MALI SUNCOKRET
11.08.2015., utorak
ProzorBila je lijepa. Bila je tako lijepa… Gledao sam je poskrivećki s prozora. I pratio pogledom sve do posljednje zgrade prije skretanja na korzo. Hodala je uspravna, polako. Kosa joj se uvijek njihala. Ponekad se znala iznenada okrenuti, kao da traži nešto ispalo. Često sam čekao budan njene povratke moleći san da me ne prevari. Smijehom ili korakom, javljala se. A ponekad bih i zaspao. Moram li reći da sam bio dijete. Ona je bila gost u našem gradu. Dolazila je preko raspusta rođacima, već u lipnju. Znao sam sve o njoj: iz kojeg je grada, u koju gimnaziju ide, koju muziku sluša, a onda, i šta studira i tko joj je dečko. Jednom je majka pričala ocu kako je ona pametna cura. Dodao sam: I lijepa. Pogledala me začuđeno i smijući se rekla: Šuti, mali. Od raspusta do raspusta sam bio sve veći, a ona sve ljepša, ali opet, i uvijek jednako, starija od mene. Od njene udaje, sreo sam je samo jednom i zbunjeno pozdravio. Više nisam bio mali, ali ni siguran da je znala tko sam. Od tada je više nisam vidio, niti sam godinama imao ikog pred kim bih ju spominjao. I nisam ništa znao o njoj. Nedavno, u vremenu kada više nema ni mene ni njenih rođaka u istom gradu, i kada se ljudi sve više sreću bez stiska ruku i dodira očiju, napisao sam joj: Bila si tako lijepa… Nakon par dana mi je odgovorila: Jel' onda, kad si me promatrao s prozora! Samo ti se to činilo, kroz tvoje lijepe zavjese… Opet zbunjen, ali ohrabren… počeh joj pisati da sam onda, još, i naslanjao glavu na zid koji je dijelio naše stanove samo da joj se približim; da sam dolazio posuditi kod njene rođake šalicu šećera koju majka nije tražila, pa je za par sati vraćao samo da ju još jednom vidim; da sam pamtio dezen njene pidžame… Htjedoh joj još reći da sam često stajao u vodi da što prije porastem, ali odnekud, kao da sam čuo poznat glas: Šuti, mali! I napisah joj: Šta čitaš? Brzo mi odgovori: Trenutno, ništa. Zabavljam unuke na raspustu.  (lipa) |
Hvala Đorđe! 
