskoteci broj 1196
od 14. IV. 2018., str. 35.
Kakvo je sad vrijeme
Ne platiš struju, dođu, isjeku.
Ne platiš telefon, dođu, isjeku.
Ne platiš kablovsku, dođum isjeku.
Živ sam se isprepadao... nisam platio alimentaciju...
I opet Lastavica postaje vikendom Eurica. Ovog puta pomaže semper contra.
-Bog je stvorio ženu u petak!
- ???
- U ponedjeljak je stvorio kokošku, u utorak ćurku, u srijedu patku,
u četvrtak gusku, a u petak mu je ponestalo perja.
Došao mafijašev sin iz škole, pa ga pita tata:
-I, sine kako je danas bilo u školi?
-Tata, ispitivali su nas cijelo vrijeme, ali ništa se ne brini,
nisam ni pisnuo.
Prolaze Mujo i Haso pokraj kafića u kojem je izbila tuča, pa će Mujo:
-Idem vidjeti kakva je to gužva!
Vrati se za nekoliko minuta razbijenog nosa.
-I, kakva je to gužva?
-Ma kakvi, nema gužve, odmah dođeš na red.
Kaže jedna plavuša drugoj: -Znaš li da karirano deblja?
-Nemam pojma, ja to ne jedem.
Uđe Mujo u ljekarnu, u njoj nema nikog, ali on ipak vikne:
-Jel' imate lijekove za smirenje?
-Koje? - čuje se glas iz susjedne sobe.
-Ja sam, Mujo, jel' imate lijekove za smirenje?
Ide plavuša ulicom, a mladić u prolazu fućne, i dobaci:
-Ej, kamo idu te lijepe noge?
-Krenule su kući, osim ako ih nešto ne razdvoji.
Plavuša na benzinskoj pumpi:
-Hoćete li zamijeniti ulje u motoru mog auta?
-Sa zadovoljstvom, koje želite?
-Ono bez kolesterola.
Pita nastavnica na satu hrvatskog jezika Ivicu:
-Reci nam što su to prilozi?
-Kečap, majoneza, luk, ajvar…
U sezoni premijera 2016.godine, u kojoj je Atelje 212 proslavljao
60 godina postojanja, izvedena je drama „Crvena“ Džona Logana,
u režiji Danila Marunovića.
Poznatog Branislava Lečića vidimo u ulozi velikog slikara Marka
Rotka, a mladog Marka Grabeža kao njegovog pomoćnika Kena.
"U maestralnoj scenografiji još jednog velikog slikara Dimitrija Popovića,
koja dočarava čudesna crvena platna i atelje Marka Rotka, Lečić i
Grabež donose uzbudljivu, potresnu priču o jednom od možda poslednjih
boraca za vrhunsku umetnost - Markusu Jakovljeviču Rotkoviču,
Rusu jevrejskog porekla čija je porodica zbog progona emigrirala u
Ameriku 1913. godine."
"- Došlo je vreme da se mora govoriti o vrsti kulture koja postaje
estrada i gde je prisustvo kiča preveliko. Postoje predstave kao
svetao primer da se može doseći umetnička visina i zrače kao
svetionik. Odnos prema kulturi mora da se promeni - kaže Lečić,
koga brine što se gubi srednja klasa, koja je njen najveći konzument."
"Markus Rotkovic je rođen 1903. u Rusiji ( njegovo rodno mesto je
danas u Letoniji ), emigrirao je u SAD 1912 zajedno sa svojom
porodicom. Studirao je na Zale univerzitetu, slikarstvo, muziku,
književnost, dramu i filozofiju, ali je prekinuo studije jer nije dobio
stipendiju za drugu godinu. Odustao je od studiranja i preselio se
u Njujork. Tamo je išao na predavanja u Studensku umetničku ligu,
gde je stekao znanja o kubiznmu, Sezanu, harmoniji boja i
nemačkom ekspresionizmu.
Počeo je da eksperimentiše sa automatskim i nesvesnim slikanjem.
Početkom četrdesetih godina, njegovi radovi su bili pod uticajem
nadrealista. Platna su se postepeno povećavala i stil mu se menjao,
simbole su zamenile boje, napustio je crtež u potpunosti,
pojednostavljivao je kompoziciju, da bi na kraju stigao do jednostavnih,
horizontalno naslaganih formi. Takođe je napustio i imenovanje slika,
dodeljivao im je brojeve. Odupirao se i objašnjavanju značenja slika
jer je osećao da bi to ograničilo posmatračevu maštu. Želeo je da se
ove slike posmatraju izbliza, da obuhvate posmatrača. Dugo
vremena je odbijao da izlaže svoje slike jer nije imao kontrolu u
pozicioniranju slika u prostoru."
Nakon ove predstave još dugo razmišljamo o pravoj umjetnosti
i komercijalizaciji. I slikar mora živjeti, ali kad prodaje svoja djela,
osjeća da otkida dio sebe...
Sekcija za umjetnost, kulturu i humanost Srpskog lekarskog
društva pripremila je izložbu fotografija u SLD, koju je otvorio
predsjednik Sekcije na dan slave Društva Đurđevdan 6. maja.
"IZLOŽBA FOTOGRAFIJA „SVET JE SAMO JEDNA VELIKA BAŠTA“
je prvobitno prikazana na 13. Svetskom kongresu perinatalne medicine u
Beogradu, u Sava Centru, oktobra 2017. godine. Prethodno je fotografije
pregledao predsednik Sekcije za umetnost, kulturu i humanost, akademik
Vladimir Jokanović i dao veoma povoljno mišljenje. Predsednik i sekretar
Sekcije su smatrali da izložba treba da se otvori i u prostorijama SLD
i to na dan slave SLD Đurđevdana, 6. maja 2018. godine, kako bi je videli
i drugi lekari, a ne samo perinatolozi. Autori su sa velikim zadovoljstvom
prihvatili ideju i sa domaćinima SLD postavili izložbu u želji da u ime
Sekcije doprinesu svečanosti proslave."
Dr Olivera Janković je izložila pet fotografija u kutku. Dobitnik je
zlatne značke kulture 2016. godine.
Sječenje slavskog kolača je zakazano u 12 sati.
U nastavku slave su dodijeljene nagrade SLD, koje je napunilo
146 godina postojanja.
Zlatno pero je dobila sekretar Sekcije za umjetnost, kulturu i
humanost dr Slavica Žižić Borjanović.
Adligat, muzej knjige i putovanja, detaljno smo obišli na blogu u
osam nastavaka, ali ma koliko se trudila da zabilježim sve što mi
je oko spazilo i uho čulo, jednostavno nije bilo moguće vidjeti sve.
U drugom i trećem obilasku nastojim obratiti pažnju na ono što
sam propustila, a sigurna sam da ni ovo neće biti posljednji
obilazak.
Za one koji su propustili prvu seriju: "Naziv Udruženja Adligat potiče
od stručnog bibliotečkog termina koji označava više raznolikih knjiga
povezanih u jedne korice. Taj naziv je za nas simbol povezanosti ne
samo više knjiga u jednim koricama, već više generacija, kultura,
zemalja i naroda pod jednim krovom"
Soba Azije i Afrike
Knjige iz Etiopije, pisane na ovčijoj i kozjoj koži
Dragocjeni molitvenici iz Etiopije, knjižice u futroli od kože,
koji se nose kao amajlije oko vrata.
Molitvenik iz Mongolije, sa žadom
Astrološka knjiga iz Mijanmara, koja se djetetu radi na rođenju,
sa položajem zvijezda i proricanjem budućnosti, i poklanja mu
se na dan punoljetstva.
Knjiga lepeza od tikovog drveta, sa Tibeta
Soba Azije
Knjiga pisana na svili Sun Cu: "Umijeće ratovanja"
Knjiga koju je napravilo pleme ljudoždera Batak na Sumatri
od ljudskih kostiju. Po strogim pravilima plemena, tko počini
izdaju, ubistvo u plemenu ili silovanje, biva proglašen životinjom
i pojeden...
Soba Latinske Amerike
Potpis na knjizi Mario Vargas Ljosa
Potpis Gabriel Garcia Marquez
Muzej srpske književnosti
Veliki Laza Kostić se jako rijetko potpisivao
Legat Mirjane i Pavla Vuisića (30 godina otkad
ga nema!) s njegovom zbirkom pjesama.
U Domu kulture studentski grad u Beogradu sinoć je održao
predstavu studentski "Teatar K" iz Zagreba. Pripada Kazališnoj
sekciji Kluba studenata komparativne književnosti Filozofskog
fakulteta u Zagrebu. Predstava je prethodno igrana u
Zagrebu, možda je netko od vas već pogledao.
Predstava: Ovo je najbolje što smo mogli smisliti
Organizatori: Teatar K iz Zagreba i Klub 128,
Dom kulture studentski grad
Producentica: Lucija Šimić
Producentica Lucija Šimić je iz Makarske. Martin Hengl iz
Splita. Matea Antunović, Dora Matić i Ena Mutapčić dolaze
iz raznih krajeva Hrvatske.
Studenti su imali hrabrosti da iskažu stvarnost Hrvatske, izgubljenu
generaciju koja se iseljava, mahom u Irsku. Porazne statistike o
uslovima rada i broju iseljenih ostavljaju bez reči.
Ovo je priča o neuspjehu generacije, o neuspjehu za koji ta
"selfi generacija" nije kriva.
Poruka predstave je: "Nemamo odgovore, ali sve nam je jasno".
Ista kakvu bi rekli i studenti u Beogradu i drugim centrima
u regionu. Stanje je vrlo slično.
U Beogradu predstava je pobrala zasluženi dugi aplauz.
Kad se predstava ponovi u Zegrebu, preporučam je pogledati!
(uspomena s producenticom i glavnom glumicom,
Lucijom Šimić)
Logično je za prvomajski uranak požuriti na Avalu.
Mnogi su poranili prije nas, na sve strane miriše roštilj.
Ne može bez trubača, naravno!
Svira i veliki vatrogasni orkestar
Kao da je sve živo došlo na Avalu. Red održavaju
i policajci na konjima.
Prvo ćemo na Avalski toranj
Današnji toranj na Avali izgrađen je 2010. godine na mjestu starog,
izgrađenog 1965.godine, koji je 1999. srušen u NATO bombardiranju.
Visok je 204,68 m i izraz je najsavremenijih tehnoloških
dostignuća i velike graditeljske vještine.
S vrha se pruža prelijep pogled na sve strane.
Prošetajmo do spomenika Neznanom junaku na Avali.
"Spomenik je tako postavljen da je njegova ulazna strana okrenuta
prema Beogradu, a do spomenika vodi veoma lepo urađena staza
sa impozantnim stepenicama od mermera." Uf, po vrućini se nije
lako penjati...
"Na koti od oko 511m sagrađen je spomenik Neznanom junaku u
znak zahvalnosti za sve borce koji su položili živote braneći Beograd
i otadžbinu, a kojima se nije moglo utvrditi ime. U prošlim ratovima
mnogo je takvih junaka bilo."
Znate već, djelo je Ivana Meštrovića. "Svojim umetničkim rešenjem,
Meštrović je ugradio u sastav spomenika osam velikih karijatida koje
predstavljaju šest republika i dve banovine tadašnje Jugoslavije.
Svaka je sa narodnom nošnjom svoje republike ili banovine. Težina
svake karijatide je oko 15.000 kilograma."
Danas je Prvi maj, prvi svibanj, zovite ga kako hoćete.
Glavno je da se praznuje :)
Na početku izleta u nepoznato prošli smo pored Ade Ciganlije.
Na izletu smo se vrtili u okolini Beograda. Svratili smo na kavu
na jedno novo mjesto. Zašto ga je vlasnik nazvao baš "Ranč
konoba", nisam uspjela saznati. Implicira i američko i
dalmatinsko porijeklo imena.
Ambijent je prijatan a kava je bila odlična.
Siđimo do rijeke. Sava je visoka.
Zanimljive stolice daju štimung za sjedenje pored rijeke.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.