MALI SUNCOKRET

05.01.2017., četvrtak

Navukla sam se...

Napokon sam se navukla. I neka sam, nije mi žao. Naime, već deset godina odbijam pogledati bilo koju tursku seriju, od Sulejmana i Šeherzade, pa nadalje. Dok su ljudi uživali u tom, prepričavali, žurili na termin kao nekad moja majka na epizode „Santa Barbare“, ja sam radila nešto drugo, meni tad zanimljivije ili „pametnije“. I usput pogledala iz navike sve dostupne holivudske proizvode, koji se baš i nisu odlikovali nekom ljepotom i kvalitetom ovih zadnjih desetak godina. Nisam ljubitelj ni američkih tv serija, iako sam one preporučene u dahu i sa oduševljenjem pogledala, ali ostala neizlječivi filmofil, makar i loših filmova.

A onda mi je život prethodne godine donio neke teške dane, i trajni nemir, uz povremene napade panike. Nije me više dovoljno smirivala ni knjiga u ruci, ni film, ni razgovori s dragim i najdražim ljudima, ni duge šetnje, ni nekakvo piskaranje na blogu, nego mi je trebalo nešto lakše, a smisleno. Tražila sam rasterećenje koje će me odvući od sebe, dublje i duže privući moju pažnju i dati mi nešto lijepo i lagano, i to u nizu.

I poslušala sam savjet: Pokušaj s turskim serijama, možda nađeš zabavu i zaborav.

I tako je krenulo. Naišla sam na mnoge sajtove pune turskih serija i sapunica, iliti telenovela, koje su me mimoišle na teveu, i pogledala neke od njih. Naravno, kao i loše filmove, neke sam već zaboravila, ali su i one uspjele dovesti do tog da „pustim mozak na pašu“ i odmorim se od sebe.

Gledala sam istambulske vile, bogate i siromašne ljude, susrete klasičnog i modernog, prepoznavala Ikeine sofe i Lidlovu posteljinu, bijesna auta, razne statusne simbole, kičeraj, najsuvremenije bolnice i hotele, sirotinjske četvrti, morske obale, restorane, jela… (i često se sjećala Pamuka). Uživala sam u lijepim, obrazovanim i ukusno odjevenim ženama i zgodnim muškarcima, ljubavima, intrigama, obiteljskim tajnama i grijesima, i već meni zaboravljenom trudu da se obitelj pošto poto održi na okupu. Ponekad bih zasuzila, ponekad se smijuljila raznim naivnim konstrukcijama, i, uživala u svemu. Noći su malo lakše i brže prolazile, a ja se radovala novom danu i novoj epizodi.
I postala jedan od mnogih zaljubljenika u taj televizijski žanr.

U mom bezizlazu, tražila sam bajku koju mi više nitko nije znao ni mogao ispričati. A trebalo mi je baš to…

Trebala mi je serija kao trenutno aktualna „Sudbina“ koja se iz noći u noć slaže preda mnom kao listovi baklave, jer, kada bogati Kahraman siromašnoj Elif pokloni skupu ogrlicu, definitivno me „slomi“, i suze poteku kao rijeka. Ne zato što je ogrlica dizajnerska, nego što je njen privjesak u obliku Sunca. I što je njihova ljepota, a ne moj strah, povod za moje suze, koje mirno, teku li teku…








- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (8)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (8)
Kolovoz 2015 (7)

Opis bloga