Starija is back
Evo i mene, Starije (kćeri). Konačno.... Moram priznati da nisam posjetila naš blog još od svog rođendana.... Prespori PC doma, previše posla na poslu. BTW, danas me baš "razveselilo" saznanje da ću morati rintati do svoje 65. godine. Znači, JA neću biti "mlada penzionerka" kao neki..... 
No dobro, još samo 31 godinu i ja ću isto tako biti u mirovini.... 
Baš me zanima kakve ću poslove biti sposobna obavljati pred kraj svoje karijere....
No, još uvijek sam na GO (drage kolegice, hvala vam!), i rađe ću razmišljati o ljepšim stvarima.... Gdje sam ono bila u ovo vrijeme prije tjedan dana? U Cordobi, u prekrasnom hotelu s ****, skoro smo se raspametili kad smo vidjeli gdje smo smješteni.... Pa onda još prefina 
večera....
Ne samo što sam se s dear Mum redovito SMSala, vidim da je naš izlet bio i na blogu evidentiran. Uz sve pohvale! Očito su poruke bile dovoljno jasne (osim "meni mlaku crnu" i "nije mi žao jer gdje...." 
), da je izlet dokumentiran skoro pa iz prve ruke!
Od svih "znamenitosti", najviše su me se dojmili:
1.) tapasi, mali zalogajčići raznih vrsta koji se poslužuju uz svako naručeno piće, i ne naplaćuju se poput raznih smicalica tipa couvert, rezervacija mjesta i sl.!
2. prekokrasni Španjolci, koji zrače onim "nečim", bez obzira na fizički izgled, neopterećeni, ležerni, ljubazni, srdačni, susretljivi, vedri i veseli. Naravno, isto vrijedi i za Španjolke!
3. ležeran način života, npr. subota ujutro, Malaga - grad od preko 200.000 stanovnika, sve spava do 9-10 h.... Ali zato noćni život počinje tek iza 21-22, kad se ide na večeru i dalje u život.... Međimurci bi rekli "tak se već da"..... Odmah potpisujem za takav način života! Makar i radila duže, želim kasnije ustajanje i više vremena za pauzu za ručak! Svi Španjolci uredno sijestaju po sat-dva kroz dan! I sve je laganini!
4. jedan Gibraltarac (koji sigurno nije bio Britanac po porijeklu) koji je mislio da sam Španjolka i zaželio mi "sretan povratak kući", a ja sam se rascvala (ne samo da sam pričala engleski s njim, nego sam očito pokupila i španjolski naglasak 
)
5. u Španjolskoj je zabranjeno pušenje
, no očito su našli rupu u zakonu 
pa je na svim mjestima gdje smo mi bili bilo dozvoljeno pa se nisam morala osjećati građaninom drugog reda ili kriminalcem kao u nekim zemljama u kojima sam do sada bila
6. Andaluzijska nepregledna polja maslina i neobičan miris naranđa..... ("ne, nije to miris po konjima" 
)
7. španjolski doručak, koji pamtim i s prošlih putovanja, kad sam se čak i JA, koja bi gotovo svako jutro dala određenu sumu novaca samo da se ne moram dići rano iz kreveta, ustajala ranije da bi mogla uživati u nepreglednosti sireva, pršuta, salama, kobasica i hrenovki, lososa i kavijara, peciva raznih vrsta, kolača i voća, što svježeg, što sušenog
8. ludi gibraltarski majmuni koji se toliko slobodno šeću da sam zbog njihovog histeričnog ponašanja i sklonosti zbližavanja zubima s lokalnim turistima upoznala i sustav španjolskog zdravstva. Srećom samo u funkciji pratitelja-prevoditelja. Više nikad neću nekome reći da je "majmun", jer je to za mene sad smrtna uvreda!
9. flamenco, bio bi grijeh ne spomenuti ga, svaki put kad ga gledam ostanem bez daha. Nisam još vidjela ples koji jače izražava emocije. Doduše, isto tako se tako jako primjeti kad unatoč tehničkom savršenstvu i fizičkoj privlačnosti nema "kemije" među partnerima.
10. ipak je i jedna građevina ostavila najdublji dojam - Alhambra (na slici), maurski pojam raja na zemlji, savršen spoj matematike, astronomije, numerologije, astrologije i raznih zakona fizike. Neopisivo!
I najvažnije, unatoč smještaju u vrhunskom hotelu na Costa del Sol, s velikim balkonom nekoliko metara od morske obale (umjetno uređene, s pjeskom dovezenim iz Afrike), sad u potpunosti razumijem vapaj španjolskog ambasadora ilitiga veleposlanika u Hrvatskoj da se unatoč njihovoj financijskoj dobiti nikad ne smijemo ugledati u njihovu betoniziranu obalu i umjetno sagrađena ljetovališta s velebnim kičastim hotelima i zanimacijom "za svakog ponešto" (irski pubovi, njemačke pivnice, talijanske cantinette). Mjesta poput Benalmadene ili Torremolinosa uz svu raskoš smještaja nikad neće imati dušu poput npr. Komiže, Primoštena, Hvara ili nama dvjema najdražih gorskokotarskih Fužina!
