spookie dizajn

ponedjeljak, 30.05.2005.

... limene trube duvaju...nedjeljom...o, zašto..











ne, to nikako nije moguće ...
ne mogu baš cijeli život otplaćivati dugove prošlih ...
kome sam se ja to tako jako zamjerila, da me kažnjava ovako okrutno ...

nije bilo dosta što su me reperi ubili, nije bilo dovoljno što su me jučer u san ponoćni uveli kindlica i company, ne, to nekome nije bila dovoljna kazna ...

mučenje se moralo nastaviti i u ovo nedjeljno jutro ( nedjelja = dan za odmor u normalnim društvima ), u koje sam pokušavala ući što bezbolnije i mirnije, i ako je to ikako moguće, sanjajući blaženo ovčice i ptičice ...

no, zašto bih ja imala normalno buđenje ...?
jer, ima li ičega ljepšeg od ustajanja uz predivno milozvučje LIMENE GLAZBE pod prozorom, koja veselo trčkara i razdragano puše u svoje trubice i lupa u svoje bubnjiće i udara u svoje činelice ...??
scena iz lošeg niskobudžetnog filma, pomislili ste ...?
da bar ...
ali neeeeee.....momci u plavim uniformama, surova stvarnost mojeg nedjeljnog vejkeninga !!!!!

najprije sam mislila da još sanjam, pa sam bunovno sjela u krevetu i provjerila sanjam li, tako da sam uštipnula psa ( koji mi je zorno dočarao kako se uistinu nalazim na javi ... da, boli me prst koji je služio provjeri ... )
onda sam pogledala teve, nesigurna u gašenje istog pri kraju jučerašnjeg programa ... ništa ... mrtav zgašen.
onda bacih pogled na komp ... niš ... pava i on.
pregled kazića utvrdio je isto stanje mrtvila ...
posljednja solucija bio je pogled kroz prozor ...
i kad tamo, gle, rješenje mojih dvojbi ... kolona muškića veselo stupa preko ceste u svojim svečanim uniformama i trupkajući u ritmu, veselo se igra svojim instrumentićima, dižući pola utrinskog radnog spavajućeg naroda na noge lagane nedjeljne...
dobrojutro luzeri, ustajanje, pol devet je, ak mi ne spavamo nebudete ni vi....

- 12:18 - .. par tvojih riječi .. (4) - Isprintaj - #