Let lastavica

02.10.2015., petak

Roni

I ne znam što joj reći. Uzela je to plavo rusko mače prije dva mjeseca, čim se smjelo odvojiti iz legla. Imalo je neko dugačko ime, prema rodoslovu generacijama poznatom unazad, ali ga je kuma nazvala Roni. Otkad je sama, u tuzi za kumom, samo je Roni zaista smirivao i uveseljavao. Bojala sam se za njene porcelanske i kristalne figurice koje je donosila sa svih strana svijeta, a dovoljan bi bio jedan Ronijev skok da ih pola porazbija. Nekako ga je učila što smije, što ne. Sredila mu njegov kutak, strogo kontrolirana ishrana, sve kako valja. No, odjednom, bez ikakvog vidljivog povoda, mače poče povraćati, dehidriralo. Ona ga odnese veterinaru, pregledali su, snimali i zaključili da je upala pankreasa. Vrtim glavom, neće biti to, nema razloga, ta pasmina maca nije sklona nikakvim genetskim bolestima, a povoda u ishrani nije bilo. No dobro, nisam veterinar, možda su ipak u pravu. Malo je živnuo, a onda neki konac dugački počeo izbacivati, preko 30 cm. Gdje li se to u njemu zapetljalo, tko da zna? Pokušala mu pomoći, ne izlazi sasvim. I opet potone mače. Ni živo ni mrtvo. Odnese ga u kliniku, ponovo snimanje, ne vidi se ništa. Konačno predložiše operaciju. I našli onaj konac u klupku u crijevima, to izvadiše, ali nađoše i rascjepe crijeva zbog progutanog komada oštre plastike. Gdje ju je i kako našao i progutao, tko da zna. A ne vidi se na rendgenu... Antibiotici, infuzije, kao kod čovjeka. Hoće li se mače izvući, tko zna. Mnogi bi odavno odustali, ali ona čini sve da spasi Ronija. Neka im je sa srećom!

- 07:01 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (24) - Isprintaj - #