MALI SUNCOKRET
19.10.2010., utorak
GROZNO KRVOPROLIĆE U GROZNOM
S najnovijom viješću o „napadu pobunjenika na čečenski parlament“, prolazi novi, opet kišni dan.
Nažalost, svježi tragovi krvi i smrti vratiše me na tren istini o „skandalu“ ponavljanja i zaborava, izrečenoj u jednom od eseja Milana Kundere u knjizi „Susret“. Esej pod naslovom „Krah sjećanja“, govori o romanu Juana Goytisoloa „Kad zavjesa padne“: ..................................................... „...Bog podsjeća muškarca na njegov posjet Čečeniji, u doba kad je Rusija, nakon sloma komunizma, zaratila s Čečencima. Stoga je muškarac u godinama tada sa sobom ponio Tolstojeva „Hadži Murata“, roman koji pripovijeda o ratu tih istih Rusa protiv tih istih Čečenaca nekih sto pedeset godina ranije. Zanimljivo, baš kao i Goytisolov muškarac u godinama, i ja sam u to doba ponovo pročitao „Hadži Murata“. Sjećam se nečeg što me tada zapanjilo: iako su se svi ljudi, saloni, mediji godinama sablažnjavali nad pokoljima u Čečeniji, nikoga – nijednog novinara, političara, intelektualca – nisam čuo da se poziva na Tolstoja, da se prisjeća te njegove knjige. Svi su redom bili šokirani skandalom krvoprolića ali nitko ponavljanjem krvoprolića! Pa ipak, upravo je ponavljanje skandala kraljica svih skandala! .................................................... Zato što se taj skandal ponavljanja uvijek iznova milostivo briše skandalom zaborava (zaborav, taj „bezdan u kojemu nestaje sjećanje“, sjećanje na voljenu ženu, baš kao i sjećanje na neki veliki roman ili pokolj).“ Goytisolov Bog kaže: „Reci mi: što se promijenilo na toj Zemlji koju sam, prema legendi, stvorio za sedam dana?“ Odlažem knjigu i još jednom čitam dio kraja najnovije vijesti: “Napad na parlament pokazuje da čečenski islamisti ne posustaju u borbi za stvaranjem neovisnog 'emirata' na sjevernom Kavkazu, iako se službena Moskva protiv njih svim mjerama bori već 15 godina.” (Hina) |
Hvala Đorđe! 
