sretno srce vuka
21.03.2010., nedjelja
Možda je suza kljuć
Možda je suza kljućIzmeđu nesvijeta i svijeta Možda programi na kraju Zaplaću Možda sve što je bilo koji oblik života Postane ljudskom rasom Između neba i zvijezda Kad više ne postoji Ni ruka Ni misao Kada ostane osjćaj mira i tišine Zašto volimo rijeći Što kroz njih pokušavamo dokućiti Kroz sebe govorimo o životu A mi smo život Bez nas ga nema Kao što nema ni smrti uma Dok se igra rasplamsava Poglavice plemena Hodaju prerijom U pratnji vukova Mir Ljetne kiše Kad prašina polegne po stazama Put lovaca koji love sebe U drugim izgledima Sve pjesme Pretvorene u jednu Sve slike na jednom obzoru Horizontu kaosa Gdje se ništa ne sudara I sve ima svoju putanju Sjedim I pišem Drugi dio mene Trči uz planinske potoke Penjući se u prastare krošnje sjećanja Sa vrha krošnje Odlazim među zvijezde I znam da nisam podijeljen Jer sve je cjelina Sa vlastitim ritmom Kao ples bijelih pahulja Dok Poglavica Vučja Šapa Putuje u srcu oluje Svi bi htjeli sresti čarobnjaka A kad on dođe I pojavi se u rano jutro u tvom ogledalu Zastane dah hrabrosti Jer strah počinje nestajati I pitaš se Tko je ovo Zar sam to ja Imam moć stvaranja Moje je srce Nepresušni izvor istine koja je ljubav i svijest bez granica Razmiće zastor iluzije Sjećam se davno je bilo Kada sam spušten na Zemlju U šumarku Ispod proplanka Ležao je povrijeđeni vuk Priđoh mu jer Čuh ga kako kaže Pomozi mi Izvadih mu trn iz šape I on se iscjeli Svjetlucave oči sumraka Priđoše k nama I dadoše mi ime A nebo nije postojalo Samo Boje u plesu stvaranja I zadnji dio na kraju filma Kad već pale se svijetla I publika se budi Donosi poruku BEZ UVJETA Povezjući Sva srca Sjećam se Bilo je to prije iluzije ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
