sretno srce vuka

11.02.2011., petak

Put prema dnu

Put prema dnu
Jedini dobar put
Probiješ dno
Ulaziš u svijet ispod nivoa
Vrhovi planinskih lanaca
Vrhovi početka
Elektricitet stvaranja
Podijele su cjelina
Priče ne postoje
Sve je kako treba
Taj proces smo zadržali
Stvarajući snove

Okusi samo podržavaju laž
Slatko
Čini
Zadovoljstvo
Jezika
I
Traži još
Pohlepa ega
Ovaj put
Pred ogledalima
Nazireš
Beskraj mogućnosti
Uporno tražiš
Film ne prestaje
Već se ne sjećaš početka

Na opuštenom peronu
Sjedi napušten čovjek
Čekajući
Milijune godina
Svjetlosnih brzina
Multipliciranih
U snivanju

Dogovor je davno postignut
On će imati
Plašt
Sa kapuljačom
Sjedit će na klupi
Boje oksidiranog bakra
Netremice gledajući
U točku stvaranje
Sve dok ti ne zakoračiš
Meko i nečujno
Kao u vrijeme davnina
Jastrebova sjena
Proletjet će komadićem neba
Na navedenoj klupi
Pokraj njega
S desne strane
Biti će jedna knjiga
Boje večernjeg horizonta

Ti znaš
Uz njega
Trebaš proći
Gledajući naprijed
Sagledavajući sebe
Na dva koraka
Zasvijetlit će slova
Na praznim koricama
Ispisujući tvoje ime
Taj tren
Biti će kao
Slow motion

Proletjet će slike
Vašeg djetinjstva
Negdje u daljini
U sredini dana
Bljesnut će zvijezda
Sva sjećanja
Biti će otpisana

Slijedeći korak
Korak kraj njega
U tvojim očima
Ostao je njegov osmjeh
Knjigu otvara
Mala oluja
Koja se igra oko klupe
Ilustracije
Lete u vis
Svaka slika je
Novo stvaranje
Novi svijet
Novi svemir
Novi otoci
Koji plove
Zvjezdanim morima

Promatrani
Postaju promatrači
Dijalog ne razumijevanja
Isti jezik
Koji ne rješava sukobe
Nervozni psihijatri
Svađa oko ladica
Koja kome pripada
Klinička istraživanje
Nitko ne izlazi
Ubijanje volje
Žetva straha
I sjetva nasilja

Zašto svi nisu jednako
U prosječeni
Nepostojanje
Tehnologije istine
Koriste inženjeri
Za spajanje
Ne spojivog
Priče o potrebama
Ignoriranje
Matrice
Obrazaca
Kinoteke
Déjŕ vu
Nemir spoznaje
Vrata koja se sama otvaraju
Prema tebi

Svjetlo te zagrli
Ponese
Unese kroz vrata
Hipnotičkog stanja
Programiranja
Jedan od tunela
U kući
Sa bezbroj soba
A svaka soba stvara nove sobe
Sobe sanjanja
Priče koje gledamo
Ne možemo mijenjati
Jer i to da mijenjaš priču
Već postoji
Snimljeno

Dat ti je privid izbora
Putnik si, samac
Koji putuje
Bez cilja
Bez smisla
Proživljavajući emocije
Doživljaje potaknute
Projekcijama vlastitog uma


Svijest na udaljenom dijelu
Jednaka je
Onoj ispred horizonta
Svaki dio sadrži
Sve detalje
Otvaranje i zatvaranje
Percepcije
Daje ti privid da stalno ulaziš u nove sobe
No vrata znaju
Da mijenjaju oblik
Boju
Postoje samo jedna vrata
Kroz koja ulaziš i izlaziš

Neizrečena
Želja
Razdvaja i spaja
U pripremi
Za ponovno rođenje
Kao izabrani
Kad te pitaju
Rista
A tko si ti

Izabrani
Izabrani
Jer sam se odabrah
Ovim putem proći
Ove patnje doseći
Sretne dane srca
Pjevajući
Plešući
Igrajući
U danima
Bez pameti
Ne znajući da
Brige postoje

Različit u istom
Isti u drugačijem
Bilo života
Je ritam kojim plešem

Pogleda Bog
Što je stvorio
Svi svjetovi
Manji od njegove zjenice
I gleda u daljinu
Duboko
Daleko
Ispruži ruku
Na dlanu mu
Plavi svijet
Plovi prema rubu
Slobodnog pada
Mladac
A tako
Umoran

Mahnu drugom
Rukom
Djeca mu priđoše
Pokaza im svijet na dlanu
Dvoje između njih
Orlovskih i zelenih
Očiju
Pogleda Majku
Čuše
Što govori
Usta ne otvara

Mili moji
Idite
Vratite
Igru
Majci Zemlji
Ocu nebeskom
Bez igre
Nema života

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.