Prije 12 godina stigla nam je nenadano, saobraćajnom nesrećom,
crnobijela maca. Imala je bar godinu dana, vjerojatno i više.
Izgleda da je udario auto prije nego ju je snajka našla pored puta.
Mislila je da je mrtva, sva krvava i jadna, ali kad joj je prišla
da to provjeri, maca je počela presti! Odnijela je veterinaru
koji reče da mačke imaju devet života i da će sada potrošiti
tri - četiri. Brižnom njegom uspjela je snajka da je oporavi.
Poslije mjesec dana razbijeno lice dobilo je normalni oblik,
ali jedno oko je bilo uništeno, na drugo je slabo vidjela. I takva,
brzo je pokazala da je njegovana kućna maca. Jako brzo se
navikavala na sve izmjene u kućnom rasporedu i na promjenu stana.
Nijednom nije napravila grešku u higijenskim navikama. Čuvala sam
je kad god bi snajka putovala.
Nove ukućane maca je dočekala sa strpljenjem. Unuci su rasli
uz nju. Čista i njegovana, maca koja ne izlazi iz kuće, nije im
bila opasnost, a pomogla im je da se nauče izražavanju emocija.
Godine su prolazile, ona je starila mačjom brzinom. Kad je
navršila 11 godina, njeni domaćini su otišli. Tamo gdje su sada,
za macu nije bilo mjesta. Ostavili su je meni. Uklopila se brzo, mada
imam dojam da je patila za svojim domom. Poslije devet mjeseci
samo se počela tiho gasiti, sa jasnim znacima starosti i bolesti.
I danas je tiho otišla njena nježna mačja duša u neki mačji raj,
nastojeći do kraja da nikog previše ne uznemiri...
Na njenoj humci sada leži cvijet.
(slika s neta)
Post je objavljen 18.05.2018. u 09:10 sati.