Marketing
Baksuz
Baksuz
Anica je moj pacijent preko dvadeset godina. Sada ima 84. Kad je
došla do mene, već je imala iza sebe operirana i zračena dva teška
raka sa posljedicama, ali sačuvanom glavom. Posljedice sam joj
godinama krpala. U međuvremenu u rajska naselja odoše svi koji
su je liječili, osim zasad mene. Agresivna u nastupu, svima nezadovoljna,
veoma zahtjevna, uspjela je da se zamjeri većini ljudi, pa je ostala
vuk samotnjak. Stalno je žurila na neka suđenja, svaki čas bi
nekoga tužila. Čak ni kćer, liječnica, više nije htjela da joj ponešto
uradi u svojoj ustanovi, jer je uspjela sa svima da je posvađa. Nisam
to ni željela znati, ali uvijek se žalila da ne razumije zašto se kćer
okreće od nje. Jednostavno, ona je uvijek vidjela samo sebe, a druge
ljude i njihove potrebe uopće nije primjećivala. Ako bi tražila da bude
primljena, išla je preko drugih pacijenata kao da su zrak, najradije
bi kroz njih. Ljudski, teška mi je bila kao crna zemlja, ali nije uslišila
moju želju da pređe kod drugog liječnika.
Na moj odjel smjestila sam supruga u završnoj fazi maligniteta.
Kasnio je s liječenjem i nije se više moglo nešto naročito uraditi. Na kraju
svoje smjene krenula sam da ga obiđem, kad je Anica uletjela kao „hitna“.
Njeno je uvijek bilo hitno... Uradila sam joj ono što je tražila, a ona je
odmah zahtijevala još, pa još dok joj nisam rekla: „Dosta je, moram
kod muža koji umire.“ Pogledala me s izrazom nevjerovanja, kao da
sam smislila loš izgovor.
Nakon mjesec dana suprug je tonuo i tog dana su počele komplikacije
na dijalizi. Teško stanje, pitanje sati. Obavijestili su me i ja sam požurila
da završim preglede da bih i njemu pomogla. Utom je uletjela Anica,
opet „hitno“. Nije bilo nevažno, neka infekcija, ali moglo je da čeka.
No nju ne možete odbiti. Završila sam traženo i napisala što treba
da radi, pa ustala da krenem kod supruga.
„Niste mi izmjerili tlak!“ zahtijevala je.
„Žurim da izmjerim tlak mome mužu koji umire!“
„Zar je on još živ? Pa to ste mi rekli i prošlog puta!“
Mog supruga odavno nema. Razgovarali smo o teškim ljudima i sinu
sam ispričala ovo. On me, sa suzom u oku, pitao da li sam je izbacila.
Nisam, jer ni to ne vrijedi s takvim ljudima. Onda je zatražio da
napišem priču. Napisala sam.
(iz moje knjige "Tango" 2013.)
"Neka je napisana, neka vide koji ne znaju kroz šta šutke i s
osmijehom na licu čovjek prolazi.
A takvi ljudi..... Nesretni sami sa sobom 24h"
(Just me)
Post je objavljen 08.06.2018. u 05:49 sati.