MALI SUNCOKRET
27.05.2010., četvrtak
MURAKAMI„Mračan, sveprisutan bazen vode. Vjerojatno sam oduvijek bio u njemu, negdje sakriven. Ali kad dođe vrijeme voda tiho navre, ledeći svaku stanicu tvoga tijela. Utapaš se u toj okrutnoj poplavi, boriš se za dah. Pripiješ se uz ventilaciju blizu stropa, boriš se ali zrak koji uspijevaš udahnuti suh je i prži ti grlo. Voda i žeđ, hladnoća i toplina - ti navodno protivni elementi udružuju se da te napadnu. Svijet je golem prostor, ali prostor koji će tebe primiti – i ne mora biti velik – nigdje se ne može naći. Tražiš glas, ali što nalaziš? Tišinu. Obzireš se za tišinom, ali pogodi što se zbiva? Sve što opet i opet i opet čuješ glas je one slutnje. A kadkada taj proročanski glas pritisne neki tajni prekidač skriven duboko u tvom mozgu. Tvoje srce je velika rijeka poslije dugačka razdoblja kiša, napunjena do rubova. Svi stupovi s oznakama što su nekoć stajali na tlu nestali su, preplavila ih je i odnijela ta navala vode. A kiša i dalje bubnja po površini rijeke. Svaki put kad na vijestima vidiš takvu poplavu, kažeš sam sebi: To je to. To je moje srce.“ |
Hvala Đorđe! 
