MALI SUNCOKRET
27.10.2016., četvrtak
Od kave do doručka...
Popili smo jutarnju kavu zajedno. Ispričao mi je svoj san kojem se čudio jer ga je sanjao prvi put u životu: negdje ga je pratila jaka kiša i grmljavina, munje su šarale nebo i u blizini je pukao grom. Ja, koja se patološki bojim takvih pojava i slika u stvarnosti, s kojim nas zadnjih godina i medijski straše, nisam ni pokušala tumačiti njegov san.
Rekao mi je još da neće tog dana ništa teško raditi, iako ga čeka dosta posla, nego nešto lagano čeprkati. Bila je nedjelja. Do doručka sam otišla pogledati što je novoga u svijetu, a on izašao na dvorište. Čitajući na brzinu naslove iz tiska, što jutrima jedino i radim, slučajno sam kliknula na ispovjednu priču jedne nekad moćne naše žene. Nisam uspjela pročitati članak do kraja, ali sam stigla do mjesta kada je u padu prebila nogu, i razmišljajući o tom što se sve ženi dogodilo u kratkom vremenskom periodu, začula sam krik. On, moj dugogodišnji suputnik i supatnik, oslonac i radost, i moja snaga zadnjih godinu dana, ležao je sklupčan u drvarnici pored lojtre. „Pukla mi je noga“, stenjući reče. Kako smo se dovukli do sobe, ni danas, nakon dvanaest dana, ne mogu se sjetiti. Sjećam se samo da sam nakon odlaska hitne pomoći, sjedeći sama u kući, zapalila cigaretu (zadnjih mjeseci gotovo odbačenu) i pomislila na onaj princip: ne mora biti istinito, ali mora biti moguće. Od kave do doručka, „nemoguće“ je postalo moja istina, nažalost. |
23.10.2016., nedjelja
Stiglaaa;dobro mi došla...  |
14.10.2016., petak
Jučer, dan ugodnih iznenađenja...   |
04.10.2016., utorak
... ala Stevo KarapandžaSjedeći na terasi odabranog restorana u Opatiji, čini mi se finijeg, ne malo me iznenadilo ime jednog od jela: Piletina u curry umaku ala Stevo Karapandža. Iako nisam veliki ljubitelj kari okusa, jelo sam naručila iz sentimentalnih razloga i prilike da se prisjetim čovjeka kojeg sam nepravedno gotovo zaboravila. A i njegovu knjigu „Moji najdraži recepti“ koju mi je poklonila majka u prvim godinama moga braka sam totalno smetnula s uma. Često i dugo sam ju koristila, zapravo čitala i kuhala po ispisanim uputama. Bilo je tu jela od naših tradicionalnih i tad modernih do internacionalnih specijaliteta. Uz mnoštvo recepata, na kraju knjige su stajale upute o tom kako postaviti stol, koji pribor za jelo koristiti i koje piće poslužiti uz određena jela. Pravi mali udžbenik kulinarstva koji nam je stvorio jedan opatijski đak i veliki zagrebački kuhar, Stevo Karapandža. Kako je gospodin Karapandža bio i jedan od prvih naših tv kuhara, ponekad bih s notesom u ruci čekala i emisiju „Male tajne velikih majstora kuhinje“ i učila. Bila su to lijepa vremena i ne samo zato što su prošla, vrijedi ih se sjetiti. A moje opatijsko jelo je bilo malo drugačije od ovog iz video priloga. Kako ga nisam uslikala, pokušat ću ga opisati: na obruču velikog tanjura formiran je vijenac od bijele riže ukrašen kriškama jabuke i kivija, a u sredini su se smjestili sitni komadići pilećeg filea u bogatom žućkasto smeđem gustom umaku. Jednostavno, obilno, ukusno, mirisno i lijepo za oko. Usput, djevojka koja me posluživala s osmijehom mi je rekla: „Uh, rastu mi zazubice“. Netipično, ali simpatično, kao poseban opatijski začin toj toploj prvolistopadskoj noći. |
03.10.2016., ponedjeljak
S putovanja... Pogled s prozora i na prozor:   U šetnji: ovo je baš slatko,  a što je ovo?  Rekreacija:   Susreti s velikanima: (Krleža, Čehov, Sjenkjevič, Isidora (bez Jesenjina*) )     "Snaga predodžbe daje stvarima život" (Isidora Duncan)  Na rastanku: ( i nije baš morala)  P.S. *Pa Jesenjinu je danas rođendan. Koja slučajnost... hvala! |
Hvala Đorđe! 
