sretno srce vuka

13.02.2012., ponedjeljak

Ustajem teško, polako

Ustajem teško, polako
Zima sa pahuljama snijega
U teškom stanju
Sa cipelama od leda
U malom šumarku
Razgrćem bjelinu
Kopam žlicom
Kao zatvorenik
Sa nakanom bijega
Mala je ta raka
Dovoljna za srce
Čovjeka

Umrlo je srce
Prepuno tuge zemaljskih dana
Vraćeno zemlji
Da ga lijeći
Vani je ostala samo duša
Usamljena, napuštena
Tijelo robota
Oštećenog od borbe
Sa vjetrenjačama*
Kreće prema odlagalištu metala

U knjigama
Daljine, ispunjene sjećanjima
Ostaje zapisana priča
Kako smo davno uspavani
U svijet snova
Zatočeni
Svo vrijeme
Tražeći sebe
Druge u sebi
Vjerujući
Da ćemo biti isti
Kao u davnim danima
Prije odlaska
Iz doma
Na put bez vračanja

Na tim putovanjima
Stvarali smo novi dom
Rušili
Misleći da slijedeći biti će bolji
Nedostignuto savršenstvo postanka
Vječno nesigurni i nesretni
U ispravnosti svoga djelovanja
Ograničeni prema sebi i drugima
Uvijek suzdržani i prevareni
Nepovjerenjem
Prema novim stvarima

A stvari su nam
Uzele živote
Oči smo vezali za ekrane
Kraj nas su bliski
Zajedno s nama umirali
Da bismo rasli
Kroz boli
Mijenjajući staru za novu kožu
Duša je ostala ista
Između stvarnosti sna
U postojanju zaborava

Život bez srca
Život mašine
Duša je negdje izvan toga
U tragovima
Njoj je svejedno
Prava ili umjetna stanica
Modul
Programa
Kojima je ugrađena nada
Sutra je novi dan za vjerovanje
Jednom će biti bolje
Kada ponovo iskopaš to srce
Sa zemaljskim snagama
Vrati ga u grudi
Jer oduzeto i je pravo izbora
Kad misliš da padaš
Padaš prema gore

*http://www.bnp.ba/site/index.php?option=com_content&task=view&id=153&Itemid=3

copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.