MALI SUNCOKRET
08.10.2012., ponedjeljak
SREĆKAIma tome skoro pola stoljeća. Majka me poslala da joj kupim deterdžent za rublje zvani Plavi radion. Mislim da smo ga tad zvali prašak za veš. Bio je skup i pakiran u kutije različitih težina do 1kg. Zabunila sam se, pa sam umjesto radiona kupila Albus, što je mamu naljutilo. Kad smo otvorili kutiju, iz nje je izvirila „srećka“ (loz ili lutrija). Dobitak je bio mali, mamu je oraspoložio, a za mene su svi rekli kako sam ja sretni dobitnik. I sjećam se da je cijeli komšiluk „prešao“ na Albus, a ja se osjećala važnom. Kako u nekom željenom periodu nitko više nije dobio loz, vratili su se „radionu“, jer se pričalo da je on najbolji. U tom vremenu nije bilo mašina, nego se veš prao ručno uz pomoć jeftinog vešnog sapuna, a deterdžent se zbog skupoće i štednje tretirao kao začin za rublje, i mjerio žličicom. Uz još jedan dobitak od 50kn na tzv. instant lutriji kojom se u posebno dobrom raspoloženju ponekad počastim, stane sva moja povijest dobitaka u igrama na sreću. A igrala sam, nije da nisam. Ne sjećam se da sam ikad pročitala ime nekog našeg sretnika koji je osvojio veliku lovu igrajući na sreću, dok smo dobitnike automobila viđali i po novinama i televizijama. Govorilo se kako je anonimnost mjera predostrožnosti zbog eventualne pljačke sretnika od strane lopova, susjeda, rodbine. Poznat bi bio samo grad u kom je „srećka“ prodana ili uplaćen loto listić i slično. Daleko više smo znali o tzv. Loto djevojkama, kojima je izvlačenje kuglica iz bubnja bila dobitna kombinacija za budućnost. Nekad davno si za tu ulogu morao imati čak „certifikat ljepote“; pun pogodak je bila titula mis „nečega“: republike, države, tinejdžera , grada, plaže...Danas su kriteriji blaži, ali i „lansirne rampe“ uspjeha manjeg dometa. No, priče o njihovim životima prate nas i kada se ta uloga u karijerama i potroši i zaboravi. Ali priče o životima naših velikih dobitnika ne znamo. Bilo bi zanimljivo čuti kako je to kada te i takva sreća presretne, kada ti novac promijeni život, kada ga uložiš i oplemeniš, ili spiskaš do zadnjeg novčića. Bilo bi lijepo pročitati bar nakon desetak godina što se događalo tom sretniku, i da li ga je novac uistinu usrećio. Za razliku od naših dobitnika, o onima kojima se to dogodilo u inozemstvu znamo većinu podataka. Sve je transparentno: tko je i gdje živi, kako se osjećao prije i poslije, kako slavi, što želi i planira, i tako to. Naravno, i ti nama daleki sretnici imaju svoje susjede, rođake i potencijalne lopove oko sebe. P.S. Ovaj tekst odavno postoji, ali mi je bio nešto bezveze)))))))))) Inspirirana lijepim događajem večeri, s mišlju kako će nam mladi i sretni profesor koji je svojim znanjem večeras osvojio milijun kuna, sigurno jednom ispričati kako je to biti i živjeti kao „milijunaš“, kliknuh: „objavi“. ZAGREB - U večerašnjem kvizu "Sve u 7" Hrvatska je dobila novog milijunaša i to bez ijednog potrošenog jokera! Leonard Mlinarić iz Belog Manastira, 28-godišnji profesor latinskoga jezika i povijesti radi u nekoliko škola u Slavoniji i Baranji i još nema punu profesorsku satnicu. Roditelji Ljubica i Stevo su nezaposleni, a sestra Marčela radi povremeno honorarne poslove, javlja HRT. Leonard kaže kako su mu sreća i hrabrost pomogli u nekim odgovorima. Znanje se isplatilo, čestitke stižu, slavlje počinje. Leonard je među rijetkima koje nitko neće pitati kako je zaradio - prvi milijun. (JL) (Published on Oct 7, 2012 by TheBosniaVEVO) UZ ČESTITKE LEONARDU,  , SRETAN I NAMA PRAZNIK! |
Hvala Đorđe! 
