|
On ce znati.....
Have I told you lately that I love you
Have I told you there’s no one else above you
Fill my heart with gladness
Take away all my sadness
Ease my troubles that’s what you do
For the morning sun in all it’s glory
Greets the day with hope and comfort too
You fill my life with laughter
And somehow you make it better
Ease my troubles that’s what you do
There’s a love that’s divine
And it’s yours and it’s mine like the sun
And at the end of the day
We should give thanks and pray
To the one, to the one
Moondance
Well, it's a marvelous night for a Moondance
With the stars up above in your eyes
A fantabulous night to make romance
'Neath the cover of October skies
And all the leaves on the trees are falling
To the sound of the breezes that blow
And I'm trying to please to the calling
Of your heart-strings that play soft and low
And all the night's magic seems to whisper and hush
And all the soft moonlight seems to shine in your blush
|
SPACEODDITY
29.03.2005., utorak
IGRANJE BOGOVA
Eto, prosurfala sam po forumima, bacila neki komentar u vezi slucaja terry-koja jadna vegetira vec 15 godina i kojoj je sud, na zahtjev njenog supruga, odobrio eutanaziju ukidanjem hrane....ako sam dobro pobrala i ne znam sta da mislim....kad idem prihvatiti tu odluku, naidjem na 1000 pitanja, kad idem davati protuargumente, skocim sebi u usta, dakle jedino mogu zakljuciti da je lako govoriti iz vlastite perspektive, kad bih ja bila na njenom mjestu, odmah bi dala da mi iskljuce aparate...ali sta ako ne bih bila u stanju, tad bi odluka bila na mojim bliznjima...nedaj Boze biti ikad u toj situaciji...i ko zna da li bi mi mozak toliko funkcionirao da bih bila svega svjesna, ali ne bih mogla nista reci-jer vegetiram, kako netko moze reci da ne cujem, ne vidim, ne postojim, kad je mozak i dalje misterija svijeta, pogotovo kad je rijec o kognitivnim sposobnostima, odgovor: Sto je dusa???
Nitko, ama, bas nitko nije dao odgovor na to, stoga ko smo mi da sudimo....
I tesko je dati konkretan odgovor, i kad su pitanja o abortusu, smrtnoj kazni-eto ona se primjenjuje u nekim drzavama SAD-a, ali problem se javio kad se uspostavilo da su nevini tako stradali, to je ionako produkt proslosti, jos iz Hamurabija- oko za oko, zub za zub....i opet se nalazim u klincu-da moga netko ubije, izmasakrira, joj sta bih ga ja prva metkom u celo-i eto, opet nemam konkretan odgovor....
I da li toliko suditi ili odobravati oduku suca u Terrinom slucaju? Nemam pojma, nisam kompetentna....eutanazija je dvojben problem, nosi sa sobom dobre i lose strane....kao i sve sto covjek stvori- nuklearna energija, jer je ekonomicnija, a s druge strane, i oruzje...i tako unedogled- uzas, zabolila me glava :-)))
|
28.03.2005., ponedjeljak
Nesto sasvim malo za danas....
Danas sam cijeli dan okupirana s nekom igricom na kompu, decko mi sizi....kaze da sam ovisnica, prolaze prvi dani odmora i uskoro ide back to reality...nadam se da cu uskoro dobit dobre klavijature....e to ce tek bit ovisnost :-)
Sad idem paziti necaka....netko i to mora....
Nemam bas neku inspiraciju ovih dana, mozak mi je na pashi, tv slabo gledam, nemam pojma sta se zbiva u svijetu, procitam na netu neke vijesti i to je to, i mogu reci da to uopce nije lose, nekad nisam mogla zamislit dan bez tv-a, a sad...zivo me se j...., ionako necu cuti nesto lijepog, jos cu se i izivcirati, jer ne mogu nis promijeniti, onda me to frustrira i kamo sve to vodi????
Prije su ljudi sjedili pred kaminom, citali poeziju, svirali i isli na spavanac kad i kokoshe :-)))
Danas piju tablete za spavanje, imaju cir na dvanaestercu i umiru u 40-im od mozdanog udara...
Uglavnom, idem ja sad na more krajem tjedna, u svoju rodnu grudu, malo dobit boje i ublazit podocnjake, svirat na svom prastarom pianinu, dok ne dobijem gore navedeno ;-)...pomalo se hvatat sljedeceg ispita, otici negdje na pijanku etc...pa cu valjda i imat stogod za pisat.....
|
27.03.2005., nedjelja
THROUGH MY WORDS
SRETAN USKRS SVIMA :-)
Dugo me nije bilo, jer sam malo hvatala zg zraka, onako zasluzeno...mogu reci da mi je bilo skroz zanimljivo prekjucer....odavno nisam osjetila takav adrenalin...otisli ja i decko kod nekog njegovog frenda, koji ima prostoriju za svirku..ludnica...spojili bubnjeve, gitaru, ja klavijature i raspalili ko neki profici,a prvi put smo se okupili...uletila neka spika da fakat pocnemo vjezbati..i tako sam uzela veliki zalogaj Dream Theater-a, "Through My Words"...e koji su to ludjaci...medjutim otkrila sam super software u kojem imam tablature svih bendova svijeta-ludnica....idem vjezbati...sad cu imat ispusni ventil svih mojih problema-yeeeeeeeeeee....ipak sam svirala klavir 10 godina, i nisam zahrdjala :-)))
Ma meni nije napeto da mi sad pocnemo ozbiljno svirati i da ostane na gustu-meni dusa na miru :-)
|
23.03.2005., srijeda
POLOZILA SAAAAAAAAAAAAAAAM !!!!!
Dakle, panici je kraj, konacno...bar ne do 5-og mjeseca, polozila sam ispit-carska trojka, i sad mogu cistiti dalje, jos 3 do diplome-uhhhhhhhhhhhhhhhhh
E, jucer sam 5 sati cekala na red, koja panika...prestrasno,,, ljudi su prevrcali knjige, a i ja, jer panika lako predje pogotovo jer sam bila jako nesigurna zbog pustih nabrajanja...medjutim, srecom dopala sam kod jedne profesorice koju ne zanimaju pusti brojevi, godine...vec samo povezivanje. I tako sam ja s njom mimo gradiva pricala o stavu studenata prema ispitima...zena je komentirala kako mi samo strebamo, da jako slabo povezujemo-ono opcenito, i ja sam rekla da je sustav takav-ko da sam neki predstavnik studentskog zbora, ja se navila, a ona me fakat slusala i potvrdjivala moje teze- Prvi put sam izrekla svoje misljenje,i to pred profesorom,i prvi put je nekog profesora to uopce zanimalo, tako da mi je ispit-od kojeg sam se istraumatizirala, ostao lijep osjecaj i sretno sjecanje...da su svi takvi, vec bih ja odavno diplomirala.
Naime, otkad god studiram, od nas se ocekuje memoriranje bezbroj glupih cinjenica, ne zahtjeva se znanje same biti materije koju obradjujemo-sto je zalosno, i nismo nauceni da nas netko za vrijeme ispita tjera ne neko extra razumijevanje, tu su losa predavanja etc.... I tako sam ja sve izlozila, pitala me jos jedno pitanje, onda odalamila index pecatom i ja otisla kuci-pjevajuci :-)
Eto, malo veseliji post, nego dosad ;-)
|
18.03.2005., petak
TREEEEEEEEEEMAAAAAAAAAAAAA!!!!!
Imam treeeeeeeeeeeeeeemu, pred ispit!!!!!
Mrzim taj osjecaj, nonstop sam doma, strebacim, i imam osjecaj da se ne micem s mrtve tocke....i ne vjerujem u ishod...a sto je najgore ako spusim, sto je, dakle, vrlo vjerojatno, nemam rok prije 5-og mjeseca....pa ja cu poludit. Bas gledam ovaj svoj blog, i vrvi od pesimizma, pa to nije zdravo za mladu osobu! Ubijaju me brojevi koje moram napamet znati, nekakvih 100 konvencija- jebeni sustav skolstva i selekcije! Sto je najgore, spava mi se, dan mi se sastoji:knjiga, hrana, cigaret-kava(brzinski) pa opet ucenje, eto malo si dam oduska da ispucam svoje frustracije tu...jer mi se cini kad sve napisem da koliko-toliko uspijem relativizirati stvari.
Nabila sam si toliki pressing da jedva disem... kad se sjetim tog odlaska u ranim satima u onu sivu zgraduskaru(meni je siva), brdo preplasenih faca i bahatih profesora, slabo mi je...
Katastrofa izgledam, kosa mi masna, apetit nikakav, volja me izdaje...najradije bih sve poslala u pm, izasla van i napila se ko deva- ne pamtim kad se jesam.
Nadam se da cu skoro poceti pisat nesto sto ce me razveseliti, a i one koji se usude posvetiti par minuta mom blogu...
|
17.03.2005., četvrtak
CROSSROADS
Danas me ceka opet ucenje i ucenje...sad kad bih trebala najvise stisnuti- ja gubim volju, tako svaki put i onda ne zavrsi dobro, a to je jace od mene... ubijaju me sitna slova, niti cviksi vise ne pomazu. Jucer sam se nasla s jednom frendicom koja je nedavno diplomirala, kolegica...rastegla ko ja fax, i bas smo pricale kako smo se promijenile, nekad smo bile vise za zezanciju, zabavu, a sad nam osmijeh rijetko krasi lice! Ne pamtim kad sam se od srca nasmijala...ne pamtim kad sam bila opustena, bezbrizna...i pitam se jel ovo sve meni potrebno. Pa zivot je kratak, zasto ga tako jadno potratiti, tko je taj koji je prvi postavio nekakva mjerila vrijednosti u drustvu, zasto se cijeli zivot svodi na rad-rad-rad, kad u tome rijetki uzivaju, mislim na plodove tog silnog rada! I kad se pogledam u buducnost, imam osjecaj da necu imat vremena osnovati obitelj, danas se sve svodi na nekakvo zrtvovanje, [B]ako ces zrtvovati neku karijeru- egzistencija je upitna, ako ces imat karijeru, obitelj ce patiti, ako kombiniras jedno s drugim, kvaliteta je upitna s obje strane..
Od nerada, ne mozes zivjeti, htjela bih putovati, vidjeti svijet iz druge perspektive, ali sjetim se jedne svoje frendice i njenog supruga- oboje rade ko manijaci, imaju super place, malo dijete i ne stignu nikamo otici, onda se zapitaju, sta ce mi silna lova kad ne mogu u njoj uzivati-jedan shopping to nece zadovoljiti, dan se svodi na: budjenje, vodjenje djeteta u vrtic, posao, povratak s posla, dignuti dijete iz vrtica, vecera, tv, spavanje, etc.... dodje dugoocekivani vikend- brdo neopeglane robe, brdo robe za pranje, stan zreo za ciscenje, odlazak na neku kavicu, kuhanje rucka, tv, spavanje....
I eto ja se grcim zavrsiti ovaj faks, za neku crkavicu od 3500 kn, zivjet cu ko podstanar ko zna koliko, cekat da postanem kreditno sposobna pa se uvalit u dugove, vagat kad cu imat dijete-jer to je nazalost luksuz postao-poserem se na demografsku politiku!!!
I tako ja polagano bivam demotivirana, jer ne mozes imat ovce i novce...a fuckin' life!!!!
I went down to the crossroads, fell down on my knees.
I went down to the crossroads, fell down on my knees.
Asked the lord above for mercy, save me if you please.
CROSSROADS LYRICS.....
|
16.03.2005., srijeda
TEST TROSTRUKOG KRITERIJA
U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji cijeni znanje.
Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu:
- Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?
- Stani malo - odgovori Sokrat. - Prije no što mi išta kažeš, želim
napraviti mali test. Zove se 'Test trostrukog kriterija'.
- Trostrukog kriterija?
- Upravo tako - nastavi Sokrat - prije nego što počneš pričati o mom
prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije.
Prvi kriterij je Istina. Jesi li potpuno siguran da je to što mi želiš reći
istina?
- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i...
- Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran je li to istina ili
nije. Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij Dobra. Je li to što želiš
reći o mom prijatelju, nešto dobro?
- Ne, naprotiv...
- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni
siguran je li to točno. Još uvijek možeš proći na testu, jer je ostao još
jedan kriterij, kriterij Koristi. Hoće li to što mi želiš reći o mom
prijatelju, biti meni korisno?
- Ne, ne baš.
- Pa - opet će Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro i
nije korisno, zašto bi mi to uopće rekao?
Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i cijenjena osoba stare Grčke.
To također objašnjava zašto nikad nije saznao da mu prijatelj jebe ženu. :-))
CRTICA O SOKRATU :-)
I JEDAN VIC NA BRZINU....:-)
Lezi Crnogorac u travi i vice na zenu
"Zenturacoo, a bog te ubio daj mi serum za zmije!"
Pita zena: "Da te nije ujela slucajno?
Crnogorac: "Nije, ali evo je ide."
|
KAKO UGODITI? NIKAKO!!
Uopce nisam danas planirala nista napisat, nekako mi se nije dalo...ali trenutno sam taaaaaaaaako ljuta da bih najradije pocela bacat stvari po stanu...jooooooooj kako "volim" kad me netko pita za misljenje, a onda se naljuti zbog toga....pa u piz.. materinu,ne valja kad lazem, ne valja kad sam iskrena...a opet ne mogu pregristi jezik pa da ostanem suzdrzana...bila to mana ili vrlina, ali u vecini situacija imam nesto za reci...jer ako presutim pocnem hiperventilirati, tad mi ni duboko disanje ne pomaze!!!! Bila sam ja prije tiha, pa su se ljudi oko mene na to navikli, pa kad bih bila tako isprovocirana, do te mjere, da konacno pokazem zube-izbila bi sranja!!! Sad sve kazem pa opet sranja...ok, znam ipak kad neke stvari treba presutiti, ali kad me se vec pita za misljenje-pucam bez sentisa, pa zar to nije zdravije za neki odnos???? Jos me doticna osoba izvrijedja, pa ja naravno uzvratim....a bas sam mislila lijepo na spavanac....ionako sam ucila sve dosad, pa sam zivcana i od toga....
DON'T LOOK BACK IN ANGER...
|
15.03.2005., utorak
Za INTERMEZZO :-))
GLAZBENA TOP LISTA ZA OŽUJAK 2005.
1. Lažu, lažu me (Carla Del Ponte)
2. Pristao sam, bit ću sve što hoćeš (Ivo Sanader)
3. Teško mi je putovati (Ante Gotovina)
4. Obećanja (Carla Del Ponte)
5. Volio bih da si tu (Ivo Sanader)
6. Ja sam skitnica (A. Gotovina)
7. Čekala am kao žena (Carla Del Ponte)
8. Predaj se srce (Ivo Sanader)
9. Nitko nema dva života (Ante Gotovina)
10. Zašto praviš slona od mene (Carla Del Ponte)
11. Ma kog me boga za tebe pitaju (Ivo Sanader)
12. Ja volim samo sebe (Ante Gotovina)
13. Kad mi netko tebe spomene (Carla Del Ponte)
14. Putuj Evropo (Ivo Sanader)
15. Misli svatko da je meni lako (Ante Gotovina)
|
14.03.2005., ponedjeljak
BOLJE BITI PIJAN NEGO MLAD ;-)
E kako bih sad isla van, tako je suncano i cak nije hladno, dosta mi je ove zime i bezbroj robe tegliti na sebi, a najvise mrzim u takvom izdanju uci u tramvaje, koji opet toliko zagriju one stolice da mi se sve pregrije, I mean everything....
Kako ja tek znam biti isfrustrirana tim tramvajima, a nemam izbora, jer mi je to jedino prijevozno sredstvo na raspolaganju, a tek kontrole... Bilo je to prije mozda tjedan-dva, dok sam bila u zg....udjem ja tako u tram, ostancam kartu, kadli ono ne radi im aparat, vec mi nekako zamrlja kartu...ja promislim- ok, to je vas problem, i presjednem ja tako u sljedeci kad ono neki starkelja kontrolor, pita on mene kartu, a ja mu pruzim tu izmrljanu i pokusam mu objasniti sto se dogodilo...naime, nisam htjela ponovo kartu gurat u onaj sugavi aparat, jer koliko su oni paranoicni, jos bi me optuzili da sam tu nesto prepravljala- sto ne bi bio prvi put...a on meni na "ti"-jer ko sam to ja, obicna balavica-s upitom-jesam li to u skoli naucila....e, kad sam pop.z..la!!!!
Toliko sam se izderala na njega da je samo usutio, ma mislim se kad cu dozivjeti malo postovanja..., cijeli zivot nas odgajaju u duhu: "Postujte starije od sebe", uce nas persiranju etc....a ja sam nebrojeni broj puta osjetila samar upravo od starijih.... Moj zakljucak je da postovanje mora biti obostrano, a bogme vise sam nepostovanja osjetila od starijih osoba, ukljucujuci i profesore na faxu- a to je tek posebna prica.....
E sad cu si dati malo oduska....uglavnom, polagala sam tako jedan teski ispit, profa me mucio preko sat vremena, preznojila sam se na 101 nacin, a bila je zima.... I tako, u tijeku mog izlaganja, pokusavam ja s njim ostvariti eye-contact, jer volim ljude gledati u oci kad pricamo, kadli, njegov pogled nesto nize- totalno bezocno....mislilm da sam promijenila 1001 boju....kako je to bilo odvratno....znam da sam mahinalno povukla vestu prema sebi i onda je tek obratio pozornost na moje odgovaranje....uglavnom, rusio me, mozda sam i zasluzila, a opet sve je to subjektivno...
I ja se sad pitam, kome sam se mogla obratiti u pogledu tog ruznog iskustva, da ga tuzim??? A ne, onda bih nanizala sr.nj.a nad sr.anj.m, i to je problem koji me tu i tamo zna muciti!!!
Nije lako biti mlad, nemat nikakvu potporu i zastitu, danas na faxu, sutra na radnom mjestu...buduci da ne zivimo,sad cu bacit klisej, u pravnoj drzavi! Kako da sve ostalo funkcionira kad je sam vrh korumpiran....stoga mi je fax odavno prestao biti uzor, nije me obogatio nikakvim pozitivnim iskustvom, sve sto sam postigla, samo je zahvaljujuci vlastitoj samokontroli, i nekoj ko zna kako, pronadjenoj motivaciji.... Toliko bih toga htjela promijeniti i puna sam ideja, ali sva su mi vrata zatvorena, kao i svakoj mladoj osobi, a i nisam kcer nekog poznatog budzovana-sto mi zapravo i ne bi trebalo biti zao...ipak je meni najdraze da svojim trudom danas-sutra provalim kroz neka vrata....Ima li nade za nas??? Ima, naravno, ali tek kad se maknu oni koji jos zive u okovima proslosti, jer sve nas to baca u stoljece iza, a mlade tjera u "bijeli svijet"....
|
I wish I was a sailor.....
|
13.03.2005., nedjelja
"DAVLJENJE PITONA" ;-))))
Ah moram zabiljeziti jedan dogadjaj ovdje, koji uvijek rado prepricavam u sitnim satima :-)
Dakle, mjesto radnje- Zagreb, krizanje Vukovarske-Drziceve, vrijeme radnje- mislim 2001 ., ljeto( 6.mj), oko 00.00!
I tako sam ja taj dan, mislim da je bio normalan dan u tjednu, bila u kinu s frendicom I. na malo kasnijoj projekciji, mislim cak da je bio film Sve o mojoj majci, poslije smo lunjale po gradu, isle nesto pojesti, popile kava i kava-e koliko nas dvije mozemo lajati, da smo u zatvoru 25 godina u istoj celiji i da nas puste- rekle bi jedna drugoj- "E stara, nisam ti jos rekla..."
Uglavnom, ona je tad zivjela u N.Zg, a ja na Zitnjaku, zato sam i cekala tram na vec navedenom mjestu radnje :-)))
I tako ja cekam, vidim u daljini tram kako gmizi polako, mada imam neku dioptriju, nema nikog na stanici, a bogme ni automobila-malo horrovito, mislim prosao bi tu i tamo neki auto, ali bilo je sve u svemu nekako mracno i tiho...
I taman izvadim cigaret, da mi napravi drustvo u samoci, a mozda cu nekog s tim opeci ako zatreba nuzda, jer to mi je bilo jedino oruzje s kojim sam u tom momentu raspolagala...
Bas u tom mom svecanom paljenju cigarete, kraj mene, zaustavi se big red car....frajer provuce glavu kroz prozor i ono:" Curo, hej, trebas prijevoz???"
Ja se okrenem, a ono tip uredno jel te, "rukuje se s najboljim prijateljem"; "davi pitona",i to sve u 16...ja se sokirala, i ne znam sta cu, bjezat ne mogu, prvo-on ima auto, a ja cipele s vecom petom, mobitel tad nisam imala, i bas ko za vraga, nema nikog u blizini...povlacim ja taj dim, gorko u strahu, frajer jos mlati li ga mlati...promislim ja, idem se malo pomaknuti dalje od vrata njegovog automobila, jer mislim si, sta ako kreten naglo otvori vrata, povuce me, i bye bye....crna kronika....
On tako u trenu svoje ekstaze prozbori: Pa dobro curo, hoces uci ili ne, mislim, nemas se cega bojati, bit ce nam lijepo...."
Mislim se ja, hm....sad bih mu rekla: "Ma odi ti u 3 pm, majmune perverzni, idiote bolesni..."
Ali sutim ,ko ukopana, ko da mi se noge zalijepile za beton... Frajer jos ne odustaje...ja u sebi vicem:" Nek neko dodjeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, gdje fuckin' policija kad je trebas????"
Ma nisam luda ista reci, pa da ga jos isprovociram, da izvadi noz, pistolj, sta ja znam, je da sam gledala puno trilera, ali oni postoje i u pravom zivotu!!!
Tako frajer opet:" Udji u auto, ma steta da tako lijepe noge.."mislim jest da bi to bio kompliment da je upucen od normalne osobe, u tom momentu je to zvucalo prilicno ponizavajuce, dakle, "...steta da tako lijepe noge idu pjehe doma, udji vec jednom u auto, ti imas samo stavit noge na moja ramena i mijesati!"E sad sam vec bila luda, tram je bio bar stanicu jos udaljen, Boze kako u tim trenucima nista ne ide od ruke.... Konacno frajer, vec notorni desperado vikne: "Pa za lovu ako treba!"I ja naravno udjem...hehehehe, salim se, u tom trenu, konacno naidje neki drugi auto zbog kojeg je ovaj konacno morao kreniti, i pustit svog "najboljeg prijatelja" te primiti se volana....ah, hvala dragom Bogu!!!! Dosao je i taj tram, cak se i neki starcic pojavio na stanici, konacno okruzena ljudima....pomalo Twilight Zone....dakako tresla sam se ko prutic....dosla sam konacno doma, nazvala I., kad ona meni kaze da je nju neki frajer pratio sve do ulaza u stan...aaaaaaaaaaaaaaaaaaa
koja vecer....ubuduce smo imale dogovor, kad zaglibimo do kasno, spavamo jedna kod druge, tj, vracamo se skupa!!!! I tako bijase....
|
KAZNJENI HEDONIZAM I HAPPY END :-))))
Osvanula je nedjelja, vani kisa, teska depresija...
Sama sam, prijateljiica u zg, decko u zg, nemam s kim ni na kavu, a samoj mi se neda...
Trebala bih strebati, ali nekako danas nisam motivirana, ali nije da imam mogucnosti se prepustiti beskonacnom sanjarenju, buljenju u plafon, izjedanju cokolade dok mi ne pozli, gledanju filmova, slusanju muzike- ne mogu si priustiti takav luksuz... zapravo sam taj bonus ispucala...zato sam i puhnila 2 godine na faxu. U tom preiodu jednostavno nisam mogla ucit, koncentrirati se, naravno na to su utjecale i bitne promjene u mom zivotu... Kao da me ponovo uhvatio pubertet... Htjela sam izlaziti, upoznavati ljude, plesati, zabavljati se do jutra- mislim sta je u tome lose???
Bilo bi mi zao da nisam odlucila se malo opustiti dok sam bila mladja nego sad. Naime, dotad sam bila zarobljena u 6-godisnjoj vezi, koja je vukla svoje korijene iz srednje skole, i nakon prekida te veze ko da sam bila pustena s lanca :-)
Ali, naravno, zivot u takvom stilu nosio je i odredjene posljedice... U tom periodu-sad ce bit preko 3 godine tome, izlazila sam sa svoje 2 najbolje, i jos danas je tako, prijateljice... E koja su to luda vremena bila, bilo je suza, horrora, smijeha, svega,ooooo, bilo je uzbudljivo. Jedna od njih je bila idealna za privlacenje raznih ludjaka (uglavnom bezopasnih), s drugom sam izlazila na vise trendi mjesta, pa su tamo ludjaci bili nesto sofisticiraniji :-)
Uglavnom, posljedica,,, hm,,,, zapustila sam fax, iskoristavala financijski svoje roditelje koji su na temelju sasvim zdravog povjerenja, mislili da ja uredno polazem ispite, ucim etc...ali nista od tog nije bila istina- kad se sjetim kako sam samo bila egoisticna... i dan danas pokusavam donekle opravdati svoje postupke, mogu kriviti svoj emocionalni zivot, svoje roditelje-koji su radili uzasan pritisak na mene-necu u detalje...ali zapravo stvar je samo u preuzimanju odgovornosti. Kad su moji roditelji konacno saznali pravu istinu- sve se poput mozaika srusilo,a ja sam se nasla ispod dna na kojem sam vec prilicno dugo bila stalni gost... Reakcija je bila prestrasna, nisam znala sta ce biti...onda sam morala konacno odluciti sredit svoj zivot- sto nije bilo lako, uz obvezu da vratim povjerenje, a to nije nimalo zabavan zadatak- tako sam se obvezala!!!
S vremenom su roditelji oprostili- nikad nece zaboraviti, tu i tamo mi nedaju da ja zaboravim...ali tad sutim, nemam sta za reci u svoju obranu, ali da se istina nije saznala ko zna gdje bih ja danas bila, sigurno ne apsolventica, sigurno ne u sretnoj vezi i olaksane duse...
Zapravo, cijelo to vrijeme mog hedonizma, uvijek onako poput duha stajao je strah od posljedica-jer sam valjda znala da se istina uvijek otkrije, prije ili kasnije...I tako sam izvukla pouku, i "100 kg" sam laksa... Mislim iz ove sad perspektive da sam imala srecu, roditelje koji su mi dali second chance- sto potvrdjuje onu tezu o roditeljskoj ljubavi, ko ti nece oprostiti ako ne oni, doduse ima cijena koju jos placam.... morala sam se odreci zivota u zg, tako da sad putujem u zg na ispite, na neki nacin pati mi veza, ali vjerujem u ljubav, a i znam da cu se brzo vratiti....
Evo, vratila mi se motivacija za ucenje, idem se bacit na posao :-))))))
|
11.03.2005., petak
ZAVRSITI ZAPOCETO!!!!
Eto, psihicka priprema za ucenje...tako mi se neda, konacno je osvanuo manje hladni dan, a ja moram camiti u kuci i strebati i strebati.... Za 10 dana mi je ispit, i sto je najgore, ne znam hocu li ga stici spremiti...nikad kraja ovom faxu... Toliko puta sam se zapitala jesam li upisala pravi fax za mene- dakako rijec je o pravnom!!!! Pitam se imam li ja zeludac za to!
Naime nasla sam neku biljeznicu iz osnovne skole, ne znam kako je prezivjela sve ove godine u nekoj ladici u hodniku, uglavnom, prelistala ja nju, i nadjem neki sastav pod naslovom: Sto bih htjela bit kad odrastem???"...bio je to 8. razred, dakle, napisala sam da bih htjela studirat kemiju, farmaciju- u tom stilu! Citajuci to , moram priznat da sam se zapitala, uvijek sam briljirala u kemiji, znam da se profesorica u srednjoj uhvatila za glavu kad sam joj rekla da cu upisat pravni fax...i ja sam se otad nekoliko puta uhvatila za glavu... Ma u biti nije mi zao, ali rastegla sam taj studij, moji vrsnjaci su mahom diplomirali, rade, imaju obitelji...a ja jos pod roditeljskom paskom, i dobijam dzeparac za eventualne izlaske... da, mogla sam se lijepo zaposliti, ma radila sam ja, ali sam isto tako odlucila zavrsiti konacno studij...zavrsiti zapoceto.
I eto me tu, 4 ispita do kraja, a nikad kraja, jer svaki ispit koji padnem, baca me unatrag 2 mjeseca-jer su takvi rokovi, pomnozeno sa 4, uzas po najgorem scenariju. Jos imam mogucnost da se zaposlim u 9-om mjesecu kod nekog odvjetnika-ako diplomiram, ali to je realno impossible, Zasto???
Jer ovaj fax mora iscjediti jos love i love, nije im dosta, a meni ponestaje snage, bas pred kraj, koji bi trebao biti sladak, koji bi trebao izbrisati sve traume mog studiranja, al ne, on ga podebljava...
Znam da ima i gorih stvari od ovih koji me muce, ali eto, kazu ljudi svatko ima svoj kriz, moj je trenutno ovaj...ma ima jos tih stvari koje su mi pojele zivaca i zivaca-neovisno o faxu...
Mozda sam opsjednuta svim tim, jer zelim nesto konacno u svom zivotu konkretizirati, pa onda dalje u borbu za goli zivot.....
|
10.03.2005., četvrtak
VECERNJA MOLITVA
Danas, 'ko da se cijeli svijet
srusio bas na mene,
skupila sam sve probleme
kao neki otrovan cvijet...
I danas me ledja bole,
ruke mi se stapaju da nesto mole
Bole me i noge
strah me da od molitve te ne dobijem roge...
I pitam se kad je po zlu sve poslo
da li je ono sa mnom doslo...
Reci mi, dragi Boze, da li da okrenem obraz drugi
te da oprostim sve i nastavim zivjet u vjecitoj tugi
Il da i ja ponos sacuvam do kraja,
to mi sada dusa zbraja i zbraja.
Kad san mi prodje, voljela bih Boze, da mi odgovor dodje,
jer treba mi snage jer sve rijeci koje mislim reci
cine se preblage...
I daj mi Boze barem malo mudrosti tvoje,
jer dosta mi je da drugi, umjesto mene, moju sudbu kroje...
|
Za njega....
Odlucila sam danas zaplivat na pucinu
I pogledat ravno u oci tu neizbjeznu sudbinu...
Samo cu zaklopiti oci
I val ce biti moj glas,
More ce biti moje srce,
Zvjezdana noc, jedini spas.
Pogled na daleki mjesec bit ce mi hrana,
A daleki horizont koji obiljezava kraj.
Sjaj ljubavi bit ce razocarenju brana
I pomislit cu, bar na tren, da ti si mozda taj....
|
FORPLAY ;-)))
Osvanuo je jos jedan suncan dan....pogled na more, smezurano od bure...nisam jos izasla van...ma neda mi se...sjetila sam se kako sam prije imala vise energije letiti vani, na neke duge kavice...mozda da se pocnem bavit nekim sportom...jedino sto me na izlazak prisili je izvesti psa u setnju, btw, upravo sad me onako molecivo gleda! Kad se sjetim sebe prije 2-3 godine...i dogadjaja koji su me pretrpali da sam skoro ostala bez daha, toliko sam ljudi upoznavala, svakakvih profila da se ponekad zapitam kako sam mogla biti tako slijepa... Kad se sjetim jednog dogadjaja koji mi je istinski promijenio zivot...naime, otad sam postala opreznija...i opreznost me dovela u sada sretnu vezu od 3 godine...tako da se dogodilo kako kazu-sreca u nesreci!!!!
Kad bih sad rekla sto mi se tocno dogodilo, netko bi mislio da sam plagirala neki triler 80-ih...sjecam se kad sam frendici rekla, da se tresla, cijelu noc nije mogla spavati...zasto??? Jer smo obje dotad mislile da se to ne dogadja u nasim zivotima-kako li smo bile u zabludi i naivne!!!
Tako sam jedno vrijeme zivjela sa motom X-filesa-"Do not trust anyone"...ali tako se ne moze vjecno zivjeti, jel da? Treba ici naprijed-hrabro...i opeci se tu i tamo, i pasti na samo dno, a onda se mozda jednog dana probudim ko mudrac! Bas se sad mislim da li da konkretiziram o cemu pricam i time mozda pomognem nekom...tad bih bila altruist-uistinu! Ma vec sam ja nekako sve to prezivila, ali padne mi na pamet- da se bar sve to nije dogodilo, da sam bar bila na drugom mjestu u drugo vrijeme, da bar sve to mogu sprati sa sebe... ipak u nekim momentima kad samo buljim u plafon,sjetim se svega i obuzme me neka mucnina, mada u cijeloj prici kriva je moja naivnost i apsolutna vjera u ljude... ma nisu svi ljudi pokvareni, maliciozni, sitni, licemjeri...ali dovoljno je znati da ih ima, tu negdje, oko nas...mozda so called- prijatelj, rodjak, susjed???? Ma ima toga svasta nesto, ali polako, uvod ce jos potrajati.... jer ipak treba znati onu dobru izreku: "Sto je predigra dulja..... :-)))"
|
Malo zagrijavanja za "pripravnicu"
Evo, dosla ja malo pisati, onako neobavezno...kazu da ove stvari pomazu, a ko zna...uvijek sam htjela napisati knjigu pa mozda dobijem inspiraciju...problem je sto imam neku ideju, ali na nacin da bih knjigu trebala pisati od kraja, hmmm
Umorna sam, dosadno mi je, moja ljubav je 350 km daleko...za sve sam ja kriva, tesko je zivjeti s tim...
Kad bih bar mogla neke stvari izmijeniti, u biti tesko se nositi s odgovornoscu koju sam si nabila prije par godina... ponekad pozelim da sve ovo proleti cim prije, al onda od puste zelje, ostaris i onda places za mladosti...zivot je pravi dvosjekli mac, kako god glavu okrenila...
No, malo pesimizma za pocetak...mozda zato sto sam netom gledala serije sa serijskim ubojicama, vijesti od kojih mi probava proradi, ili zato sto spremam neki ispit pa sam malo pod stresom...
Nedostaje mi on...da me samo zagrli i kaze, sve ce bit ok...al za sve sam ja kriva :-((((
|
|
|