MALI SUNCOKRET
14.08.2015., petak
SuveniriKako se iz Venecije u prošlosti donosio suvenir plastična gondola ili karnevalska maska, iz Pariza pozlaćena figurica Ajfelovog tornja ili Trijumfalne kapije, iz Atene gipsana Akropola, iz Danske metalna Mala sirena, tako je s našeg mora odlazila u turističkim torbama drvena Čaplja. Jedan je to od najviše nuđenih, prodavanih, ali i kritiziranih suvenira iz prošlih vremena, a u ovim sadašnjim, ovakvo ili onakvo, samo davno sjećanje. Što je ona simbolizirala tad, i zašto se prodavala širom zemlje, stvarno nemam pojma. Gdje su se te čaplje proizvodile, odakle stizale i zašto su se nudile najviše na moru iako su to ptice vezane za slatkovodne obale, također ne znam. Zašto se umjesto njih nije nudio turistima golub ili galeb, ili drvena riba kakvu sam ja dobila iz Praga, ne znam. A ne znam ni zašto sam bacila svoju čaplju koja se muvala po mojim policama. Da mi je sad ta čaplja negdje u mojoj blizini, gledala bih je kao u sliku dobre stare drugarice, s osmjehom i poštovanjem. Jer, što jest-jest, svašta mi se lijepog na moru događalo u „vremenu čaplje“. (Bože, ima li danas na češkim i slovačkim regalima naših čaplji; čuvaju li još nekom sjećanja na davna, i sigurno lijepa ljeta tzv.-ih Čehoslovaka na našoj obali). * Dok naše čaplje u miru počivaju, stanje na štandovima i suvenirnicama i kod nas, i u svijetu, danas prati opća zbrka. Gdje god bili i što god kupili, kad-tad ćete mu otkriti, barem djelićem, kinesko podrijetlo. Recimo, dva podmetača od školjki, „filipinskih i jadranskih“, koje kupih u Torontu i Splitu, kad god pogledam s naličja, vrate me istom spomenutom proizvođaču. Ali, kad se naučiš da ne cjepidlačiš, uvijek se možeš usrećiti nekom sitnicom koja će te u budućnosti podsjećati na tebe turistu; drugačijeg, opuštenijeg, veselijeg i manje dosadnog sebe. Bilo da je to neka ribica, brodić, magnetić, slonić ili knjiga što najčešće tražim, ili kapa koju obavezno svi članovi moje obitelji donose sa svojih putovanja, ravnopravni su svojim značajem, makar nosili i oznaku kiča, falsifikata, lažnjaka. Ima među njima, naravno, i onih posebno srcu dragih, jer ih takvim čine nezaboravni trenutci, ljudi od kojih, i mjesta iz kojih su potekli. Neke od njih ću izdvojiti, u znak sjećanja, jer nisam sigurna da li će kog od nas i kada put u postojbinu tih suvenira odvesti, iako smo svi iz obitelji sebi ili nekom obećali da ćemo se tamo vratiti.  (Petra, Jordan) P.S. sutra možda nastavim redati predviđene slike, jer se večeras više nemam živaca zezati sa posebnom sporošću i greškama učitavanja. Ovim tempom ne bih tu "operaciju" do zore okončala  Nastavak:  (Tunis)  (Kuba)  (Beirut, Libanon)  (Bangkok, Tajland)  (Kapadokija, Turska) |
Hvala Đorđe! 
