MALI SUNCOKRET

02.10.2015., petak

„LOLITA“



Roman rusko-američkog književnika Vladimira Vladimiroviča Nabokova „Lolita“ je temom jedna od onih vječno mladih knjiga, a nedavno je napunila 60 godina.

Nudeći je jednom američkom izdavaču u godini mog rođenja, Nabokov je rekao:

„Da li biste objavili tempiranu bombu koju sam upravo završio? To je roman od 459 kucanih strana“.

Odbijen od pet izdavača, uz prijetnje zatvorom, dolazi u iskušenje da uništi rukopis što sprječava supruga Vera.

Roman o ljubavi tridesetosmogodišnjeg profesora i dvanaestogodišnje djevojčice, ili današnjim jezikom rečeno, „ priču o sredovječnom pedofilu koji seksualno iskorištava dvanaestogodišnju djevojčicu“, Nabokov objavljuje u Parizu 15. 09. 1955. godine.




Tri godine iza slijedi američko izdanje. Knjiga unatoč kritikama tipa „odvratna… intelektualna pornografija“ postaje bestseler i obara rekord prodaje već u prvom tjednu, koji je držao roman „Prohujalo s vihorom“ (Zameo ih vjetar), a Nabokov postaje svjetska književna atrakcija.

A pedesetak godina iza, „Lolita“ je uvrštena među 100 najboljih romana svjetske književnosti, a jedno od udruženja američkih književnih kritičara proglašava je za najbolji roman prohujalog vijeka.

Netko je od kritičara svojevremeno rekao da roman „Lolita“ ima onoliko „tumačenja“, koliko ima i čitalaca.

Kako se mene dojmio roman u kojem, uz ostalo, piše:

„ Lolita, svjetlo moga života, oganj mojih prepona. Grijeh moj, duša moja. Lo-lita: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na trećem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta. Ujutro je bila Lo, naprosto Lo, sto četrdeset osam centimetara visoka s jednom čarapom na nozi. U hlačama je bila Lola. U školi je bila Dolly. U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvijek bila Lolita.“


više se doista ne sjećam, ali znam da je to bila jedna od knjiga koju nikad nisam poželjela ponovo čitati. Roman je dva puta ekraniziran i ni jedna verzija, unatoč odličnim glumcima, ne spada u moje omiljene filmove.

Prvu ekranizaciju romana iz 1962. godine pogledala je i moja majka, i dobro je što je do smrti mog oca oštrica viđenog vjerojatno malo otupjela, iako je film ponekad neočekivano spominjala. A druga verzija, ona iz 1997., moju je prijateljicu, tada majku desetogodišnje djevojčice, naprosto osupnula i navela da pročita knjigu i promijeni redoslijed životnih prioriteta.


*

Žao mi je što sam propustila nedavno predavanje povodom 60. rođendana romana na koje sam bila pozvana. Slobodna u ovim svojim godinama od nekih starih strahova, vjerovanja, iluzija, predrasuda, željela sam se uz pomoć te književne večeri vratiti Nabokovljevoj Loliti s mirom čitatelja „Ade“, „Blijedog ognja“ i (donekle) „Čarobnjaka“; željela sam bez misli o „tempiranoj bombi“ uživati u stručnoj priči o stvaralaštvu jednog pisca i njegovom remek djelu.

Ovo je moj način da bar mrvicu tad propuštenog nadoknadim i napismeno si obećam put ka knjižnici, i, vjerujem, nekoj novoj „LOLITI“.


- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (8)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (8)
Kolovoz 2015 (7)

Opis bloga