MALI SUNCOKRET
23.04.2016., subota
Između naše Noći knjige i Svjetskog dana knjigeDvije sestre Pričaju u oktobru u Berlinu dvije sestre o književnosti. Jedna je profesorica njemačkog jezika i književnosti, a druga jugoslavenske i opće, koje od rata ne rade u struci, ali i dalje vole književnost. Jedna je oporavljena bolesnica na sredini sedme decenije, a druga, naizgled solidnog zdravlja i turističke kondicije, na njenom početku. Ova starija koja je napustila raskomadanu nekadašnju domovinu, pita mlađu, koja je ostala u jednom od njenih dijelova, da li je pročitala Jergovićev „Rod“, i čudom se čudi negativnom odgovoru. Mlađa i naizgled zdravija, kao da se ispričava što nije, objašnjava kako joj je knjiga po izlasku bila preskupa, a rezervacija u najbližoj knjižnici neostvarena, a biblioteka koju ona najčešće posjećuje, ne posjeduje tu knjigu. I na kraju tog razgovora izvadi iz torbe jednu drugu knjigu istog autora kojom je kratila vrijeme putovanja i „strah od letenja“, i uz kratku posvetu pokloni je svojoj starijoj sestri. Umjesto rođendanske martovske proslave u svom domu ili restoranu, u mjesecu u kojem su obje rođene, mlađa je rođendan provela u bolnici u pripremama za drugu operaciju opake bolesti. Od sestre je internetskom pošiljkom dobila na poklon knjigu, i to onu koja joj je bila skupa u njihovoj berlinskoj priči. Naravno da ju je usrećila, ali i rasplakala… Knjigu od 1001 stranicu, koju treću godinu želi i čeka, nije imala snage od bolova otvoriti, držati u rukama i početi čitati u bolnici. Sestra joj telefonski predloži nešto praktično: da knjigu jednostavno prepolovi, jer… i tako iza nas… A njoj bi žao... (svega)  Polako, po povratku kući, ležeći s naslonjenom knjigom na koljenima kad je u manjim bolovima, ili raširenom na stolu kad je snažnija, uživa u njoj kao u laganoj proljetnoj šetnji, malim koracima. |
Hvala Đorđe! 
