Sjedeći na terasi odabranog restorana u Opatiji, čini mi se finijeg, ne malo me iznenadilo ime jednog od jela: Piletina u curry umaku ala Stevo Karapandža.
Iako nisam veliki ljubitelj kari okusa, jelo sam naručila iz sentimentalnih razloga i prilike da se prisjetim čovjeka kojeg sam nepravedno gotovo zaboravila. A i njegovu knjigu „Moji najdraži recepti“ koju mi je poklonila majka u prvim godinama moga braka sam totalno smetnula s uma. Često i dugo sam ju koristila, zapravo čitala i kuhala po ispisanim uputama. Bilo je tu jela od naših tradicionalnih i tad modernih do internacionalnih specijaliteta. Uz mnoštvo recepata, na kraju knjige su stajale upute o tom kako postaviti stol, koji pribor za jelo koristiti i koje piće poslužiti uz određena jela. Pravi mali udžbenik kulinarstva koji nam je stvorio jedan opatijski đak i veliki zagrebački kuhar, Stevo Karapandža.
Kako je gospodin Karapandža bio i jedan od prvih naših tv kuhara, ponekad bih s notesom u ruci čekala i emisiju „Male tajne velikih majstora kuhinje“ i učila.
Bila su to lijepa vremena i ne samo zato što su prošla, vrijedi ih se sjetiti.
A moje opatijsko jelo je bilo malo drugačije od ovog iz video priloga. Kako ga nisam uslikala, pokušat ću ga opisati: na obruču velikog tanjura formiran je vijenac od bijele riže ukrašen kriškama jabuke i kivija, a u sredini su se smjestili sitni komadići pilećeg filea u bogatom žućkasto smeđem gustom umaku. Jednostavno, obilno, ukusno, mirisno i lijepo za oko.
Usput, djevojka koja me posluživala s osmijehom mi je rekla: „Uh, rastu mi zazubice“. Netipično, ali simpatično, kao poseban opatijski začin toj toploj prvolistopadskoj noći.
Post je objavljen 04.10.2016. u 12:17 sati.