Marketing
„LOLITA“
Roman rusko-američkog književnika Vladimira Vladimiroviča Nabokova „Lolita“ je temom jedna od onih vječno mladih knjiga, a nedavno je napunila 60 godina.
Nudeći je jednom američkom izdavaču u godini mog rođenja, Nabokov je rekao:
„Da li biste objavili tempiranu bombu koju sam upravo završio? To je roman od 459 kucanih strana“.
Odbijen od pet izdavača, uz prijetnje zatvorom, dolazi u iskušenje da uništi rukopis što sprječava supruga Vera.
Roman o ljubavi tridesetosmogodišnjeg profesora i dvanaestogodišnje djevojčice, ili današnjim jezikom rečeno, „ priču o sredovječnom pedofilu koji seksualno iskorištava dvanaestogodišnju djevojčicu“, Nabokov objavljuje u Parizu 15. 09. 1955. godine.
Tri godine iza slijedi američko izdanje. Knjiga unatoč kritikama tipa „odvratna… intelektualna pornografija“ postaje bestseler i obara rekord prodaje već u prvom tjednu, koji je držao roman „Prohujalo s vihorom“ (Zameo ih vjetar), a Nabokov postaje svjetska književna atrakcija.
A pedesetak godina iza, „Lolita“ je uvrštena među 100 najboljih romana svjetske književnosti, a jedno od udruženja američkih književnih kritičara proglašava je za najbolji roman prohujalog vijeka.
Netko je od kritičara svojevremeno rekao da roman „Lolita“ ima onoliko „tumačenja“, koliko ima i čitalaca.
Kako se mene dojmio roman u kojem, uz ostalo, piše:
više se doista ne sjećam, ali znam da je to bila jedna od knjiga koju nikad nisam poželjela ponovo čitati. Roman je dva puta ekraniziran i ni jedna verzija, unatoč odličnim glumcima, ne spada u moje omiljene filmove.
Prvu ekranizaciju romana iz 1962. godine pogledala je i moja majka, i dobro je što je do smrti mog oca oštrica viđenog vjerojatno malo otupjela, iako je film ponekad neočekivano spominjala. A druga verzija, ona iz 1997., moju je prijateljicu, tada majku desetogodišnje djevojčice, naprosto osupnula i navela da pročita knjigu i promijeni redoslijed životnih prioriteta.
*
Žao mi je što sam propustila nedavno predavanje povodom 60. rođendana romana na koje sam bila pozvana. Slobodna u ovim svojim godinama od nekih starih strahova, vjerovanja, iluzija, predrasuda, željela sam se uz pomoć te književne večeri vratiti Nabokovljevoj Loliti s mirom čitatelja „Ade“, „Blijedog ognja“ i (donekle) „Čarobnjaka“; željela sam bez misli o „tempiranoj bombi“ uživati u stručnoj priči o stvaralaštvu jednog pisca i njegovom remek djelu.
Ovo je moj način da bar mrvicu tad propuštenog nadoknadim i napismeno si obećam put ka knjižnici, i, vjerujem, nekoj novoj „LOLITI“.
Post je objavljen 02.10.2015. u 22:40 sati.