MALI SUNCOKRET
10.07.2015., petak
Cigar burekŽao mi je što nisam popisala sva jela koja Orhan Pamuk spominje ili im posvećuje mnoge stranice u svojim djelima. Bio bi to poseban jelovnik i vodič kroz kuhinju njegovih junaka. Ne moram reći koliko puta su mi rasle zazubice na njegov izbor i opis jela, a za neka od njih sam i recepte zabilježila. U ovih nekoliko vrelih dana u kojima sam „progutala“ 600 stranica romana „Čudan osjećaj u meni“, svako malo sam se „gušila“ u sočnom pilavu sa piletinom, i sve to zamišljajući zalijevala bozom, koju bih, čini mi se, i sama odsad mogla praviti. Neki od meni bliskih čitatelja, „žale“ se ponekad na Pamuka, kako im je On preopširan i pre-detaljan. Naravno, ne uvjeravam ih u suprotno, nego se suprotstavljam uvijek istim riječima: Meni ga je uvijek malo (osim u onom jednom, već opričanom slučaju), i uvijek bih ga: Još. I potkrjepljujući tu izjavu u nedavnim razgovorima o zadnjem romanu, zezajući se, negodovala sam što me pisac ostavio bez detalja o jednom jelu. Zagolicao mi je nepce samo spominjući, i to samo jednom prilikom u tolikoj priči, tzv. cigar burek. Ostavio me jadnu sa slutnjom okusa i mirisa jela, i prepustio na milost Googleu. I napuštajući knjigu i njezin mir, morala sam guglati i narušiti i svoj mir, do kojeg me taj Čovjek uvijek dovede. Pronašla sam da se cigar burek pravi od mješavine jaja i zrnatog sira, ili poprženog mesa, s čim oblažemo manje kore trokutastog oblika i motamo ih u obliku cigare i pržimo u tavi do rumeni i hrskavosti. Na prvi pogled me obradovala jednostavnost jela, ali sam ubrzo skužila (za mene) nepremostivu zamku koja se skrila u trajanju njegove pripreme. Naime, po receptu, od našeg standardnog pakiranja kora (500g ili 10 jufki), koje se prvo polove po širini, a polovice po jednoj dijagonali, dobije se četrdeset listova-trokuta za oblaganje smjesom, rolanje i prženje. Nisam od tih koji potroše toliko vremena za spravljanje jednog jela, i ne volim duga stajanja uz šporet. A da ga svedem na pola mjere i posla, nema rašta, jer znam koliko bi se nečeg takvog u mojoj kući moglo pojesti, i poželjeti: Još. I nekako mi se zasad čini lakšim povratak Pamukovom djelu i spravljanje „književnog jelovnika“, nego cigar bureka. Neću obećati, ali ako bude zdravlja i bloga, možda to i napravim. P. S. Sad bi se moje „bolje ja“ pobunilo i opomenulo me, kako to da mi svakodnevno motanje cigareta i nije neka tlaka, ali srećom, komentari nisu dozvoljeni. p. p. s. Evo sličice s neta, a evo i pjesme koja me od nedavno veseli.  |
Hvala Đorđe! 
