MALI SUNCOKRET
29.09.2010., srijeda
INDEXI I PRIJATELJIBila je godina šezdeset i neka kada je sestrina prijateljica L. došla na prve praznike nakon odlaska na fakultet. U jednoj dugoj zimskoj noći pričala je o svojim najljepšim dojmovima iz Sarajeva. Sigurno sam zaspala ili su me „potjerale“ u drugu sobu pa iz te noći pamtim samo jednu priču: kada Slobodan-Bodo Kovačević zasvira i bljesak njegove gitare se prošeta dvoranom, djevojke krenu s uzdasima; kasnije se uzdah pretvori u pjesmu, a do kraja koncerta u vrisku. Tad sam već znala tko je Davorin Popović-Pimpek i tko su Indexi, ali sam priču o najzgodnijem članu Indexa nosila u sebi gotovo pola stoljeća, i do Bodine smrti, koja nije puno kasnila za Pimpekovom, tražila sjaj njegove gitare. Večeras sam razmišljala o njemu, jednom od tri umrla člana Indexa i s poštovanjem slušala prijatelje koji su pjevali u njihovu čast. One najljepše pjesme, duboko su u mojoj tišini kao dio mog testamenta. Toj tišini ću ostaviti i večerašnju sliku pozornice na kojoj se pojavila poetesa, gospođa Maja Perfiljeva, i prijatelj Arsen. DA SAM JA NETKO Da sam ja netko pozvala bih sve dječake dala bi im igračke i pustila ih da se cijeli dan igraju i jure. Radili bi divne stvari prekratki bi bili sati voljeli bi svoje škole đaci. da sam ja netko! Da sam ja netko svim majkama bih izbrisala bore učinila da očevi ih vole davnu ljubav da im vrate i da mirno žive svoje sate da sam ja netko! Da sam ja netko ne bi, ne bi ljudi život proklinjali sve bi ruže zemlji poklanjali – kako bi se živjelo i kako bi se voljelo i kako bi dobro bilo da sam ja netko! Da sam ja netko svim majkama bih izbrisala bore i vratila im sinove heroje neka opet kao prije budu samo djeca svoje majke - da sam, da sam ja netko! SANJAM Sanjam da te opet slušam kako dišeš kako dišeš dok savija se trava da me dira tvoja kosa plava tvoja kosa na mom licu , dragi.... Sanjam da se opet volimo u klasju u tom klasju što leži tu pod nama i da luta tvoja ruka vrela tvoja ruka preko moga tijela... Samo jedan život imam i ludo ga bacam jer zavoljeh tamo nekog nekog koga sanjam.... Samo jedan život imam koji nisam htjela jer zavoljeh tamo nekog koga nisam smjela... Sanjam da mi kažeš - vrati mi se, draga ako treba pobjegni od svega jer je život samo ovaj jedan nema ništa, ništa izvan njega... Sanjam, sanjam, sanjam... BALADA Idi sad, druže moj Ljubavi pozdrav mi ponesi mojoj ti... Putu mom tu je kraj umoran ovdje ja ću stati želim mir.... Kad ne bude mene kad me skriju paprati travke i šaš kad ne bude mene ljubit ću je pjesmama svojim i tad.... O, reci mi Njoj da je tako prolazno sve kao ptica let - samo Nju da volio sam ja jer je za me bila sav svijet – crveni moj svijet Kad ne bude mene kada dođu drugi dječaci ko ja kad ne bude mene ljubit ću je pjesmama svojim i tad... O, reci mi njoj da je tako prolazno sve kao ptica let - samo Nju da volio sam ja jer je za me bila sav svijet - crveni moj cvijet.... (Napomena: Balada je napisana u muškom rodu za pjevača Davorina Popovića i sarajevske INDEXE. Čitatelji će taj moj način pisanja primijetiti u više pjesama). Maja Perfiljeva (Pjesma za Davora, autora Zlatana Fazlica Fazle, u live izvodjenju, Aki Rahimovski, Fazla, Tifa, Dado Topić i Bodo Kovacevic, u programu Davorin 2003) |
Hvala Đorđe! 
