sretno srce vuka
11.02.2011., petak
Put prema dnu
Put prema dnuJedini dobar put Probiješ dno Ulaziš u svijet ispod nivoa Vrhovi planinskih lanaca Vrhovi početka Elektricitet stvaranja Podijele su cjelina Priče ne postoje Sve je kako treba Taj proces smo zadržali Stvarajući snove Okusi samo podržavaju laž Slatko Čini Zadovoljstvo Jezika I Traži još Pohlepa ega Ovaj put Pred ogledalima Nazireš Beskraj mogućnosti Uporno tražiš Film ne prestaje Već se ne sjećaš početka Na opuštenom peronu Sjedi napušten čovjek Čekajući Milijune godina Svjetlosnih brzina Multipliciranih U snivanju Dogovor je davno postignut On će imati Plašt Sa kapuljačom Sjedit će na klupi Boje oksidiranog bakra Netremice gledajući U točku stvaranje Sve dok ti ne zakoračiš Meko i nečujno Kao u vrijeme davnina Jastrebova sjena Proletjet će komadićem neba Na navedenoj klupi Pokraj njega S desne strane Biti će jedna knjiga Boje večernjeg horizonta Ti znaš Uz njega Trebaš proći Gledajući naprijed Sagledavajući sebe Na dva koraka Zasvijetlit će slova Na praznim koricama Ispisujući tvoje ime Taj tren Biti će kao Slow motion Proletjet će slike Vašeg djetinjstva Negdje u daljini U sredini dana Bljesnut će zvijezda Sva sjećanja Biti će otpisana Slijedeći korak Korak kraj njega U tvojim očima Ostao je njegov osmjeh Knjigu otvara Mala oluja Koja se igra oko klupe Ilustracije Lete u vis Svaka slika je Novo stvaranje Novi svijet Novi svemir Novi otoci Koji plove Zvjezdanim morima Promatrani Postaju promatrači Dijalog ne razumijevanja Isti jezik Koji ne rješava sukobe Nervozni psihijatri Svađa oko ladica Koja kome pripada Klinička istraživanje Nitko ne izlazi Ubijanje volje Žetva straha I sjetva nasilja Zašto svi nisu jednako U prosječeni Nepostojanje Tehnologije istine Koriste inženjeri Za spajanje Ne spojivog Priče o potrebama Ignoriranje Matrice Obrazaca Kinoteke Déjŕ vu Nemir spoznaje Vrata koja se sama otvaraju Prema tebi Svjetlo te zagrli Ponese Unese kroz vrata Hipnotičkog stanja Programiranja Jedan od tunela U kući Sa bezbroj soba A svaka soba stvara nove sobe Sobe sanjanja Priče koje gledamo Ne možemo mijenjati Jer i to da mijenjaš priču Već postoji Snimljeno Dat ti je privid izbora Putnik si, samac Koji putuje Bez cilja Bez smisla Proživljavajući emocije Doživljaje potaknute Projekcijama vlastitog uma Svijest na udaljenom dijelu Jednaka je Onoj ispred horizonta Svaki dio sadrži Sve detalje Otvaranje i zatvaranje Percepcije Daje ti privid da stalno ulaziš u nove sobe No vrata znaju Da mijenjaju oblik Boju Postoje samo jedna vrata Kroz koja ulaziš i izlaziš Neizrečena Želja Razdvaja i spaja U pripremi Za ponovno rođenje Kao izabrani Kad te pitaju Rista A tko si ti Izabrani Izabrani Jer sam se odabrah Ovim putem proći Ove patnje doseći Sretne dane srca Pjevajući Plešući Igrajući U danima Bez pameti Ne znajući da Brige postoje Različit u istom Isti u drugačijem Bilo života Je ritam kojim plešem Pogleda Bog Što je stvorio Svi svjetovi Manji od njegove zjenice I gleda u daljinu Duboko Daleko Ispruži ruku Na dlanu mu Plavi svijet Plovi prema rubu Slobodnog pada Mladac A tako Umoran Mahnu drugom Rukom Djeca mu priđoše Pokaza im svijet na dlanu Dvoje između njih Orlovskih i zelenih Očiju Pogleda Majku Čuše Što govori Usta ne otvara Mili moji Idite Vratite Igru Majci Zemlji Ocu nebeskom Bez igre Nema života copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |

Put prema dnu