A SAD...
Federico García LORCA
PESMA DANU KOJI ODLAZI Kako mi je teško da te pustim da odeš, dane! Odlaziš pun mene a kad se vraćaš, ne poznaješ me. Kako mi je teško ostaviti na tvojim grudima moguća ostvarenja nemogućih minuta. U predvečerje Persej ti kuje okove. Ti bežiš na breg ranjavajući noge. Ne mogu te privući više ni moje telo, ni moj plač, ni reke kraj kojih snivaš svoj zlatni popodnevni san. Sa istoka na zapad nosim tvoju okruglu svetlost. Tvoju veliku svetlost što drži moju dušu u neprekidnoj napetosti. Sa istoka na zapad... Kako mi je teško da te nosim sa tvojim pticama i tvojim rukama od vetra! (Uploaded on Sep 11, 2011Dzoko032) |
< | siječanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |