Danas, 'ko da se cijeli svijet
srusio bas na mene,
skupila sam sve probleme
kao neki otrovan cvijet...
I danas me ledja bole,
ruke mi se stapaju da nesto mole
Bole me i noge
strah me da od molitve te ne dobijem roge...
I pitam se kad je po zlu sve poslo
da li je ono sa mnom doslo...
Reci mi, dragi Boze, da li da okrenem obraz drugi
te da oprostim sve i nastavim zivjet u vjecitoj tugi
Il da i ja ponos sacuvam do kraja,
to mi sada dusa zbraja i zbraja.
Kad san mi prodje, voljela bih Boze, da mi odgovor dodje,
jer treba mi snage jer sve rijeci koje mislim reci
cine se preblage...
I daj mi Boze barem malo mudrosti tvoje,
jer dosta mi je da drugi, umjesto mene, moju sudbu kroje...
Post je objavljen 10.03.2005. u 22:28 sati.