Splićanistika - dnevnik povratničke tuge

srijeda, 29.12.2010.

DON-DON! DON-DON-DON!

„I pametan čovjek i budala su jednako lukavi kad je u pitanju – samozavaravanje.“
(Marcel Giscombe)

„U gradu je najviše ljudi zaposleno u trgovini i usluzi. Dok se ne pokrene proizvodnja, neće ići nabolje. Mladi ljudi koji nemaju alternativu neka polako razmišljaju o povratku na sela ili otoke svojih roditelja, jer radit se mora!“
(Željko Kerum u božićnoj poslanici splićanima na Radio Rivi)

„I tako je (držeći časicu u podignutoj ruci) korigirao svoju zdravicu: U redu, onda dižem čašu ne u vaše zdravlje nego u zdravlje vašega roda, koji tako uspješno objedinjava bolje strane životinje i gore strane čovjeka.“
(Milan Kundera, „Smiješne ljubavi“)

Bili smo jednu subotu u Kuzme u Prvoboraca i Vuja nas je pita da oće li ko možda tic-tac za osvježit dah. Kuzma mu je reka: „Ajde, pederčino...“
Kako je došlo to da je tako teško sist za tipkovnicu i ukucat bar dvi-tri kartice teksta na zaista prebogat i hvaljen literarni konto „ST-ćanistike“? U kojem trenutku počinjemo gledati na vrijeme kao na neugodnog suputnika pogleda okrenutog prema unatrag, a za pola koraka uvijek ispred nas? Može li jedna nit, koja povezuje ono što smo bili, što jesmo i što tek trebamo biti u uzorak prozračan koliko i dirljiv, složen koliko i logičan, pritisnut čekanjem koliko i smirujući, baš poput one u paškoj čipki izaći na koncu sama i neprekinu... Okej, prije nego se ovo pretvori u „Škrinju“ punjenu Brankom Šeparović, red bi bio od Gere i redakcije „ST-ćanistike“ da slože svečane face i na svoj osobit način čestitaju Božić i Novu dviiljadeijedanajstu čitateljima ovog enormno dobrog bloga... Dakle, bahatima i zajedljivima, punima sebe i arogantnima, karakternoj stoki i šaljivcima, debelima, ostarjelima, seljačinama, upravi splitske banke, istočnjacima i Đuri Tomljenoviću kao i vama, dragi čitatelji, želimo čestit Božić i uspješnu Novu godinu par excellence!!!
A ja ću u ovu gluvu uru sist za komp i počet još jednu paku Civilizacije pet. Samo, s kojom nacijom zaigrat? S Astecima ili Irokezima? Ne, te divljake ne vidim u modernom dobu... Sa Francuzima? Pinku su mi ula-la... S Indijcima, Arapima ili Siamom? Neee, nije mi do azijske šporkice... A Amerikancima, Englezima? Njih ću prve zatrt sretnem li ih na mapi. Hmmm... Uzet ću Nijemce, ja kao kancelar Bismarck. Da, da, možda se ne vole smijat, al imaju jednu tehničku crtu priko mentaliteta koja mi se uvik sviđala. A evo šta piše od pogodnosti koje idu uz njih: „Furor teutonicus“ a to je da kad napadneš barbarsko uporište postoji 50 postotna vjerojatnost da će oni preć na tvoju stranu plus od posebnih jedinica imaš „landsknecht“ kopljanike i panzer tenkove. Nije loše, prvo ću razvijat znanost i kulturu, a onda kad se osjetim dovoljno sofisticiran idem u rat! Jawohl!

- 04:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.