Pregled posta

Mudrost jednog grada: Konstanz

Hoćemo li u Konstanz?

"Konstanz (fr. i en.: Constance, tal.: Costanza) njemački je grad u
saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, te najveći grad na
Bodenskom jezeru, na Überlinger See, i središte okruga Konstanz.

Grad se smjestio na Bodenskom jezeru, na izlazu rijeke Rajne iz
gornjeg dijela jezera i to izravno na granici sa Švicarskom (Kanton
Thurgau). Susjedni švicarski grad Kreuzlingen rastao je zajedno s
Konstanzom, tako da se državna granica i danas proteže posred
pojedinih zgrada oba grada.

Kako se jasno prepoznaje granica brze, uzburkane Rajne
i jezera!

Na lijevoj (južnoj) strani Rajne smjestio se stari dio grada, dok se više
novih gradskih četvrti smjestilo na desnoj (sjevernoj) strani rijeke,
na poluotoku Bodanrück između donjeg dijela Bodenskog jezera
i jezera Überlinger.

Povijesna jezgra Konstanza, posebice najstariji dio grada Niederburg,
sačuvana je bolje od bilo kojeg drugog njemačkog grada, budući nije
razorena u Tridesetogodišnjem, pa ni u Drugom svjetskom ratu.
Za razliku od Friedrichshafena i drugih gradova na Bodenskom jezeru,
Konstanz je srećom pošteđen od bombardiranja u Drugom svjetskom
ratu. Čim bi se najavio napad, ne samo da u gradu nije bilo zamračenja,
nego su se palila sva svjetla, pa bombarderi nisu mogli razlikovati
Konstanz od susjednog švicarskog Kreuzlingena te je grad pošteđen
razaranja iz straha od izbijanja diplomatskog skandala! "
To je mudrost jednog grada!

Konstanz je rodni grad izumitelja grofa Ferdinanda von Zeppelina
i Wolfganga Isera. Obilazim spomenik Zepellinu.

U posjedu obitelji Zeppelin bio je i nekadašnji dominikanski
samostan u kojem se danas nalazi hotel."

Zatim idem do Imperije. Ona ima zanimljivu priču."Tokom Koncila 1414.
godine grad je udvostručio broj svojih stanovnika. Osim kardinala,
biskupa i brojnih teologa, za njihovo dobro se angažovalo na hiljade
ljudi, svih vrsta zanata: novih (za ono vreme naravno), starih, pa i
onog najstarijeg. Među njima i Imperija. Spomenik,
rad nemačkog vajara Peter Lenka-a, postavljen 1993. godine u luci,
jasno govori u čijim je rukama, makar posredno, bilo najviše moći na
ovom skupu. Kip Imperije puca od snage i života, a istu tendenciju
pokazuje i njena tesna odeća."

"Spomenik vrlo sporo rotira oko svoje ose, pa se svi oblici njene figure
mogu posmatrati trodimenzionalno. U rukama drži, kao dva perca,
žgoljavog kardinala i trbušastog kralja. I ... sve je jasno."

(ovo je slika s neta, moj dron je bio "na opravci")

Šetam lukom pa prema mostu