Let lastavica

27.10.2015., utorak

Sjeta

Njezina lektorica je čitala posljednje priče i pjesme i pitala, odakle tolika sjeta u njima. Nije znala odgovor. A sve češće je osjećala neku tugu kad bi se djeca razišla svojim poslovima, a njoj se nije samoj išlo nigdje. Prijateljice su imale svaka svoju zanimaciju. Voljela nikog nije. Skoro je zaboravila kako to izgleda. Uvijek je više voljela da voli nego što je određenog muškarca voljela. Voljela je ljubav. Nekako je uvijek u sebi imala previše ljubavi, presipala se ljubav i kad bi ju svu dala - ostajalo je još mnogo neutrošene. Danas je pozvala svoju prijateljicu koju nije duže čula. Dobila je njenog slijepog supruga, naviklog da po tonu glasa procijeni mnogo. "A što si tako sjetna?" "Čini ti se." "Ipak mislim da si sjetna". I tada se zamislila nad prazninom koju je osjećala negdje u duši. Nad svim promašajima u pokušaju da srce pokloni pravom, a svaki put je sve gore birala. Ako je to bio izbor. Ako uopće imamo mogućnost izbora... Umaralo ju je da počinje ispočetka, pa opet boluje. Toliko je puta morala odbolovati razočarenje, da više nije imala snage za nove početke. Sjetila se Marquesove misli, da ne prestajemo voljeti kad ostarimo, nego smo ostarili kad prestanemo voljeti. Dakle, ostarila je.

- 12:39 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (20) - Isprintaj - #