MALI SUNCOKRET
17.05.2011., utorak
SKORO ZABORAVLJEN FILMDa kraljica Elizabeta II. nije stigla u posjet Irskoj i tim prekinula stogodišnju tradiciju engleske distance, ne ulazeći u poznate povijesne detalje u kojima je „distanca“ stoljećima bila željena u toj otočkoj državi, zemlji rođenja Oscara Wildea, Bernarda Shawa, Jamesa Joycea, Samuela Becketta, ni ja se večeras ne bih sjetila jednog od najljepših filmova koje sam u svom životu pogledala. A bilo ih je...ne zna im se broj. Film sam gledala prije 39 godina i nekoliko puta iza tog. Kako sam ga u početku prikazivanja iz nepoznatih razloga zaobišla, a postao je jedan od mitskih, bar među nama, tadašnjim djevojkama, „stigle“ smo ga prve beogradske studentske zime u jednom od periferijskih Radničkih univerziteta. Ime ću naknadno dodati, jer će ga se vjerojatno jedna od nas četiri sjetiti, uz zapamćene scene, priču, likove, glumce, i sve ono čemu nas je taj film naučio. Dugo smo ga prepričavale te brucoške zime, a svi oni koji su ga ranije pogledali na atraktivnijim mjestima smijali su nam se zbog puta koji smo prošle samo zbog jednog, tad već starog filma. A vrijedilo je, zaista. RYANOVA KĆI (Ryan's Daughter) romantična drama, Engleska, 1970, 187 minuta reditelj: David Lean scenarista: Robert Bolt kompozitor: Maurice Jarre snimatelj: Freddie Young kostimograf: Jocelyn Rickards producent: Anthony Havelock-Allan dizajner scene: Stephen B. Grimes montažer: Norman Savage uloge: Robert Mitchum (Charles Shaughnessy) Sarah Miles (Rosy Ryanová) Trevor Howard (Collins) Christopher Jones (Randolph Doryan) John Mills (Michael) Leo McKern (Thomas Ryan) „Ryanova kći djelo je jednoga od najvećih redatelja filmske umjetnosti, Davida Leana koji je bio jedan od rijetkih filmskih stvaraoca koji su u čitavom svom periodu djelovanja bili konstantno na vrhu, a čije filmove danas gledajući s odmakom doživljavamo kao istinska remek djela. Scenario je napisao Leanov bliski suradnik Robert Bolt s kojim je Lean u tandemu stvorio Lawrenca od Arabije i i Doktora Živaga. Upravo ovaj posljednji, skupa s Ryanovom kći (kćeri), filmovi su kojima je Lean uspio na nevjerovatan način balansirati melodramsku priču sa snažnim političkim zaleđem unutar kojih se vrti priča. Pogrešno bi bilo reći da je Lean bio sklon ovoj vrsti filmske naracije, pogotovo ako sagledamo ostale njegove uspješnice kao što su In Which We Serve (1942), Lawrence of Arabia (1962), The Bridge on the River Kwai (1957), no neosporno je da mu je bez problema pošlo za rukom ukomponirati melodramske elemente sa setingom zabranjenih veza i povijesno-političku kulisu ispred koje nastaje priča, kako u Živagu, tako i u Ryanovoj kći (kćeri). Izniman film raskošne scenografije i predivne kamere s otvorenim pejzažima zahvaljujući čemu je film bio nagrađen Oscarom, a govoreći o nagradama, red je spomenuti i Johna Millsa koji je dobio Oscara za sporednu ulogu, ne progovorivši u filmu niti riječi... ********** Simpatična i samoživa Rosy koja živi u zabačenom Irskom seocetu na morskoj hridi, ne uspjeva zatomiti osjećaje prema naočitim engleskom časniku koji sa svojom jedinicom dolazi u njihovo ribarsko mjesto. Upustivši se bezglavo u romansu, Rosy biva osuđena od okoline, gdje zahvaljujući političkom zaleđu tog vremena, njezin preljub biva obojan izdajom. No nausprot svim očekivanjima njezin suprug, seoski učitelj Charles, onda kad čitavo selo osudi Rosy kao preljubnicu i izdajnika, staje uz svoju mladu i nepromišljenu suprugu, dajući joj potporu i svoju ljubav." (Zoran Žmirić) A ovo...  ...koja „nepromišljenost“! |
Hvala Đorđe! 
