MALI SUNCOKRET
04.01.2013., petak
„Ti možeš sve, al' jedno ne...“Možeš to raditi ne znam kako dobro; možeš biti faca ne znam gdje, ili svagdje; možeš misliti da si jak, smiješan, duhovit; možeš biti i nagrađivan simbolom ili aplauzom... Ali, ne shvaćaš ...gotovo te ništa ne ostaje u meni, ili, malo značiš ako me nisi uspio probuditi dodirom riječi. Nisi me pomjerio s mjesta, nisi me nasmijao, niti si mi budnoj sklopio oči koje zure u plafon, ni izudaranu riječima strmoglavio u memlom obložen podrum mog bića. Jednostavno, sav tvoj trud ne ostavlja traga da bih te pamtila kao sve one sitnice koje svojom ozbiljnošću moj život znače. Prolaziš kada te sklopim. To nije ni moj ni tvoj problem, niti jeste problem - to je zapravo samo tako. Ipak, vidim ono što ti još i ne slutiš. Prašinu po tebi. (Dodatak: naknadnim čitanjem u nekoliko navrata vidim da ova rečenica ne govori precizno ono što sam ustvari htjela reći; zvuči dvosmisleno i nekako navodi na mogućnost iščitavanja nečeg što doista nikako nisam htjela ni zadnjom svojom primisli poručiti. Bilo bi bolje da sam napisala: Prst prašine. Na to sam mislila; na sve ono što čuvamo iz razloga koje je vrijeme u nama uništilo, ali više ne diramo niti „otvaramo“) I nije to stvar ukusa, nego ćelija i membrana zidova. Ne upijam te. Stoga, glede mene, loše krečiš...Ne pokušavaj se više lijepiti. Pisanje nije takmičarska disciplina. Da je tako, nakon Nataše Rostove malo bi kome, što se mene tiče, odbrojavali u ringu. I svi balovi bi za mene ostali bez muzike. Zato, 'ajde pokušaj, za promjenu, bar malo, pobjeđivati sebe. I ne moraš baš na svako tuđe C žuriti da staviš kvačku. P.S. Na Staru godinu smo sahranili prijatelja. Objesio se. Ovo je loše vrijeme za većinu: krhke. U njemu treba zaobilaziti sitne duše, „iz inata“, bar. I ozbiljno, brižno i nježno čuvati restlove svoje snage. (Uploaded on Feb 10, 2012 Đorđe Balašević) |
Hvala Đorđe! 
