Marketing
sjesti na macu ?
Ne, ne ! Nije to ono što ste na prvu pomislili ! Znam ja vas !
Pogotovo neke od vas. 
Ovo je, vjerovali ili ne, jedan sasvim pristojan post o jednoj stolici.
Staroj stolici. I ružnoj, usudila bih se reći.
Ali, kako ja volim baš ovakve, stare i ružne stolice, nije bilo druge nego je dobro pošmirglati i obojati primerom,
pa bijelom bojom.
Nisam imala namjeru baviti se rubom sjedala, ali nekako, nije mi sjeo, pa sam odlučila malo pokitati neravnine.
Nakon sušenja, šmirglanja i bojenja, mogla sam se posvetiti jednoj nozi, koja je trebala priču zaokružiti i upotpuniti. Dakle, nogu sam obojala u narančasto, baš kakav je moj Bambo,
pa sam naokolo, s razmacima, zalijepila krep traku, a slobodne prostore obojala mixom bež, bronze i smeđe.
Kad se posušilo, skinula sam krep papir.
Što god vi o ovome mislili, ova noga stolice trebala bi predstavljati mačji rep !
Dakle, sjedalo ...
Motiv sam odabrala.
Premazala sam sliku fototransferom i zalijepila je na sjedalo.
Japanskom lopaticom istisnula sam zrak.
Da, da, ovo plavo se zove japanska lopatica.
A kad se slika posušila, što se dogodilo preko noći, polako sam vodom i prstima pogulila papir.
To mi je najzanimljiviji i najpipkaviji dio posla, jer nikada ne znam jel negdje zaostao kakav mjehurić zraka. Jedan mali je ostao. Tješim se da je mala greška znak ručnog rada.
Još bojanje rubova u bež boju i lakiranje.
Ta priča s lakiranjem kod fototransfera je baš onako ... obožavam kad prijeđem kistom preko motiva, a on zasjaji ! I točno se vidi razlika između lakiranog motiva i onog koji lak još nije vidio.
I, možete sjesti na macu.
Al se strpite da se osuši !
Post je objavljen 01.03.2016. u 07:25 sati.