utorak, 01.03.2016.

sjesti na macu ?

Ne, ne ! Nije to ono što ste na prvu pomislili ! Znam ja vas !
Pogotovo neke od vas.
Ovo je, vjerovali ili ne, jedan sasvim pristojan post o jednoj stolici.
Staroj stolici. I ružnoj, usudila bih se reći.



Ali, kako ja volim baš ovakve, stare i ružne stolice, nije bilo druge nego je dobro pošmirglati i obojati primerom,



pa bijelom bojom.



Nisam imala namjeru baviti se rubom sjedala, ali nekako, nije mi sjeo, pa sam odlučila malo pokitati neravnine.



Nakon sušenja, šmirglanja i bojenja, mogla sam se posvetiti jednoj nozi, koja je trebala priču zaokružiti i upotpuniti. Dakle, nogu sam obojala u narančasto, baš kakav je moj Bambo,



pa sam naokolo, s razmacima, zalijepila krep traku, a slobodne prostore obojala mixom bež, bronze i smeđe.



Kad se posušilo, skinula sam krep papir.



Što god vi o ovome mislili, ova noga stolice trebala bi predstavljati mačji rep !

Dakle, sjedalo ...
Motiv sam odabrala.



Premazala sam sliku fototransferom i zalijepila je na sjedalo.



Japanskom lopaticom istisnula sam zrak.
Da, da, ovo plavo se zove japanska lopatica.
A kad se slika posušila, što se dogodilo preko noći, polako sam vodom i prstima pogulila papir.



To mi je najzanimljiviji i najpipkaviji dio posla, jer nikada ne znam jel negdje zaostao kakav mjehurić zraka. Jedan mali je ostao. Tješim se da je mala greška znak ručnog rada.
Još bojanje rubova u bež boju i lakiranje.
Ta priča s lakiranjem kod fototransfera je baš onako ... obožavam kad prijeđem kistom preko motiva, a on zasjaji ! I točno se vidi razlika između lakiranog motiva i onog koji lak još nije vidio.



I, možete sjesti na macu.
Al se strpite da se osuši !