MALI SUNCOKRET
30.07.2015., četvrtak
Zoran RadmilovićTeško se sjetiti svih uloga Zorana Radmilovića kazališnih, filmskih i televizijskih u kojima sam uživala. Glumio je on jednako dobro i seljaka i građanina, i majstora i doktora, a bogami i kralja. Ovih se dana o 30. godišnjici glumčeve smrti pokušavam vratiti njegovim glumačkim ostvarenjima. Jedna sam od sretnica-gledateljica Radovana III., o čemu sam na blogu već nešto ushićeno i ispričala zahvaljujući se prijatelju koji mi je omogućio susret sa Zoranovom glumačkom čarolijom u vremenu kada se za predstavu u Ateljeu 212 tražila karta više. Kralja Ibija se sjetim kada i vlasti i „naroda mog“, a sa Zoranovim pitanjem „jesmo li se danas zdravili“ iz Priča iz Nepričave, ponekad započinjem svoje SMS prepiske. I prije no što sam pamćenje podmladila i znanjem iz Wikipedije, odnekud mi je sama od sebe izronila tv serija „800 žena“ ili Priče iz fabrike. Iako je serija bila popularna sredinom osamdesetih, osim naslovne pjesme i Zoranove uloge, i pored tog što je snimana u mom širem zavičaju, sva mi je potonula u zaborav. Moji ormari ne pamte više svilene košulje proizvedene u bosanskonovskoj tvornici „Sana“, u čijim je pogonima serija snimljena. Udaljilo se i vrijeme u kojem je tekstilna industrija imala značaj, a naše tvornice zapošljavale na tisuće radnika o kojima je brinuo i njihov liječnik. Iako je s pacijentom dijelio sve obiteljske probleme, nije se tad zvao obiteljski, nego tvornički doktor i do njega se dolazilo s poštovanjem, brzo i lako, bez čekanja, ceremonija i administrativnih peripetija. Jednog od takvih liječnika ovjekovječio je Zoran Radmilović svojom posljednjom televizijskom ulogom u liku doktora Pjevalice. Uz one najveće uloge, danas mu se posebno zahvaljujem na toj. I u njoj je, kako reče u svom posljednjem Pismu : „Vaš uvek i do kraja Zoran Radmilović" P.S. Pisano prije par dana i neovisno od prethodnog posta, ali može se čitati i kao njegov nastavak. |
Hvala Đorđe! 
