MALI SUNCOKRET
12.06.2013., srijeda
1. srpanjU selu gotovo da i nema stare kuće „sa papirima“, a papire za kokošinjac, nema nitko. Otkako je stručna ekipa za legalizaciju postavila susjedu, njemačkom umirovljeniku, pitanje : „A kokošinjac?“, a on se na brzinu snašao i rekao da će ga srušiti, u selu se provodi akcija rušenja kokošinjaca. Ljudi su u panici pred novim nametom, a ni koke se ne osjećaju bolje. Kuće su ovdje mahom trošne i starije od 50 godina, a njihovi vlasnici uglavnom žive od poljoprivredne mirovine ili socijalne pomoći. Zajednica s djecom i unucima u ovom vremenu i nije neka prednost. Djeca su najviše zaposlena u drvnoj i tekstilnoj industriji koja je na izdisaju, s primanjima od 1 500 do 2 500 (kn), a unuci upisani u knjigu čekanja na burzi rada. Za gradnju ovih kuća i gospodarstava nisu se dizali dugoročni krediti, pravili projekti i dobivali poticaji. Za tako nešto nije bilo uvjeta. Uz pomoć seoskih majstora, rušilo se i dograđivalo po potrebi, a ovisilo o plodnosti godine i sreći. Dozvole za gradnju nisu bile neophodne ako su susjedski odnosi bili dobri; samo ti je susjed mogao naškoditi prijavom nekoj službi u Općini grada, jer mu tvoj, npr. prošireni svinjac, zaklanja vidik. O 1.srpnju se pri okupljanjima pred trgovinom priča kao o datumu kada će poskupiti duhan i isteći rok za prijavu legalizacije imanja. Govorim o većini. Onaj tanki sloj imućnih, s poticajima, be-em-ve-ima i John Deere-ima, možda razmišlja o svečanom ulaska u EU. Što se mene tiče, dijelim brige s većinom. U Europi sam na neki način već bila, a mnogi detalji o onima koji tamo jesu, ne raduju me. Srećom, kokošinjac sam odavno srušila, pa me ne muči još i gdje će koke spavati. Ipak bih o 1. srpnju voljela misliti bez opterećenja, veselo i s ponosom. Bilo bi lijepo da mi je ovih hladnih i kišnih lipanjskih dana glavna briga i pitanje: Bože, hoće li se more do tad ugrijati! (Uploaded on Aug 12, 2008 aquariusrecordshr) |
Hvala Đorđe! 
