MALI SUNCOKRET
28.10.2012., nedjelja
ŠARENI NEDJELJNI...„LJUDI OD LJUBAVI...TO SMO MI...“ Trebala sam ovaj vikend biti u Beogradu "da zatvorim“ Sajam knjiga. A onda se plan iznenada promijenio, pa su zbog dragih razloga moji beogradski domaćini postali moji gosti. Iskreno, to me više obradovalo; nisam ja baš ljubitelj velikih putovanja, osobito u vremenu kada sat vraćamo unazad. No, uvijek netko moj, gdje mene nije, podari mi svoj dojam  Pa tako kuma piše: „Previše sam bila umorna od putovanja da bih uživala u ovoj neviđenoj gužvi; ali knjige mirišu, po starom...Njega nisam srela da mu prenesem tvoju poruku, koju bi svakako u onom bezobraznom dijelu za nijansu izbrusila, ne pitajući autora za dozvolu )))))))))“ Onda se i ja slatko )))))))), i nastavim priču o Sajmu sa svojim dragim gostima koji su ga obišli tijekom proteklog tjedna. Da, u Beogradu je to kulturni događaj na koji se čeka i računa, o kojem su već neki od naših poznatih književnika prethodnih godina pisali. Pita me jučer moja mila gošća zašto mi satovi pokazuju različito vrijeme. Kažem kako uvijek jedan od mnogobrojnih koji kucaju na mojim zidovima, ostavim da tikataka po starom, i kako će on tijekom dolazeće noći biti spreman za novo. I onda dodam... ja već dugo: Ne merim više vreme na sate, ni po sunčevom vrelom hodu; dan mi je kada njegove se oči vrate, i noć kad ponovo od mene odu. Ne merim sreću smehom, ni time da li je čežnja moja od njegove jača; sreća je meni kad bolno ćutim s njime, i kad nam srca biju ritmom plača. Nije mi žao što će života vode odneti i moje grane zelene; sad neka mladost i sve neka ode, on je zadivljen stao kraj mene. (Sreća, Desanka Maksimović) Naravno da nisam cijelu pjesmu odrecitirala, iako je jedna od rijetkih koju znam napamet. Bio bi to preopširan literarni kutak- trenutak za uvod pred ručak, kao predjelo...i ne bi bilo fer prema mojoj dragoj dvojici i njihovom strpljenju koje je već godinama (i desetljećima) na samoj ivici kraja )))))))), za moje mjerenje vremena...  I zato, hvala ti blože što postojiš. Nego, u Beogradu nam je i naša Nina, i Toni...Pa, evo malo zvuka i slike, tuđeg truda, i s tog događanja: (Published on Oct 27, 2012 mrstomasevic) (Published on Oct 26, 2012 miloske80)  Gdje god da spustim kofere Tebi poželim dobar dan I nepročitan "Mali princ" Da dodje mi na oči san… P.S.( napisano u onom danas poklonjenom satu, nikom i ničem na uštrb ) P.S.+: Uspjela sam „dešifrirati“ Nininu poruku s početka prvog videa)) „ISPOD MOG NEBA POSTOJI SVE ŠTO TREBA – POSTOJI LJUBAV. OVE PJESME POKLANJAM VAMA KOJI ZNATE DA BOL NIJE ZA LUDE I DA JE SRCU NEBO GRANICA... VAMA KOJI JOŠ UVIJEK SANJATE KAO DJECA. VAMA KOJI SE USUDITE OPROSTITI. VAMA KOJI SAMO SRCEM DOBRO VIDITE. VAMA KOJI VJERUJETE U DOBRE LJUDE I VELIKE LJUBAVI KOJE MIJENJAJU SVIJET U NEKO BOLJE MJESTO. LJUDI OD LJUBAVI...TO SMO MI, JA I VI.“ |
Hvala Đorđe! 
