MALI SUNCOKRET

15.05.2016., nedjelja

Str. - 421 -

„Često ti se u posljednje vrijeme događa da opisuješ neku sliku ili događaj, i da se usred priče zaustaviš, i zbunjeno šutiš, jer ti se odjednom učinilo da ne opisuješ nešto što si u životu zbilja vidio, nešto što ti se dogodilo, nego je to nečiji tuđi život, a ti pripovijedaš o nekom drugom svijetu, o kojem sve znaš, ali on nema veze sa svijetom u kojem živiš. I onda nakon nekoliko sekundi, nastavljaš govoriti, uvjeren da si sve izmislio. Pa počinješ izmišljati. I više to nisi ti, kao što si prethodno već prestao biti ja da bi mogao pričati o Sarajevu. I tada ti postaješ sljedeći ti, umnožavaju se osobe, poput odraza u muškome frizerskom salonu pored Hotela Central, i svaka od njih priča o vlastitom životu, sve dok u jednom trenutku ne shvati kako priča o nečemu čega više nema. Tad ušuti, pa počinje izmišljati, i pretvara se u sljedećega ti, koji nastavlja priču o sebi…“


Miljenko Jergović, Rod, Fraktura, Zagreb, 2013.


* * *

(Skoro) dva mjeseca iza:

Ajfelov most


Četvrti juli
___________________Zlatnoj četvorki

Godišnjica.
Cijelo jutro kao opčinjen čitam
roman M.J.,
dobar i težak k’o tuč,
pasaže o bolesnoj majci.
Tako se namjestilo.

Moja je otišla tiho, jutrom,
s rukama uredno prekriženim na sitnim,
skoro već sasvim usahlim grudima.
Prvo na terasu, Dobrojutro komšija,
pa opet prilegla,
još malo da odrijema.
Kao da spava.

Ne,
nema utjehe.
Sjedio sam,
milion i tristo hiljada koraka daleko,
na poslu, za kompjuterom,
kad je u dnu ekrana
zatitrala mala poštanska koverta
iz zavičaja.
Sestrin glas.

A kad sam sredio stvari,
i krenuo,
rekao šefu da moram,
baš moram
hitno na jug.

Drž’ se stola,
ne treperi.
Stegni.
Stegni!

Jutros,
mada Fourth of July,
slobode sve manje,
ljeta i sunca nigdje,
lije kao iz kabla.

Upalim svijeću,
gvirnem kroz prozor,
na ružu desno od ulaza,
Njen i Njegov cvijet,
i trznem jednu,
iz čašice,
onako,
naštesrca.

Tako su i oni,
moja zlatna četvorka:
otac, majka, dajo i Marija,
kada bih,
školarac još,
jutrom iz moje u dnevnu sobu ulazio.
Pred njima kafa, i “prva” rakija.
Smijeh, i veselje,
kao u pola ponoća!

A dim, duhanski – možeš ga nožem rezati!
Uzimam jednu iz ženine kutije,
i izlazim na kišu,
da zapalim prvu nakon rata,
ima tome dvadeset i “kusur” godina.

Goran Sarić 07. 07. 2016.

(Preuzeto s weba Ajfelov most M.J. Bez pitanja i dozvole, naravno. Jebiga, kad se rasplačem, svašta si dozvolim.)



- 22:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.05.2016., srijeda

ODLAZAK

- Ne mogu više da sviram, ali često sanjam muziku. Živim cijeli život s njom i kao da imam koncerte dok spavam. Još mogu da je osjetim, još mogu da je čujem, rekla je nedavno Jadranka Stojaković.




JADRANKA STOJAKOVIĆ (1950. – 2016.)

Mirno spavaj, i sanjaj… draga naša.
Hvala Ti za sve što si nam dala.




- 13:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2016 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)