Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.06.2018., subota
Malo smijeha subotom
Opet subota i Lastavica postaje Eurica.
Muž dolazi u policiju i prijavljuje nestanak žene.
Muž: -Prijavljujem nestanak svoje žene. Otišla je u kupovinu i još se
nije vratila.
Policajac: -Koliko je bila visoka?
Muž:- Nemam pojma, nikad je nisam mjerio.
Policajac:- Mršava ili malo jača?
Muž:- Ne bi se moglo reći mršava, mogla bi biti malo jača.
Policajac:- Boja očiju?
Muž.- Ne znam da vam pravo kažem, nikad nisam pažljivo
zagledao.
Policajac:- Boja kose?
Muž:- Ne znam, obično bi je mijenjala s godišnjim dobima.
Policajac:- Što je imala na sebi?
Muž.- Nisam siguran je li bila suknja ili haljina.
Policajac: -Je li vozila auto?
Muž--:- Da
Policajac: -Koje je boje bio auto?
Muž:- Crni Audi A6 s turbo 3,0-litrenim V6 motorom koji razvija
333 konjske snage. Ima osam-stepenski tiptronic automatski
mjenjač s ručnim načinom rada. Ima punu LED rasvjetu sprijeda,
sa svjetlosnim diodama za sve funkcije osvjetljenja. Na prednjim
lijevim vratima ima vrlo diskretnu ogrebotinu dužine 4 cm.
(muž počne plakati)
Policajac:- Ne brinite gospodine. Naći ćemo vaš auto.
Kultura dječjih igrališta oko Bodensee nadmašuje sve što
sam dosad vidjela. Ima ih svuda, čista su i dobro održavana,
a podstiču dječju kreativnost i spretnost. Evo igrališta u
Steisslingenu:
Kaže, bako, poleti i ti... a ja ne smijem :)
U Bodman Ludwigshafen pored jezera je veliki (besplatni) drveni
zabavni park za decu, sa pentralicama, ljuljaškama i toboganima.
Iako ne izgleda nimalo lak, djeca se veoma vješto veru i nisam
vidjela da je ijedno palo.
Tu je i jezerce po kojem brode mali gusari...
Nije lako biti dijete. Valja se i odmoriti...
Interesantna je i "Nojeva barka" u Wahlwies
Najzanimljiviji je umjetni potok na Steisslinger See, predviđen
za dječju igru. Izlazi iz fontane i vijuga kroz trsku do jezera.
Steißlingen je općina je u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg.
Jedno je od 25 općinskih središta okruga Konstanz. Prema procjeni iz
2010. u općini je živjelo 4.611 stanovnika. Obilazim centar Steißslingena,
Rathaus (bez vjenčanja i s njim) i crkvu.
Općina se nalazi na nadmorskoj visini od 465 metara. Površina
iznosi 24,5 km.
Mjesto sa stabilnom klimom, lijepo uređeno, mirno je i dobro mjesto
za život.
Steißlingen ima svoje prirodno jezero, Steißlinger See, sa plažom.
Steißlinger See je veličine 11,19 hektara. Jezero je nastalo iz
zdrobljenih ledenih masa, ima dužinu od 600 metara i širinu 255 m
na najširem mjestu. Najdublja taoka jezera je 21,4 metara.
Za dječju igru predviđen je potok koji izlazi iz fontane i vijuga kroz trsku
do jezera.
Stein am Rhein je u bukvalnom prijevodu kamen na Rajni.
Stein am Rhein je povijesni gradić zapadno od jezera Bodensee,
u kantonu Schaffhausen u severoistočnoj Švajcarskoj.
Na mjestu gde posljednji dio Bodensee, Rheinsee prelazi
u brzu Rajnu. Rajna (Rhein) nastavlja put sama...
Grad ima dobro očuvan srednjovjekovni centar, zadržavajući
drevni plan ulice. Sačuvani su gradski zid i gradska vrata, premda
se bivši gradski zid sada sastoji od kuća.
Srednjovekovni deo grada pješački je i mnoge srednjovjekovne
građevine oslikane su prekrasnim freskama.
Ovdje kao da je vrijeme stalo i prelilo se u bajku.
„dies Haus is mein
Und doch nich mein
Das Leben ist kurz“
Rathaus
Ne znam koja je zgrada ljepša...
Dan bi mogao biti vedriji, zar ne, ljepotane?
Prekrasni gradić zaslužio je ponovni posjet po ljepšem vremenu.
Upravo se održava dvodnevni kantonski muzički festival.
Kupanje u brzoj Rajni uz gnijezdo patke
Pauza za sladoled na trgu.
Na brežuljku s pogledom na grad, dvorac Hohenklingen datira iz
srednjeg vijeka.
"Konstanz (fr. i en.: Constance, tal.: Costanza) njemački je grad u
saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, te najveći grad na
Bodenskom jezeru, na Überlinger See, i središte okruga Konstanz.
Grad se smjestio na Bodenskom jezeru, na izlazu rijeke Rajne iz
gornjeg dijela jezera i to izravno na granici sa Švicarskom (Kanton
Thurgau). Susjedni švicarski grad Kreuzlingen rastao je zajedno s
Konstanzom, tako da se državna granica i danas proteže posred
pojedinih zgrada oba grada.
Kako se jasno prepoznaje granica brze, uzburkane Rajne
i jezera!
Na lijevoj (južnoj) strani Rajne smjestio se stari dio grada, dok se više
novih gradskih četvrti smjestilo na desnoj (sjevernoj) strani rijeke,
na poluotoku Bodanrück između donjeg dijela Bodenskog jezera
i jezera Überlinger.
Povijesna jezgra Konstanza, posebice najstariji dio grada Niederburg,
sačuvana je bolje od bilo kojeg drugog njemačkog grada, budući nije
razorena u Tridesetogodišnjem, pa ni u Drugom svjetskom ratu.
Za razliku od Friedrichshafena i drugih gradova na Bodenskom jezeru,
Konstanz je srećom pošteđen od bombardiranja u Drugom svjetskom
ratu. Čim bi se najavio napad, ne samo da u gradu nije bilo zamračenja,
nego su se palila sva svjetla, pa bombarderi nisu mogli razlikovati
Konstanz od susjednog švicarskog Kreuzlingena te je grad pošteđen
razaranja iz straha od izbijanja diplomatskog skandala! "
To je mudrost jednog grada!
Konstanz je rodni grad izumitelja grofa Ferdinanda von Zeppelina
i Wolfganga Isera. Obilazim spomenik Zepellinu.
U posjedu obitelji Zeppelin bio je i nekadašnji dominikanski
samostan u kojem se danas nalazi hotel."
Zatim idem do Imperije. Ona ima zanimljivu priču."Tokom Koncila 1414.
godine grad je udvostručio broj svojih stanovnika. Osim kardinala,
biskupa i brojnih teologa, za njihovo dobro se angažovalo na hiljade
ljudi, svih vrsta zanata: novih (za ono vreme naravno), starih, pa i
onog najstarijeg. Među njima i Imperija. Spomenik,
rad nemačkog vajara Peter Lenka-a, postavljen 1993. godine u luci,
jasno govori u čijim je rukama, makar posredno, bilo najviše moći na
ovom skupu. Kip Imperije puca od snage i života, a istu tendenciju
pokazuje i njena tesna odeća."
"Spomenik vrlo sporo rotira oko svoje ose, pa se svi oblici njene figure
mogu posmatrati trodimenzionalno. U rukama drži, kao dva perca,
žgoljavog kardinala i trbušastog kralja. I ... sve je jasno."
(ovo je slika s neta, moj dron je bio "na opravci")
Šetam lukom pa prema mostu
Srela sam i ovaj lijepi par, podijelili smo sendvič
Čim se vijest pročula, svi su došli na doručak!
Prelazim prugu i ulazim u povijesni stari grad, Historische Altstadt,
Niederburg. Slijedi duža šetnja starim ulicama, sličnim hajdelberškim.
Pauza u kafeteriji „Das Voglhaus“
...uz kafu Marocchino (3,2E)
Odličan sladoled u Eis pavillon u Radolfzell,
na povratku kući, Tartufo 5,3 E.
Ludwigshafen na Bodenskom jezeru nije onaj isti na Rheini.
Bodman-Ludwigshafen je selo u distriktu Konstanz u pokrajini
Baden-Württemberg, na Überlinger See dijelu Bodenskog
jezera.
Jezerska pučina puca...
Ovdje je lijepo boraviti
Njemački kipar Peter Lenk je postavio spomenik kupačici
Peter Lenk je izradio i reljef sa nagim njemačkim političarima u
seksualnim igrama.
Aerodrom Zürich me dočekuje kišno. A odande,
pravac Bodensko jezero!
"Bodensko jezero ili jezero Konstanz (nem. Bodensee, franc. Lac de
Constance, ital. Lago di Costanza) jezero je na Rajni izmjeđu Njemačke,
Švicarske i Austrije. Po porijeklu jezero je tektonskog podrijetla i ne
pripada ni jednoj jezerskoj grupi jezera."
"Jezero se nalazi na 395 m nadmorske visine i treće je po veličini u
središnjoj Evropi, posle Balatona i Ženevskog jezera. Dugačko je 67 km,
a na najširoj tački skoro 13 km. Prekriva približno 539 km2 ukupne
površine. Najveća dubina je 252 m u sredini istočnog dela (Obersee).
Zapremina je približno 55 km3."
"Jezero ima četiri dijela: Obersee (Oberze; glavni, 476 km2)
Überlinger See (Iberlinger ze; sjeverni, 61 km2)
Untersee (Unterze; zapadni, 63 km2),
Zeller See i Gnadensee (Celer ze i Gnadze; sjeverozapadni)."
(mapa koju sam slikala u Ludwigshafenu bolja je i preciznija
od ijedne s neta)
Nakon što je prošla kroz Lichtenstein, Rhein (Rajna) se uliva u
jezero na jugoistoku, na granici Austrije i Švicarske, teče kroz
Obersee, grad Konstanz i Untersee, te se izliva pored Stein
am Rhein. Zato u turističkim reklamama Bodensko jezero zovu
"jezerom četiri države". U punom smislu, na jezero izlaze tri.
U rajnsko-jezerskim pričama dodirnut ćemo poneki
grad na Überlinger See i na donjem jezeru (Untersee).
Književno veče 19. juna 2018. imalo je dva dijela. U prvom,
dužem dijelu predstavilo se i primljeno je šest novih pisaca
u članstvo Društva književnika Beograda. Večer su vodili
sekretar DKB Anka Stanojčić i i predsjednik DKB Zoran Ilić.
Mirko Škiljević je dosad objavio tri romana.
Gordana Rusinkov Marković je poetesa
i slikarka.
Simo Vasić je pjesnik sa pet objavljenih knjiga.
Slađana Belko je prozaista i esejista,
aktivna u radu Društva književnika Beograda.
Marko Antić, poeta osebujne vokacije,
primljen je u odsustvu.
Dr Predrag Dugalić izabrao je za svoje predstavljanje
pjesme koje su objavljene u drugom broju časopisa
"Beogradski krug kredom", čime je započet drugi dio
večeri, promocija novog broja časopisa.
Časopis "Beogradski krug kredom" izlazi četiri puta godišnje.
Glavni i odgovorni urednik je Zoran Ilić, a zamjenik urednika
Anka Stanojčić. Zoran Škiljević je urednik za prozu, a Miloš
Nastić urednik za poeziju. Drugi broj časopisa otvara naš
renomirani pjesnik Ljubomir O. Vujović.
Slijedi Miloš Nastić: "Kratak umjetnički performans"
Blogerica Jelena Brenjo čita jednu od tri
objavljene priče.
Ivan Despotović se predstavlja odabranim
pjesmama.
Naša mecabg donosi novi žanr, sinki priče, koje navode
čitatelja da misli kako se radi o nečem sasvim drugom nego što
se na kraju ispostavi. Pročitana je jedna njena priča, pošto ona
nije mogla doći.
Bila je to još jedna uspjela večer u biblioteci "Đorđe Jovanović"
koja je okupila članove i poštovatelje Društva književnika
Beograda.
Ne viđamo ih često, a znaju nas zarobiti ljepotom skrivenom
u šarama na staklu. Malo tko će ostati ravnodušan pred
čarolijom u staklu. Poezija stakla, rekao bi sewen.
Duomo, Milano
"Vitraj ili vitraž (franc. vitrail) je posebnim načinom oslikano staklo,
najčešće na crkvenim prozorima, povezano olovnim okvirićima."
(Srbobran)
Subotica, gradska kuća
Rim
Dvorac Pena, Sintra
Heidelberg
Hotel "Backmulde", Heidelberg
Sinagoga u Subotici
Trešnjevac, Vojvodina
Turija, Vojvodina
Manastir Jeronimo, Lisabon
Sv. Vid, Hradcany, Prag
Restoran "Mucha", Prag
...kao da dolaze iz neke druge dimenzije :)
(smjehotvorine)
Čini mi se da više slikam nego što pišem, mada redovno unosim
svoja razmišljanja u roman koji će možda jednom ugledati svjetlost
tiska, a možda i neće. Svakog dana postavim fotografije u
nekoj od svjetskih i domaćih foto grupa i jako me obraduje kad postanu
naslovnice ili dijelovi nagradnih kolaža. Svakog dana bar u jednoj grupi.
Evo nekih koje su u posjlednje vrijeme izazvale veću pažnju admina
pojedinih foto grupa:
Heidelberg, pogled na dvorac iz starog grada
Heidelberg, pogled sa dvorca na stari grad
Makarska, pogled na moje rodno mjesto
Makarska, pogled na luku
U Hvarskom kanalu, na trajektu...
Golubački grad
Dvorac Fantast u Vojvodini
Zgrada koju je projektirao Hundertwasser, u Beču
Pogled s vrha Kajmakčalana
Plava fontana u Subotici.
Lisabon
Admin grupe Najljepši predjeli svijeta /The most beautiful places
in the world- napravila je ovaj kolaž od mojih fotografija
Radost je zabilježiti ljepote oko sebe, a volimo i kad to netko
primijeti...
Anica je moj pacijent preko dvadeset godina. Sada ima 84. Kad je
došla do mene, već je imala iza sebe operirana i zračena dva teška
raka sa posljedicama, ali sačuvanom glavom. Posljedice sam joj
godinama krpala. U međuvremenu u rajska naselja odoše svi koji
su je liječili, osim zasad mene. Agresivna u nastupu, svima nezadovoljna,
veoma zahtjevna, uspjela je da se zamjeri većini ljudi, pa je ostala
vuk samotnjak. Stalno je žurila na neka suđenja, svaki čas bi
nekoga tužila. Čak ni kćer, liječnica, više nije htjela da joj ponešto
uradi u svojoj ustanovi, jer je uspjela sa svima da je posvađa. Nisam
to ni željela znati, ali uvijek se žalila da ne razumije zašto se kćer
okreće od nje. Jednostavno, ona je uvijek vidjela samo sebe, a druge
ljude i njihove potrebe uopće nije primjećivala. Ako bi tražila da bude
primljena, išla je preko drugih pacijenata kao da su zrak, najradije
bi kroz njih. Ljudski, teška mi je bila kao crna zemlja, ali nije uslišila
moju želju da pređe kod drugog liječnika.
Na moj odjel smjestila sam supruga u završnoj fazi maligniteta.
Kasnio je s liječenjem i nije se više moglo nešto naročito uraditi. Na kraju
svoje smjene krenula sam da ga obiđem, kad je Anica uletjela kao „hitna“.
Njeno je uvijek bilo hitno... Uradila sam joj ono što je tražila, a ona je
odmah zahtijevala još, pa još dok joj nisam rekla: „Dosta je, moram
kod muža koji umire.“ Pogledala me s izrazom nevjerovanja, kao da
sam smislila loš izgovor.
Nakon mjesec dana suprug je tonuo i tog dana su počele komplikacije
na dijalizi. Teško stanje, pitanje sati. Obavijestili su me i ja sam požurila
da završim preglede da bih i njemu pomogla. Utom je uletjela Anica,
opet „hitno“. Nije bilo nevažno, neka infekcija, ali moglo je da čeka.
No nju ne možete odbiti. Završila sam traženo i napisala što treba
da radi, pa ustala da krenem kod supruga.
„Niste mi izmjerili tlak!“ zahtijevala je.
„Žurim da izmjerim tlak mome mužu koji umire!“
„Zar je on još živ? Pa to ste mi rekli i prošlog puta!“
Mog supruga odavno nema. Razgovarali smo o teškim ljudima i sinu
sam ispričala ovo. On me, sa suzom u oku, pitao da li sam je izbacila.
Nisam, jer ni to ne vrijedi s takvim ljudima. Onda je zatražio da
napišem priču. Napisala sam.
(iz moje knjige "Tango" 2013.)
"Neka je napisana, neka vide koji ne znaju kroz šta šutke i s
osmijehom na licu čovjek prolazi.
A takvi ljudi..... Nesretni sami sa sobom 24h"
(Just me)
Promocija šestog broja Beogradskih Balkanskih vertikala
održana je 6.6.2018. u 18,00 h u gradskoj biblioteci
Đorđe Jovanović, u Beogradu, Zmaj Jovina 1.
Časopis za angažiranu književnost "Beogradske balkanske
vertikale" okuplja pisce iz regiona, koji o našoj stvarnosti imaju
što reći i znaju to. Glavni i odgovorni urednik je Srđan
Simeunović Sendan, a s njim kao članovi redakcije veče vode
Anka Stanojčić (sekretar i voditelj Društva književnika Beograda)
i Zoran Ilić (Predsjednik Društva književnika Beograda)
Autori su se predstavili redom objavljivanja u časopisu:
Predrag Raković
Slađana Belko
Zoran Škiljević
Zoran Ilić
Srđan Simeunović Sendan
Anka Stanojčić
Stanko Janjušević, poznati slikar i dobar pisac
Miloš Nastić
Srećko Aleksić
Sandra Nogić
Srđan Simeunović Sendan
Vera Pavlović
Dušan Živančević
Blagica Antić
Vasa Radovanović je pročitao pjesmu Gordane Ćulibrk
...a zatim i svoju analizu sadašnjice: "Programirani"
Srđan Simeunović Sendan
Borivoje Ilić
Milivoje Jozić
Večer su završili gosti koji će u narednom periodu postati
članovi Društva književnika Beograda: Vjera Garović,
Vjera Raičević i drugi.
Vidimo se na promociji drugog broja časopisa "Beogradski krug kredom"
i prijemu novih članova 19.6.2018.
Nastavljamo u manastir Tumane, čiju je izgradnju započeo Miloš
Obilić u spomen na svetog Zosima.
"Za ime manastira vezano je nekoliko predanja za Miloša Obilića,
proslavljenog kosovskog junaka. Miloš je rođen u obližnjem selu
Kobilje, a imao svoj dvorac u obližnjem selu Dvorište. Prilikom
odlaska u lov nehotice je ranio isposnika Zosima Sinajita koji je
prebivao u obližnjoj pećini. Kada ga je poneo vidaru na lečenje
pustinjak mu reče: Tu mani tj. Nema leka - pusti da tu umrem.
Da okaje greh Miloš podiže zadužbinu- manastir u koji položi
Zosimove mošti. Dok je zidao manastir stiže knežev poziv da
dođe u boj:Tu mani, pa dođi na Kosovo. Od dvostrukog tu mani
manastir dobija ime Tumane."
"Manastirska crkva posvećena je Svetom arhangela Gavrilu,
zidana je u srpsko-vizantijskom stilu. U naosu crkve se nalazi
kivot sa moštima Svetog Zosima Sinajita. Manastirski kompleks
čine još i veliki konak, mali konak, isposnica iznad koje se nalazi
kapela prepodobnog Zosima Sinajita."
Deo grupe po vrućini pešači kroz šumu do isposnice
Sv. Zosima, a mi pijemo kavu u manastirskoj gostoprimnici.
Obići ćemo i mali zoološki vrt manastira.
Na ručak ćemo u etno restoran „Obilićev konak” pored jezerceta.
Svi su prezadovoljni izborom ukusne hrane i uslugom.
Atmosfera u grupi je odlična.
Predjelo: sir na roštilju, bijeli kačamak, salata.
Glavno jelo: fino i mekano seosko meso, pečena rebarca,
krompirići, salata, vruća pogača.
Po tradiciji, izlet se mora zasladiti, pa ćemo to uraditi u
Požarevcu, u kafiću "Casper"
A onda će nam slatke poljupčiće (slastice) podijeliti lijepa
Andrijana i u zalazak sunca vraćamo se kućama.
Do sljedećeg izleta!
Nastavljamo u Golubački grad. Rekonstrukcija tvrđave se već dugo
radi, otvoren je vizitorski centar, a sama tvrđava se zasad ne može
obilaziti.
U vizitorskom centru vodič Sreten priča nam o Golubačkom gradu,
uz prelijepe fotografije tvrđave snimljene dronom.
„Golubački grad ili Golubac je srednjovekovna tvrđava, spomenik
kulture od izuzetnog značaja. Nalazi se u Nacionalnom parku Đerdap,
na desnoj obali Dunava, 4 km nizvodno od današnjeg naselja.
Smeštena je na visokim liticama, na mestu na kom se reka sužava,
na samom ulazu u Đerdapsku klisuru. Tvrđava je građena lepezasto
i sastoji se od tri dela: prednjeg, zadnjeg i gornjeg grada (sa citadelom).
Čini ga ukupno 10 kula i dve velike kolske kapije.”
Šetamo do tvrđave.
Obilazimo ostatke amama koji je gradio Mahmud paša Angelović.
Nisan EL DIABLO:
Svi su kroz stoljeća nesto vridno gradili...
i ostavili nama u nasljeđe... Ovo šta se danas gradi
neće trajati, buduće generacije će imat samo ruševine!
Prekrasno!... i vridno obnavljanja!:)
U nepoznato vodi nas Keti, vozi Vlada. Autobus je poprilično pun,
jer svi vole putovati u nepoznato sa "Izletnik"-om.
Nemam pojma kamo ćemo. No kad smo već krenuli autoputem,
ili ćemo na jug ili na istok.
Uvijek je lijepo kad se na obzoru pojavi Dunav. Keti pušta valcer
"Na lijepom plavom Dunavu"
Golubac, pauza za kavu.
„Dunav kod Golupca ulazi u Đerdapsku klisuru, u kojoj ga čeka
100 km probijanja kroz Karpatsko-Balkanski masiv. Upravo pred
Golupcem je Dunav najširi (6 km) na celom svom toku. Nedugo
zatim, samo 20-ak km niže beležimo mesto sa nekada najvećom
rečnom dubinom u Evropi od 90 metara na lokalitetu Gospođin
Vir. Najuži deo je “Veliki Kazan”, gde je Dunav širok svega 150 metara.”
(Dnevna doza geografije).
Sa puta izgleda da je mesto Dobra sastoji od nekoliko kuća, ali
kad krenemo u unutrašnjost, zadivi nas dugačko selo sa obje
strane bistre Dobranske reke, sa potkresanim drvoredom i lijepo
uređenih bašti.
U mjesnoj zajednici obilazimo etno postavku.
Tipična šara za torbe u ovom kraju
Kustos Dragan nam otvara prelijepu crkvu iz 15.veka, posvećenu
Sv. Stefanu, sa ikonostasom koji je radio Uroš Predić. Crkva je
izmještena kad se gradila hidroelektrana Đerdap.
"Egzibicionista“ je savremena drama koja se bavi problemima modernog
urbanog čoveka na razmeđu vekova u uslovima visoko standardizovane
civilizacije. U fokusu drame je patološka pojava seksualne izopačenosti
sa kojom se savremeno društvo obračunava na dva načina: sankcioniše
je zatvorom ili pokušava da je leči psihijatrijom.
Jedino što svim akterima nedostaje je ljubav. Ovaj nedostatak je glavni
negativni pokretač od kojeg se sastoji drama. Egzibicionista se pokazivao
ženama u parku, uhapsili su ga i strpali u zatvor. Kad ga budu pustili,
on će opet to da radi, pa će opet dopasti zatvora i kraj priče. Ali ne
radi se o tome, ili bar ne samo o tome…"
Predstavu treba vidjeti najviše zbog ovog: "Ali ne radi se o tome,
ili bar ne samo o tome…" Maestralna ekipa glumaca izvela je
predstavu za smijeh i razmišljanje, sami izaberite redoslijed. Brstina
je pokazao kako se s malo riječi ili bez njih može reći mnogo...
Doroti Džekson: ISIDORA MINIĆ
Fred Miler: BRANIMIR BRSTINA
Eva Stempovska: DARA DžOKIĆ
Danijel Parker: VOJISLAV BRAJOVIĆ
Džimi Polak: VLADISLAV MIHAILOVIĆ
Uvijek je znala uraditi, a ne pričati mnogo, posavjetovati, a da ne soli
pamet. Ako ne bi imala načina da nekome nešto dokaže, puštala bi
da mu život sam „nacrta“ neobjašnjivo. Takve se lekcije nikad ne
zaboravljaju.
Dugo se borila da dobije dijete. Pomogla sam joj i ona je uspjela
prije mene. Naravno, često smo se čule. Dijete je tražilo dosta vremena,
pa smo se manje viđale. Jednom sam je pozvala, pričale smo, a onda
sam u pozadini čula plač.
„Izvini, N. plače, idem vidjeti što mu je“, rekla mi je.
„Pusti ga, jača pluća!“ odgovorila sam, ne razmišljajući. Tko djecu nema,
ne razumije mnogo toga. Ona je samo spustila slušalicu, otišla do
djeteta i kasnije se javila.
Prođe neko vrijeme, pa sam ja njegovala malu bebu. Ona me je pozvala,
pričale smo i utom mi beba zaplače.
„Izvini, V. Plače, idem vidjeti što mu je!“ rekoh.
„Pusti ga, jača pluća!“ reče mi ona. Ja sam spustila slušalicu, otišla do
djeteta i poslije je pozvala. „Kako si ono mogla da mi kažeš?“ upitala sam.
„Kao što si i ti meni rekla prije četiri godine!“
Ups, osjetila sam šamar koji je zabolio. „Što sam ti još rekla?“ upitala sam.
„Dosta toga“.
„Izvini za sve. Ali zašto mi nisi skrenula pažnju da nemam pojma?“
„Tada to ne bi shvatila. Sada znaš“, odgovorila mi je.
Lekcija je bila nezaboravna. Otada, mjerim reči. A kad meni netko soli
pamet tko o nečem pojma nema, počnem priču o njoj riječima:
„Imam jednu mudru prijateljicu...“
"Režim ljubavi je komedija kojom autorka teksta istražuje, analizira,
komentariše i kritikuje različite aranžmane ljubavnog sparivanja u
savremenom kulturnom kontekstu instant komunikacija na društvenim
mrežama, onlajn dejting sajtovima i aplikacijama, te problema
uspostavljanja komunikacije među partnerima, onima koji participiraju
u određenom ljubavnom aranžmanu: monogamna veza, serijska
monogamija, veza sa preljubama, trijade, celibat, brakovi… do
suočavanja sa fenomenom poliamorije (aranžmana koji podrazumeva
ljubavni – seksualni i emocionalni – odnos u kome učestvuje više
subjekata u najrazličitijim vrstama sparivanja)."
Predstava se odvija u bliskom kontaktu s publikom koja
oduševljeno sudjeluje u predstavi, često je prekidajući
smijehom do zacjenjivanja.
Bila je najpoželjnija udavača Vojvodine. Kćer prebogatog veleposjednika
Lazara Dunđerskog, lijepa i obrazovana, Lenka je mogla imati cijeli svijet.
Živjela je u dvorcu Sokolac u novom Bečeju, koji danas ne izgleda osobito
impresivno. Kao ni srušeni Lenkin san...
Tu ju je vidio Laza Kostić i oboje su se zaljubili. Kažu, sjedila je za ovim
klavirom pri prvom susretu (klavir se danas nalazi u dvorcu "Fantast")
Ovo je njena originalna soba u dvorcu Sokolac i njen portret u punoj
veličini, rad Uroša Predića. Čuvar dvorca priča kako i danas prilika
u bijeloj haljini prolazi pored njega u po bijela dana i okrzne ga dašak
vjetra i miris...
Mogla je imati sve, nije imala ništa. Iako čuveni pjesnik, dramski pisac,
novinar i prevodilac, jedan od najznačajnijih predstavnika srpskog
romantizma, više nego dvostruko stariji Laza Kostić nije joj mogao mnogo
ponuditi. Nije je ni zaprosio... Presvisla je od tuge, kažu. Samo je ostala
pjesma "Santa Maria della Salute" i romantične priče o ljubavi našeg
Romea i Julije. Mnogo siromašnije djevojke bez naročitih prilika imale su
sretniji život od prebogate lijepe Lenke...
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.