MALI SUNCOKRET
03.04.2011., nedjelja
POPIS SJEĆANJAZa razliku od prošle, ova je subota bila još sunčanija i bez vjetra, a ja daleko vedrija i poletnija. Potrudila sam se da me tramvaj odveze baš tamo gdje svi žele biti viđeni subotom. Nitko mene nije sreo niti sam ja koga vidjela, a i šta bih imala od tog. Dok je, podudarnost smjera s tramvajske reklame dućana i mog cilja, bila slučajna. Asistirala sam pri kupovini nekih odjevnih predmeta neophodnih za tople dane koji nam dolaze.Iako dućan koji će uskoro izazvati subotnje groznice, a i ostalih dana i noći, još nije otvoren, naša kupovina je bila uspješna i u onim starim kojima te vuku navike. A i navika da se na Cvjetnom odmorim uz kapučino, novine ili listanje neke friško kupljene ili posuđene knjige je nešto što me čini sretnom, bez obzira koji je dan u tjednu. Uz Sunca i cvijeće, i ja procvjetam. Hoću reći, za razliku od prethodne subote nisam čekala doma da me nešto stigne, nego sam krenula u susret novom. ..suncu, gradu i ljudima. No, sjećanja ne biraju mjesto i vrijeme, pa te stižu ma gdje bio. Zvonila je Crkva u neposrednoj blizini, pa sam se htjela ili ne htjela, sjetila svoje bake iz rudarskog gradića Ljubije i crkvenog dvorišta kao najbližeg njenog susjedstva. I, naravno sebe u njemu i jedne igre skrivača u udubljenjima vanjskih crkvenih zidina. Onda sam se sjetila Kafke, jer je jedan od četiri mladića - dječaka koji je izgleda jedini pročitao njegov Proces, interpretirao djelo ostalim. Začudo, pozorno su ga slušali, a i bila je to skraćena verzija kakva i dolikuje ovako lijepom suncem obasjanom danu. Bilo mi je neprijatno okretati se da vidim kako izgleda taj za stolom koji je pročitao knjigu, ali sam mu zapamtila glas. Malo sam se i listajući novine prisjetila svih popisa stanovništva u kojima sam se potpisivala, i ne malo se iznenadila, da pojedinca koji bi eventualno lagao o osobnim ili općim pitanjima koje sadrži popisivački upitnik, čeka novčana kazna. Nema to neke veze sa mnom, i općenito, zašto bi ljudi lagali, ali sjećajući se mojih izjava u prethodnim popisima, kada bi se usporedili s onim što ću sada izjaviti, doista bi ispalo kako ja lažem. Npr.'81. godine, na meni vrlo komplicirana pitanja o tom kojim jezikom tko u mom domaćinstvu govori, što smo ja i popisivač jedva «riješili», sjećam se da smo se slatko ismijali kada sam na pitanje kojim se jezikom služii dijete, odgovorila: Ne znam... Na njegovo: Kako? Rekla sam: Pa...još ne govori. REP - OVI Na pitanje, što je tamo novo, Odgovori samo: Vidi si ovo! |
Hvala Đorđe! 
