Jučer pošaljem e-mail :
Primi k znanju ovo, :-). Ti znaš da je mene odavno napustio takmičarski duh, ali bih ipak voljela da u čitanju ovog budem među prvima. Pomozi mi da to i ostvarim; ili, prostije rečeno: kupi mi, kupi… opet moli, ljubi i voli, mama...
*
Nisam očekivala brzi odgovor, ali ni poruku koja će me trgnuti iz sna u jedan iza ponoći. Kako sam pretpostavila da je to ono što čekam, pomislih da čitanje odložim za jutro. Ali zbog onog drevnog, i samo našeg, „ako ne brinem kao da i ne postojim“, skočim iz kreveta.
Palim svjetlo, tražim tko zna gdje spuštene naočale i mobitel, i škiljeći čitam:
„Primljeeenooo !!!!!“
Osmjehnem se; opet lapidarno; no, trebam pisma duga, pa tumačim slova i znakove:
Ooo... eee - nema problema, kupit ću ti, kao i uvijek;
! - spavaš li;
! - oprosti ako sam te probudio;
! - sad stigao s posla, frka;
! - dosadna si s tim O.P.:-);
! - i ja vas volim i ljubim.
Zamislim se i potražim cigarete.
P.S.
Možda i ne bih zapalila u to doba, da nisam pomislila na dio nedavne prepiske:
- O'š'o jučer u 3 na posao, a doš'o jutros u 8; u opisu radnog mjesta nema dežurstava…
- Ko to more platit!
- Ma, čisti užitak...
- Čuvaj se… sine.
Post je objavljen 10.05.2015. u 15:30 sati.