sretno srce vuka

12.11.2010., petak

Odlazim

Odlazim
Jer dolazi takvo vrijeme
Nikad neću otići
Postajem nevidljiv
Ni sjena mojeg kaputa
Vidjeti se neće
Stvari koje se neprekidno raspadaju
Treba otpustiti

One same
Kao brod sa puno slabih mjesta
Tonu
Nestaju sa ulica
I tvojih putova
Da me ne sretneš
Da te ne prepoznaju
I da ne moraš reći
Taj čovjek
Meni ne poznat nije

Ni groba imati neću
Izgorjet ću u vatri zore
Goreći
Kako bih dao svjetlo danu
Kao da nikad
Mene
Bilo nije

Sve će izgledati
Kao loš i nedovršen roman
Koji ćeš maknuti sa svojih polica
Sve će prekriti
Tama patine
Prašina zaboravljenih stvari
Ništa ostalo nije

Potonuli brod netko pronađe
Na koji način
Nešto
Što bilo nije
Što šuti
Ni u mislima ne izgovarajući tvoje ime

Ne tražim više rime
Ritam i melodije
Za pjesme o tebi
Šutnja
Tišina

Kad me budu mučili
I zadnje dijelove tijela
Komadali
Neću im priznati
Tvoje ime

Pantomimom
Pričati priču o pajacu
Na žici
Na koncu
Na kraju priče
Pred djecom u krugu
Poklon do zemlje
Dok oči
Lutke
Gledaju
Vrh cipele tvoje
Nečujni vrisak
Držača križa i žice
Ja tebe neću
Ali molim te
Ti meni zaboravi ime

Izbriši kredu sa ploče
Gdje su rečenice dubine
Emocije
Pjesme u skici

Neka su mirne misli tvoje
I srce neka se smije
Neka sve bude
Kao da ništa ni počelo nije

Moja draga
Uzeo sam tvoju tugu
Koliko ukrasti se moglo
Svoju šutnju
Tvoju tišinu

U kinu sjediš
Gledaš taj usporeni film
Vidiš namjere
Nakane
Skrivene stvari
Koje promakle su neprimjetno prije

Padaš prema dnu
Jedini dobar put
I probijaš dno
Ulaziš u svijet ispod vode
Tu sve počinje
Naboji elektriciteta
Stvaranja
Podijele su još uvijek cjelina

Priče još neispisane
Sve je kako treba
Taj proces zadržan je
Za stvaranje snova
Slatkoća života
Podržava laž
Čineći brzo zadovoljstvo
Zadovoljnog nepca
Pohlepu ega
Ovaj put
Daješ mu ime
Beskrajne mogućnosti

Uporno tražiš
Dok se odmotava
Slika za slikom
Igranog filma

Na peronu
Opustjelom
Sjedi čovjek
Ili sličan mu lik
Svjetluca u tami
Skoro nevidljiv u danu
Čeka
Već tisuće godina
Da ispuni dogovor

Plašt je satkan
Od materije zvijezda
Kapuljača na leđima
Klupa boje
Oksidiranog bakra
Zidovi požutjeli
Od naslaga
Pustinjske prašine
Zagledan u daljine

Tada dolaziš
Koračaš meko
Nečujno
Kao u davno vrijeme
Jastreb kruži ispod litica planine

Na klupi
Kraj njega
Knjiga
Boje večernjeg horizonta

Ti znaš
Pored njega treba proći
Gledaš pred sebe
Vizija je jasna
Stvara cestu ispred tebe

Dva koraka do njega
Zasvjetluca knjiga
Na praznim koricama
Slažu se slova
Ispisuje se tvoje ime

Taj tren
Usporeno vrijeme
Prolete slike
Djetinjstva
Vas dvoje
Daleko u sredini dana
Sva sjećanja u jednom

Slijedeći korak
On već ostaje iza tebe
Tvoje oči
Njegovim osmjehom se smiju

Raspada se knjiga
Stranice postaju slike
Što su dalje od tebe
Postaju sve veće
Stvarajući novi svijet
Novi svemir
Svemir bez rime

Ti znaš
To je ljubav
Što prati svaki tvoj odabir
Novo sazvježđe
Ima tvoje zemaljsko ime


Copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.