MALI SUNCOKRET
19.01.2016., utorak
Jutro s novinamaNe sjećam se da sam i jedan post objavila prije deset sati ujutro. Naime, jedna sam od onih koji nisu morali „raniti“ zadnjih dvadesetak i kusur godina. Manjina nezadovoljnika kojoj sam nekad pripadala vremenom je prerasla u respektabilnu brojku, tako da se ni ja više ne osjećam manjinski. (Naravno da to zadovoljstvo ne smanjuje moje nezadovoljstvo.) Još htjedoh reći da su moji rani izlasci iz kuće godinama uglavnom vezani za vađenje krvi. Dakle, možebitnu bolest. To je jedini „posao“ koji moram uraditi rano ujutro i rijetka prilika da si sama kupim novine. Inače mi novine donose drugi, i ne više svaki dan. Tako da u popodnevnim satima većinom nailazim na već pročitano s internetskih portala sa kojima se družim uz jutarnju kavu u svom domu. Tada si novine prošuškam, prelistam, ispunim križaljku, prošetam po umrlicama, izrežem nešto posebno za „arhivu“, i to je sve. Jutros poranih, i s novinama skratih čekanje u labosu, i listajući, od naslovnice do zadnje strane, po onoj narodnoj „ko rano rani...“, ugrabih najmanje četiri sreće. Evo ih redom: - Rektor Boras: „Ćirilicu treba vratiti u škole“ (Mirela L.) - „Stoljeće snošljivosti i kako ga proslaviti“ (Miljenko Jergović) - „ ISLEDNIK: Dragan Velikić dobio Ninovu nagradu“ (ab) - „Čudne misli u mojoj glavi“, (Orhan Pamuk) izdanje Buybooka: Povijest Istanbula kroz život trgovca bozom i jogurtom ( Nenad R.) Nije poseban događaj imati novine u rukama, ali za mene pospanu kojoj ranim jutrom „piju krv“, velika je sreća sresti toliko meni dragih (i mojih blogerskih) i za preživljavanje značajnih tema. I to onih koje ti ne dižu tlak, nego te svojom bliskošću umiruju u nemirnim našim vremenima, i mojim, baš kad treba. A kako je ovih dana osmogodišnjica mog dolaska na blog i mog prvog blogerskog prijateljstva vezanog upravo za lik i djelo književnika iz teme broj tri, malim isječkom iz novina ću obilježiti i proslaviti ovo blogersko trajanje  :„To je velika vijest i za hrvatsku kulturu jer je noseća tema romana grad Pula, a Velikić se, ne samo zavičajno, smatra i istarskim piscem.“  P.S. Kad mi bude arhiva pri ruci, slijedi komentar o „Istom“, napisan na istom ovom mjestu prije osam godina. p.p.s. (uz ručak) Težim ali bržim putem stigoh do željenog; hvala @ knjiškom moljcu: knjiški moljac (by Božidar Alajbegović) Draganu Velikiću NIN-ova nagrada za najbolji roman 18.01.2008., petak - Pokušavam danima reći kako već godinama uživam čitajući Velikića, i nikako da to registrirate 24.01.2008. (23:28) - OK., ne znam koliko čitatelji u Hrvatskoj poznaju Velikićevo djelo. Naime, ono što je mene oduševilo, to je njegova bezgranična ljubav za Pulu. Pula je"kulisa", ona je ishodište i literarna scena svih zbivanja u njegovim romanima, svih njegovih ljubavi, čežnji. Nisam još pročitala Ruski prozor, ali s radošću... uskoro. 24.01.2008. (23:51) p.p.p.s. Kažiprst: Dragan Velikić (19.01.2016) |
Hvala Đorđe! 
