MALI SUNCOKRET
10.05.2015., nedjelja
Prepiska
Jučer pošaljem e-mail :
Primi k znanju ovo, :-). Ti znaš da je mene odavno napustio takmičarski duh, ali bih ipak voljela da u čitanju ovog budem među prvima. Pomozi mi da to i ostvarim; ili, prostije rečeno: kupi mi, kupi… opet moli, ljubi i voli, mama... * Nisam očekivala brzi odgovor, ali ni poruku koja će me trgnuti iz sna u jedan iza ponoći. Kako sam pretpostavila da je to ono što čekam, pomislih da čitanje odložim za jutro. Ali zbog onog drevnog, i samo našeg, „ako ne brinem kao da i ne postojim“, skočim iz kreveta. Palim svjetlo, tražim tko zna gdje spuštene naočale i mobitel, i škiljeći čitam: „Primljeeenooo !!!!!“ Osmjehnem se; opet lapidarno; no, trebam pisma duga, pa tumačim slova i znakove: Ooo... eee - nema problema, kupit ću ti, kao i uvijek; ! - spavaš li; ! - oprosti ako sam te probudio; ! - sad stigao s posla, frka; ! - dosadna si s tim O.P.:-); ! - i ja vas volim i ljubim. Zamislim se i potražim cigarete. P.S. Možda i ne bih zapalila u to doba, da nisam pomislila na dio nedavne prepiske: - O'š'o jučer u 3 na posao, a doš'o jutros u 8; u opisu radnog mjesta nema dežurstava… - Ko to more platit! - Ma, čisti užitak... - Čuvaj se… sine. |
Hvala Đorđe! 
