spookie dizajn

htjelo se napisati post.
al' je vrijeme tako kakano, da su misli jednostavno otplovile nizvodno.

pokraj male nešto žvrgolji.
konstatno već cijele dvije minute.
odaziva se na ime dobrohotni.
jeste li ikada imali nasušnu želju pustiti vodu i njome otplaviti neke osobe?
jeste?
e onda znate kak' je ta potreba nekad jaka.
posebno sad.
( dobrohotni nije po prirodi žvrgeljav. to ga ćopi samo kad je kišno vani. kišuljilo je i kad se rodio. pa je sad za cijeli život osuđen da na takvo vrijeme bude blesav)
kako nema nikoga pokraj nas, peso je već dobio porciju ludila, i sad je mala na redu.
doš'o medo pokupit' harač.
u žifcima.
srećom, medo ima praznu tibicu, pa se odgegao u kuhinju u potragu za papicom.
mala je spašena, barem na neko vrijeme.
( eto ga, dojedrio je opet, s tacnom punom kolača...bar će mu usta biti začepljena neko
vrijeme )

ima omiljena serija danas. stažist.
ne u tako sitne sate, pa se možda i dočeka s oba oka otvorena.
premda, mora se priznati, pomisao ma topli krevetac, i nije tako loš izbor.

mala ide vidjeti kam bude kocka opala.
do čitanja...

pe- es ...
mala je s užitkom okrenula posljednju stranu knjige...

i proletjela subotičica.

k'o ptičica na plavetnome nebu brzo

mala je radila.
pričala na teljefon, slala faksove, malo surfala, zgotivljavala nezgotivljeno ...

a onda je prešla u grad.

prvo propustivši šugave, vruće trajvane, uvalila se u onaj s klimom.
do trga je ipak podosta jahanja.
pametna mala imala je knjigu pod rukom, da ne baca vrijeme uzalud.
( I DA DA DA, MALA SE MORA POHVALITI, DOČEPALA SE NAJFRIŠKIJEG PAVLIČIĆA, TEK IZIŠLOG IZ TISKA, JOŠ VRUĆEG, MIRISNOG ...... nek' mi normalni ljudi ne zamjere, a oni koji su prošli post o knjigama i velikoj ljubavi prema dotičnome autoru, sigurno će se nasmiješiti i biti sretni zbog male.. )

pa je mala čituljila kojih dvadesetak minuta na toploj stanici i s užitkom se zatim uvalila na tramvajevo lagano klimirano sjedalo nakon toga.
dvajst minuta drmuckanja prošlo je k'o od šale.

vlada nova pošast u gradu – tramvajski svirači. harmonika. i svi s istim repertoarom. mala ih je nabrojala šestero na tri stanice. idu u parovima. čuvajte se. dosade nakon nekog vremena. no, svejedno, mala je udijelila. mala je dobrica.

bila je već kasnija subota, pa su dućkasi bili zaprti. šteta. mala se baš namjerila smucati oko polica. možda i nekaj pazariti.
( OPET JE DOBILA NEKAJ PARA...NIJE TO LOŠE, KAJ NE, SVAKO MALO NEKA PINKA – VALJDA OTUDA LJUBAV PREMA POSLU .. )

trebalo se čekati dobrohotnog, pa se sjelo, a gdje bi drugdje, nego u tkalču.
da se malo napasu oči i razgali duša.
te nasmije od srca.

što valja spomenuti od viđenog?

- pa ovako, najprvo scena iz meksičkih sapunjara: mladenka u kompletiću koja piči ilicom zajedno s mladoženjom te natuca engleski, a iza njih dvije tetke u oblekama hablaju espanjol
( prilično zanimljiv prizor)
- kupčec japanera u trećoj životnoj dobi, na čelu s veselom tetom vodilicom, koja je sveudilj mahala štapom koji je na vrhu imao zvjezdicu ( ili tome sl. tvorbu ), te ih tako skupljala kad su se spuštali skalinskom - ne treba ni spominjati da se škljocanje fotića čulo sve do črnomerca
- školska kolegica iz srednje, sadašnja doktorica medicine, u veselom lepršavom roza vrištećem kompletiću i s peticama od ( odoka ) osam cm – da ju znate u kontekstu, sve bi vam bilo jasno, ovako se samo mala i njena nataša mogu od srca razveseliti viđenom ... jedva se čeka malo trača..
- jedne predivne plave oči na glavi mladca od kojih šesnaestak ljeta
- jedan zanimljiv primjerak muškog roda koji bi trebalo provjeriti da li i u ostatku koji dolazi u kompletu odgovara viđenom ( kod nekih muškinjara ponekad je sve super, sve do trena dok ne progovore – mala se uvijek sjeti bobana ... srce, budi mi lijep, ali šuti, molim te.. )
- pa onda špeka, špeka, špeka preko rubova hlača, celutit sveudilj ( ma zar još uvijek ima primjeraka ljudskog roda koji nisu čuli da se izumilo ogledalo, ona prozirna stvar koja te ogleda u njemu?! živjela samosvesnost u hrvata ), moda koja stoji loše, nešto one koja stoji nešto bolje, cipelice, suknjice, majičice, pupkovi, trendovi, razmažena dječica, nešto poznatih njuški ... suma sumarum, mala je napunila baterije

no, prije no što je mogla zaokružiti dan, nečim je bila osupnuta : naime, nasred trga, usred manduševca, jedna je majka ( !?! ) kupala dijete, golo, golcato. a temperatura vode u njemu nije baš za kupanje. posebno za dječicu od samo koje godine. možda za naljoskane maturante, ali nikako za tako mala stvorenja.
možda bi majku trebalo privesti na kakav socijalno – informativni razgovor ... tko zna ...

s dobrohotnim se čvenknula u prolazu, jer je shvatila da je mrtva umorna, i da bi bilo lijepo otići domeka.
pa je i otišla tamo.
usput je malo skrenula u dućkas, onak', za gušt.

i za end of d dej, mala sjedi za kompom, gušta slatkač i čeka plavce.

uživajte u ostatku vikenda djeco ...

da čovjek ne povjeruje.
ali i to se događa.

ispočetka...

mala jučer nije bila na jednom od poslova.
onom perspektivnijem.
jutarnjem.
zašto?
pa, da ne lažemo, nije joj se baš išlo.
posebno kad je pogledala kroz prozor.
a znala je unaprijed da je osuđena da taj dan bude tehnološki višak.
zbog manjka oruđa za rad.
fali computer.
pa bi eventualno kuhala kavu i zvjerala kolegama preko ramena dok rade.
i tak je ona ostala doma pajkiti.
fino ušuškana u poplon s jastukom na glavi.
( nakon što je pospremila stan, prošetala pesa, napravila dobrohotnome i sebi zdravi doručak... )
baš joj je trebalo malo sna.

kolegama je smsala da nije baš ok.
( što se kasnije pokazalo i sasvim točno, jer je nadošla migrena pospješena norcima s fućkaljkama pod prozorom,te mučnina i slabost kao vjerne pratilice -kaj ti je moćna stvar ta autosugestija... )

kad su peso i ona malo ubili oko, te se prokljuvili oko 11,mala je nastavila s domaćinskim aktivnostima tipa plac, kuhanje, pranje suđa i ostale žemske pizdarije.

zatim nastavak šljake, one popodnevne.

a onda, zove kolega..
" jesi li možda napravila ono..? jel' možebitno gotovo ovo..? gdje su podaci o..? razmišljaš li o onim tablicama.. ?!! "

šljas! k'o pljuska iz vedra neba drito maloj posred lica....
( budimo načisto, nije mala sve to trebala napraviti, pa je bila lijena i zaboravila, to su sve zadaci u tijeku, ali kad nemaš vremena, ne ide to sve u isto vrijeme jednakom brzinom.. )

mala se smrzla ko pimpek na vjetru.

i sad, pazite ovo....
ovo se ne događa svakome...

maloj je bilo žao što nije otišla na posao.
proradila grižnja savjesti.
(mala ne laže, prestala je s tim prije kojih pet-šest godina; čak ni za najbanalniju laž mala više nema potreba)

maloj je posao falio .

recite mi, kako je to moguće?

fina slobodna subotica.
bilo bi lijepo kad bi i u budućnosti mala mogla imati subotnu slobodnjaču.
to bi joj baš feš došlo u njenom pretrpanom skedžual-u.
sredila bi si kućicu svoju slobodicu, odspavala pet minuta dulje, popila svoju prvu neškaficu tek oko pola podneva...

baš je danas nekak i bilo sve po navedenome planu.
( jedino je peso malo pobrljavio dizanac, jer se počeo joguniti već prije osam. a i dobrohotni je radio, pa se moralo aufštenati prije zamišljene ure )
pa je mala krenula na usisavač, pa na moču, pa je usput dohvatila i par prozora, i onak' ih, na brzinu, i oprala. da nisu tak musavi. pa da se niš ne vidi van na tak sunčani dan. kajgod.

dobrohotni je imao dva termina za povrat s posla, a sve je ovisilo o jednome čoeku.
i taj je čovo, afkors, zajebal.
pa se mali kasnije od željenog povratit trebal.

a mala je trebala nekaj skrčkati do njegova povratka.
a zna se kakovo je stanje u fridgu na kraju tjedna.
isto tako je nepisano pravilo da se plac vikendom IZBJEGAVA k'o selo kužno.
i tako je, opet, mala uporabiti maštu svoju trebala.

pa je krenula.
slijedi recepat male za persone dvije koji se njoj jako svidio jest:
( sve se pojelo, he he he ... )

daklemn, ovako;

- 4 tikvice narezati na tanke, kratke ploške i prepržiti na tavi uz dodatak malo ulja ( da tava ne zagori ), sve dok nisu smećkaste - ( ako se ima roštilj pri ruci, još bolje ) - posoliti i počilati ( dodati čilija u prahu ) -
- 2 paprike podvrgnuti istome tretmanu - njih samo malo posoliti i popapriti te natopiti maslinovim uljem-
- 4 mrkve naribati na tanke ploške i skuhati - ohlađene zamiješati sa svježim sirem i vrhnjem, te dodati malo maslaca u smjesu -
- 2 velika luka narezati na tanke listiće, dodati im đumbira u prahu, malo soli, te ih prepržiti na tavi uz malo ulja sve dok lagano ne posmeđe -
- 5 komuški češnjaka narezati na tanke ploškice -
- sjemenke lana i kima ( kamin, kumin ) lagano prepržiti na tavi ( obratiti pozornost jer sjemenke puckaju i iskaču iz tave! ) - dobro posoliti -
- 6 krumpira srednje veličine narezati na kriške i skuhati- dodati im kopra, malo posoliti i promiješati -
- 4 paradajza narezati na komadiće

zatim slijedi nizanje:

- prvi red - kuhani krumpir ( zamiješati s vrhnjem, da bude više kašasto )
- drugi red - paprika - naslagati jedne do drugih
- treći red - paradajz -
- četvrti red- tikvice
- peti red - sjemenke lana i kima- ravnomjerno rasporediti po tikvicama
- šesti red -ostatak krumpira
- završni sloj - smjesa mrkvice, sira i vrhnja
- na taj kupčec lagano nasniježiti parmezan ili koji drugi sir po volji.
- sve skupa tutnuti u mikrovalnu ( u nedostatku pećnice ) i odvrtjeti po koji krug.

mala vam želi

danas smo kratki s vremenom; radi se, afkors, ima puno toga za napraviti, pa se ne zna gdje je početak klupka.

jučerašnji dan je bio zatišje pred buru, srećom, samo meteorološki.
dobrohotni je pravi pokazatelj stanja u atmosferi.
kad je lud i hihiotav, mijenja se u kišu.
i bio je; da bio, još uvijek jest'.
a ja zaboravila prozor u kuhinji. zatvoriti.
nadam se da neće olujno bit'.

gdje rade kolege šuftovi s godine, pitate se možda?
oni koji su skakali u jasle bojeć' se konja.
oni koji nisu bili na pola vježbi, a o predavanjima da i ne govorimo.

oni koji su uzimali ispite u kompletima.
e, a gdje bi drugdje nego tamo gdje ih najmanje treba.
ja otkrila jedan takav primjerak što radi kao stručni savjetnik za upravno-pravne poslove na vrlo istaknutom mjestu.
srećom, prije toga sam popila prvojutarnji neškafe.
inače bi me strrefilo već za dobro jutro.
ovako me samo malo zamučilo u želucu, iq mi se snizio za zeru, temperatura spustila za par stupnjeva, a samopouzdanje načas krenulo ka preispitivanju...

i sad nek' ja vrijedno radim, trudim se, strepim, učim, završavam faks...
ach, idem gutnut neš-a malo, da me prođe zlovolja...

ili još bolje, idem nekaj radit' da se mozak zabavlja pametnijim stvarima...
fino uz plavi radio i retrospektivu eurovizijskih uspešnica....

dobar vam radni dan mala želi...

nakon stotinu godina neprisilne apstinencije, mala se zalijala.
pivicom.
i to ne kaj god količinom.
neee, mala si je popila litricu.
skoro pa od šuba.
no, nije bash na eks, više je bilo pravilno raspoređeno na period od nekih četiri sata.
već se poprilično zaboravilo kako je to kad se svijet oko tebe zavrti.
a ti si središte sunčevog sustava.
najednom i sasvim bez upozorenja.
coool...
bili su na nekom malom partiju sa nekih dvadesetak ( relativno nepoznatih ili izblijedjelih faca i osobenosti ) likova.
takozvani parti iseljenja te preseljenja jedne od frendica.
( ni za jedno od navedenih se ne zna kad će, ali frendica se osjetila zrelom za obje stvari, pa je to željela podijeliti s najbližim prijateljima ; lijepo od nje, nije li.? )
mala se ne sjeća kad se tako kasno vraćala kućici svojoj...
srećom, tutačem, a ne vrlo prevrtljivim gradskim zetom.
i sve je bilo ok, sve dok nisu došli doma.
ne, nije bilo ni mučnine, ni pokajanja, čak ni rigoleta ( hm, čudno.. ).
fijasko je uslijedio kad si je mala ugledala svoje noge.
ličilo je na elefantijazu.
samo lociranu na dio noge blisko vezan za tlo.
mala je imala jako naotečena stopala.
i vrlo se uplašila zbog te utvrđene činjenice.
jer, nije se maloj baš za zekat s njenom dijagnozom...
jutro je, srećom, osvanulo s normalnim stopalima.
i blješteće crvenim svjetlom z a malu.
nema više takove zajebancije.

-

a

ove male ranojutarnje aktivnosti vrlo lako mogu prijeći i u naviku.
tako je to kad radiš.
da, tako je to, rekla bi jedna od mojih frendica, vidjeti ćeš kad ćeš raditi za ozbiljno.
kao da već do tada nisam imala crnoga radnoga staža na grbači.
pa kaj je tako jako bitno kaj piše u radnoj knjižici? ma koja kukavna penzija da joj se nadam? tko zna kam ću sutra, a kamoli do penzije ... ma ljudi, ne budite smiješni, sad je vrijeme za radovanje, sad!
da, eto, radim, od jutra. i opet.
i ma što ti rekla o tome, nije mi teško.
nije mi teško jer ja volim i hoću raditi, ali pod svojim uvjetima.
i znala sam da će to jednom sigurno biti tako.
i da ću moći doći na posao u trapericama.
i s ludom frizurom.
i raznobojnim noktima.
i dokazala sam to.
jer našla sam nekoga kome je bitno ono što i kako radim.
eto, radim, i nitko me ne pita kako sam obučena i kakve su mi boje tangice.
i nitko me ne tjera da radim ono što neću.
i ne popuje mi neka zblajhuša sa završenim menadžerskim prekokrevetnonoćnim tečajem.
da, radim, i veselim se svakom novom radnom danu.
makar on bio i neplaćen.
al' neće dovijeka, sad treba stisnuti zube i raditi, raditi, raditi.
plodovi će doći malo poslije.
i bit' ću spremna ubirati...
( ah, kako fino grije ovaj radijator... )

mala vam želi dobar dan.
mala radi.
ona je na svome radnome mjestu.
svi je ostaviše.
ostade sama.
s kompom.
i printerom.
i kavicom.
i hrpetinom posla.
koji, ne da ne zna raditi, nego joj samo fali par mjeseci izobrazbe.
i korpa terminologije.
pomalo stručnih podataka.
i to bi bilo to.
pa sad, hajde mala da te vidimo na djelu.....




aPDEjT :



mala je odšljakala na jednom. poslu.
ispregledala hrpu desktopskih papira.
naispravljala se sitnih grešaka u tekstu.
nagledala se strategija razvoja.
sad ide doma.
kuhati ručak.
i šetati pesa.
pa onda na drugi pos'o.
ide malo čučati na bebama ( pozdrav bubimiru, ma gdje bio.. ).
ode mala sad na trajvana se taljigat'...

ApdeJt : ... subotaaa / nedjeljaaa ...

hvala svim ljudovima na dobrim vibracijama ... izgleda da ima nešto u toj priči sa pozitivnom energijom .... malo moje biće se vratilo kućici svojoj ... uplašeno, zaplašeno, preplašeno ... no, dobro je da je priča unatoč stravi s početka, ipak imala koliko-toliko sretan kraj ... kontrole su manje stresne od boravka u bolnici preko vikenda ( pitajte malu koliko je vikenda samu u životu svome provela po bolnicama, što u nas, što van lijepe naše... )

... danas se već nina veselo smije i gleda reklame .. :O))

danas ništa o maloj.

iako, ne da se ima toga za napisati, nego, kad bi se mala raspisala, ne bi bilo dosta mjesta na ovoj maloj zemaljskoj nam kugli, a kamoli papira za sve to.

danas će mala o ljubavi svojoj jedinoj.
( a neće ni o dobrohotnome )

danas će teta o ljubavi tetinoj.

ljubav je tetina u bolnici.

to predivno malo stvorenje, veselo i zaigrano, dok mala ovo piše, tumara po bolničkim hodnicima i guguće sekama u plavom.
eto, čak i kad se samo piše, suze idu same.
mala je jako tužna.
jako jako tužna.
njena mala nina jučer se igrala.
kuhačom.
i spotakla se.
i pala na kuhaču.
razderala je nepce ljubav tetina.
pa su ju hitno vozili na šivanje.
pa bockali.
pa uspavali.
pa šivali.
pa opet bockali.
mala je luda od brige i ljubavi.
a nemoćna.
seka i mama je uz njenu malu ninu.
da nije, nini bi srce malo njeno prepuklo, jer nikad nitko još nije vikao na nju kad je plakala,
( a tete u plavom jesu ), i nitko nije bio ljut na nju kad je tražila ljubav usred bolova ( a zločeste tete jesu i jesu ), i nikad još nije bila sama u krevetu.
ni sama u sobi kad se probudi.
živjela demokracija, kad se može bit' sa bebom u sobi za ciglih sto kunića na dan.
pa tko ne bi bio uz svoje dijete??
( kad se mala samo sjeti svojih godina provedenih po bolnicama ... eh, da joj je samo ponekad bio roditeljski zagrljaj kad se budila u sobama prepunim stranaca... )
.....
kaže seka i majka da je dijete danas dobro.
čak je i po prvi puta u životu uzelo žlicu i nahranilo se samo.
i vidjela je mala veliki osmijeh preko telefonske žice popodne danas.
njen veliki, široki djetinji, nevini osmijeh ustiju punih zubića.
a tek su joj godina i četiri mjeseca...

samo da sve bude u redu